Sijaset kratkih filmova+koncepcija
1
Već sam ponešto elaborirao unazad koju godinu o-može se uvjetno (s naglaskom na uvjetno) reći o hiperreprodukciji filmova akademske produkcije kratkog metra. Uvjetno jer ih ima poprilično u postu linkanom su samo neki od izdvojeni ali ne i javno isticani osim po festivalima filma i specijaliziranim televizijama tipa klasik tv-a. Rekapitulirat ću neke filmove iz postova unazad s dodatkom nekih još neobjavljenih.
2
Specifičnost akademske produkcije-žanr igrani film kratki metar je apsolviranje često kompleksnih radnji stavki pozicija događaja unutar jako kratkog vremena. Primjer toga su "minute" short film inspiriran istinitim događajem koji je apsolvirao konkretnu scenu/rekonstrukciju u manje od 10 minuta konkretno u samo 6. I ostavio jaku intenzivnu poruku. Rekonstrukcija realno kompleksne radnje u jako malo vremena. Ali nisu svi filmovi te dužine niti praktični za baš svaku temu, iako je ovo bilo izazovno utrpati u tako malo vremena, opet za više toga kad se radnja svodi na više od samo jedne stvari minutaža je duža ali opet u okvirima kratkog filma A produkcije.
3
A na što konkretno pucam? Neki dan mi se ponovo aktivirala inspiracija za lagano vraćanje na formu filma koja je moja specifična ljubav i tako gledam i gotivim i kako to onda po nepisanom pravilu krene otvore se i neki nov(ij)i projekti koje evo gledam premijerno. Malo se doduše preseravam s ovim premjerno u smislu da gledam prvi put ali online jer ovakve filmove ako se izuzmu festivali i klasik tv osim na nekom kanalu nisu dostupni u televizijskim formama.
ZAŠTO (2022)
Film iz 22 traje svega 9:28 iz nekog razloga mi na zadnjih par postova ne prolazi objava kad se videi embedaju pa ću ga ovdje ubacit metodom linkanja mini psihološki i emotivno nabijen film o nesreći koja je derastično promijenila živote dvoje protagonista.
VIDEO
Vratit ću se još na dotični film samo po redu ima ih još ovdje za dodat. Ovo će biti poziv na gledanje navedenih filmova ali paralelno i rezimiranje samog koncepta/principa kratkog filma.
4
Na Croatian filmu su objavljena dva filma u nastavcima pod imenom "zagrebačke priče" 2 i 3. ali caka je u tome da se filmovi sastoje od spajanja više kratkih filmova uzastopno jedan za drugim u jedan komplet. Spoj u jednosatni film montiranjem više kratkih koji su u kontekstu teme kompletne "zagrebačke priče". Tako su u dvojku stavljeni filmovi koji obuhvaćaju ljudske odnose/sudbine ljubavne veze na zagrebačkom asfaltu, u trojku isto to samo na neki turbulentniji način a i ne samo to nego i one koji imaju političko-socijalne konotacije. Neke sam od njih i imao na blogu kao zasebne filmove praznik demokracije ili recimo dan otpora koji su spoj ljudskih sudbina ali sa dozom socijalno-političko-ekonomskog pitanja. Ekipa koja me prati od samog početka možda će se sjetit mog posta o transmaniji iz 2016 koji je evo usput da dodam-nedostupan online a osim toga spoj kratkih filmova petorice (ako se ne varam možda i više) redatelja/redateljica u jedan kompletan film. Samo je glavna razlika između njegovog i koncepta "zagrebačke priče" recimo u tome da je "transmanija" tako realizirana kao izvorna omnibus ideja dok su svi filmovi koji su u "zagrebačkim pričama 2 i 3 " nastali kao solo projekti neovisni o kompletnom redanju više njih u jedan cjelovečernji.
BURE BARUTA
Postoji na yt i kao kompletan film o raznoraznim post ratnim traumama i sjebanom sustavu ali najviše osobne točke pucanja ljudi. U kojima su došli do ruba. Više je protagonista i radnje iako nepovezane jedna s drugima se isprepliću u paralelnim tokovima. Ali skrenut ću pažnju na jednu upečatljiviju scenu iz busa u kojoj krele kojeg glumi Sergej Trifunović dostigne svoju točku pucanja pa počinje njegovo verbalno zlostavljanje putnika. A jebiga neće se svi toga sjećat samo mi filmoholičarski zagriženi s naglaskom na domaće onda i Balkan filma "Zbog tebe" koji je spoj humoreske tragike ili kako je najavljeno-citiram po sjećanju film o "pištoljima seksu rocknrollu ljubavi" tako nešto da sad ne rondam previše u potrazi za izvorom. The point is je da se isto radi o filmu nizanom od 5 različitih situacija/scena sa drugim glumcima/ulogama u svakom priči. Film ukupno traje oko sat a svaka priča funkcionira i kao dio kompletnog filma a i izrezano zasebno. Imali smo nakon gledanja Isabelči i ja malu eksperimntalnu suradnju što je bio zabavan i konstruktivan projekt a najviše što je sama scena cjelovečernjeg filma kasnije i kratki film kao zasebna kategorija bio poprilično inspirativan ne da se konkurira orginalu nego da se improvizia a okviri i poatna ostanu pribižno isti kao i u orginal scenariju.
