Kockavica

petak, 03.01.2025.

Podijeljena

U utorak se vraćam na posao.
Nakon dobrih godinu i pol,
što čuvanja trudnoće,
što porodiljnog,
što starog godišnjeg.

Veliko Šaro mi se upravo pokušava popet na glavu,
a Veselo dijete mi nešto guguće pod stolom, i drži se za moju lijevu nogu.

Jutros sam se našla u "zanimljivoj" situaciji.
Veliko Šaro je htjelo da se igramo detektiva,
potraga za blagom,
dok sam ja pokušavala pospremiti bar dio božićnog nakita,
a Mala mi u tome "pomaže".
Prekidam posao nabrzaka gurnuvši ostatke pod bor.

Tu negdje Veselo dijete želi sisati,
pa sjedam na pod u indijanskom stilu.
Mala se nakači na sisu,
Velika mi napada oči šminkom,
(jer detektivi moraju imati zatamnjene oči),
do nosa mi dopre miris sranja,
skužim da je Mala pokakana,
i sve to noseći poslovni sako
(jer detektivi nose sakoe).

Čudno je to kako ta djeca,
kad sjednemo na kauč,
nekako uvijek završe meni u krilu,
na glavi,
pod majicom,
dok suprug bez ikakvog ometanja sjedi pol metra dalje.

U utorak se vraćam na posao,
i koliko god sam duboko uvjerena
da dijete treba biti s mamom bar dvije godine,
i nema što raditi u vrtiću s godinu dana,
baš kad ga ionako počne šorati strah od odvajanja,
a mi ga baš tada odvojimo za zbilja i to na skoro cijeli dan.

Koliko god me srce boli
što znam da će plakati,
što znam da će netko drugi dobiti njene osmjehe,
što će ju netko drugi gledati,
uživati u njoj,
i možda vidjeti njene "prve puteve",
u jednakoj mjeri mislim da je povratak na posao dobar za mene.

Opet pričati s odraslim ljudima,
(a ne ponavljati riječi
ananas,
auto,
crveni auto,
pas,
pas ide vau vau,
mica maca,
mica ide mijau mijau...)
koristiti mozak,
(prvo ga moram nać,
valjda se skriva negdje,
u prašini,
zanemaren,
otužno izgubivši boju i svježinu)
otići na wc kad mi se piški,
(a ne nakon što već prijeti poplava,
trčećim korakom,
u nekoj vremenskoj rupi,
koja se nekim čudom pojavila)
ili pojesti bar jedan topli, cjeloviti obrok u danu u miru
( a ne sastrugati sve ostatke sa svih tanjura i staviti u svoj nakon što su se svi najeli,
a da ne govorim da jedem ostatke s poda,
taj dio si uopće ne mogu objasniti,
jer za time doista nema potrebe,
ali da, i to radim,
valjda stari đed iz mene progovara da se hrana ne baca),
nositi čistu odjeću
(a ne uflekanu mlijekom,
šmrkljima,
čokoladom,
blatom,
piškicom...).

Biti opet žena,
pronaći samu sebe,
dakako novu,
promijenjenu,
nadograđenu,
luđu,
sposobniju,
opasniju,
ali ipak sebe samu.

U utorak se vraćam na posao,
bilo to dobro ili loše,
govorim si da nemam izbora.
Ali to nije točno.
Imam izbor.
Mogu dat otkaz,
mogu uzeti godinu neplaćenog dopusta,
možda bi se dao smisliti i još poneki izbor.
Ali zapravo se nadam da će iz mojeg izbora proizići više dobrog nego lošeg.

03.01.2025. u 16:14 • 15 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2025
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kockavica

petak, 03.01.2025.

Podijeljena

Opis bloga

Linkovi