VIDEO
ZBOG TEBE/TO SE TAKO NE RADI
Uglavnom AlanFordovska situacija tragi-komična nevjerovatna i u kompletnom filmu od 5 kadrova najzabavnija i najopuštenija iako je podloga brutalna realnost i splet nesretnih okolnosti ocrtano kroz humorustički filter. U slučaju prvo izdvojenog filma idemo kronološkim redom-ma ne kronološki po zlasku nego ovdje po navođenju u postu-"minute" koje su film kratkog metra savršeno bi mogle biti dio nekog projekta više kratkih filmova spojenih u jedan kao što je slučaj sa "zagrebačkim pričama" isto tako i ovaj "zašto" koji se bavi psihologijom i post-stresnom situacijom i njenim utjecajem na psihu pogođene i onog koji je pored promjenom života za 360 stupnjeva. Filmovi iz "zagrebačke priče" za razliku od "transmanije" nisu snimljeni s intencijom spajanja u jedan to se realiziralo tek naknadno a isto tako film "zbog tebe" izrezivanjem jedne od 5 scena iz njegovog kompleta ispao je jedan "to se tako ne radi" film kratkog metra. Sve ove priče imaju zanimljiv koncept-funkcioniraju kao dio kompletnog a i odvojeno neovisno o kompletu. Volim koncept filma koji su funkcionalni kao kratka zasebna priča i kao dio neke priče kompletni filmovi nastali nizanjem više zasebnih scenskih priča ili izrezivanje nekih iz kompleta i postavljanje istih kao zaseban film. Koncept koji u filmu daje prostora i umjetničku slobodu. Svi primjeri ovdje funkcioniraju kao zasebna stvar i kao kolektivna priča oba principa su zanimljivi i kreativni
"Omnibus film ili filmski omnibus je cjelovečernji (najčešće igrani) film koji se sastoji od nekoliko dijelova (epizoda) koje funkcioniraju kao samostalne narativne cjeline, odnosno mogu se promatrati kao zasebni kratki ili srednjemetražni filmovi. Različite epizode okvirno može spajati opća tema, mjesto ili vrijeme radnje, likovi, glavni glumci, režiser ili autor književnih predložaka, a epizode se često znaju razlikovati po stilu, vremenu radnje, pa i žanru. "
Općenito kad gledam takav koncept filma, svaku njegovu epizodu sagledavam kao individualnu ne kolektivnu ali bitna razlika-"zbog tebe" je tu najbolji primjer-5 miniscena spojene u jedan cjelovečernji film-svaku promatrtam zasebno kompetno sam u njoj s onom prethodnom u podsjvesti već pogledanom i računam to će se sve spojit u kompletan mozaik filma. S druge strane ovako odvjeno od kompleta ima sve stakve neovisnog mini filma što je isto izvanredna stvar, iako vezana za komplet priču o ljubavnim odnosima estradi pištoljima sexu funkcionira i kao zasebna priča o curi u bliskom susretu sa sjebanim likom koji pokušava ostvariti pljačkašku karijeru a njena reakcija je totalno neočekivana-zato sam gore nazvao situaciju Alan Fordofskom. Radi se o tragici interpretiranoj kroz humoristično urnebesnu scenu. Isti je slučaj sa ozbiljnim flimom "zašto" iz 2022-radi se o filmu koji je priča za sebe a isto tako bi se dao spojit u kolaž sličnih tema kratkog metra. Oba principa gledanje kao kompletno-bilo spojeno kao izvorna ideja ili naknadno daje kompletnu sliku rekapituliranje prethodnih scena/filmova i dovođenje u kontekst s drugima. Zasebno sagledavanje otvara prostor da se fokusira samo na jedan mini film i da ga se bolje doživi kad je koncentracija samo na njemu bez prethodnih u podsvjesti. Oba principa imaju svoje prednosti. A ovdje čitam i lagano relativiziranje.
"OMNIBUS-FILM, u nas uobičajeni naziv za film (najčešće cjelovečernji) koji se sastoji od nekoliko (uglavnom 3-5) zasebnih dijelova (odn. kraćih filmova, »storija«, »epizoda«) — relativno samostalnih i jasno označenih"
Malo, zapravo poprilično konfuzno mi je što ovako nešto čitam na stranici "filmska enciklopedija". Da relativno? U kom smislu relativno? Kad su ovdje sve sami primjeri filmova koji funkcioniraju i kao komplet(ni) i kao odvojeni-svi imaju svoju neku podlogu koja se nadovezuje temom na onaj predhodni ali nemaju izravnih dodirnih točaka osim konteksta. Funkcioniraju i kao ukupnost i kao zasebni. Ovi iz "zagrebačke priče" su sve spoj kratkih filmova naknadno povezanih u jedan što je jedna metoda spajanja druga "tako se to ne radi" kao izrez jednog kraćeg filma konkretno zadnjeg iz "zbog tebe" što dijametralno-suprotno ima formu zasebnog kratkog filma.
