Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
31.05.2007., četvrtak
Naučite se lijepo ponašati
|
GSC priređuje od 22.06. do 25.06. o.g. seminar lijepog ponašanja za srednjoškolce. Seminar traje dnevno dva puta po tri sata i uključuje vježbe i predavanja o situacijama u kojima se mladi trebaju pokazati u najboljem svijetlu. Seminar završava u jednom od najboljih zagrebačkih hotela gdje se mladi mogu naućiti kako prostrti svečani stol i kako se za stolom, s jelima s kojima se ne susreću svakodnevno, ponašati. Sve pojedinosti o seminaru osobno ili telefonom. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
30.05.2007., srijeda
SAVJETI ZA BOLJE UČENJE
|
Autor: Katica Molnar Friday, 27 January 2006 Krenete li hrabro stazom svojih snova i pokušate živjeti život koji ste zamislili, doživjet ćete uspjeh…Rođeni ste za uspjeh, a ne za neuspjeh. Thoreau Učenici zainteresirani za radionicu "Olakšajmo i poboljšajmo učenje" neka se jave pedagogu što prije zbog dogovora i organizacije. I. MOTIVACIJA : donesi odluku da ćeš učiti - jedan od odlučujućih uvjeta učenja uopće; ako nema motivacije, ne pomažu ni najbolji postupci - učenje je uspješno kad osjećaji kažu da, kad se uči s veseljem; mozak prvo obraća pažnju na informacije nabijene emocijama - učiti i povećavati inteligenciju možemo bez ograničenja, na pravi način; struktura mozga može se promijeniti za tjedan dana uz obogaćujuća iskustva STVORI POZITIVNO PSIHIČKO STANJE I OBJEKTIVNE OKOLNOSTI a) objektivne okolnosti: - uredi prostor za učenje - UREDNOST je pola učenja (od plana, torbe, stola, utvrđenog vremena) - optimalna temperatura, svjetlo, važnost stalnog mjesta (ista situacija stvara pozitivne asocijacije za učenje) - GLAZBA – djeluje fizički, emotivno, duhovno; jača um, oslobađa kreativne sposobnosti, ozdravlja tijelo, i do 5x olakšava učenje (knjiga Don Campbell, Mocartov efekt); važno da bude ugodna, nenametljiva i tiha, za dobro raspoloženje: najbolje barokna glazba J b) subjektivne okolnosti: - vježbaj svakodnevno, rad stvara naviku uspjeha - odmori se (važno dovoljno sna) ŠTO VIŠE UŽIVAM BOLJE UČIM – stvori pozitivno psihičko stanje i objektivne okolnosti Odluka da ćemo uspjeti važnija je od svih ostalih stvari. A. Linkoln- glavni poticaj učenju – pozitivan stav i volja, ugodne misli, pozitivna očekivanja (Turner) Rođeni za uspjeh: gotovo 50% uspjeha ovisi o tome koliko imamo pozitivno stajalište, ishod često odgovara očekivanjima; visoka očekivanja, bolji uspjeh – što mislimo o sebi, utječe na nas - kad se osjećamo ugodno imamo pristup svim čulima; ono što mislimo, raste; (dokazano je aerodinamički da bumbar ne može letjeti, samo to nitko nije rekao bumbaru) - uspjeh više ovisi o trenutnom stanju nego sposobnostima - najveća zapreka učenju – STRAH (izbjegavamo čega se bojimo); 80% poteškoća s učenjem povezano sa stresom (uzrokuje prekid u prijenosu električnih i kemijskih impulsa informacija, kao u kratkom spoju, umanjuje energiju za učenje); smanjuje inteligenciju; loša klima na nastavi znatno otežava učenje II. TIJEK UČENJA - ne možeš znati za što si sposoban ako ne počneš, ili, ljepše: ako se ne odvažiš, nećeš znati možeš li. 0. BUDI AKTIVAN I PAŽLJIV NA NASTAVI - aktivno slušanje; za koncentraciju i obraćanje pažnje - na početku si reci: sad ću slušati; profesora prati, gledaj i neverbalno komuniciraj s njim; ako profesor i ne pita, brzo se sjeti što je s tim povezano; traži glavne ideje govora; pomisli što bi mogao profesor iz toga pitati, što sljedeće reći; čim zada zadaću – zapiši, posebno označi kad kaže: ovo je važno, ovo ću pitati, trebati; stvaraj slike, nacrtaj veze; kad ti je nejasno – pitaj 1. ČVRSTO ODLUČI STVARNO UČITI - napravi UGOVOR sa samim sobom – većina ljudi održava riječ; u nekim školama učenici prave ugovor i s roditeljima i razrednikom – bolje uče, zadovoljniji 2. ČEMU SLUŽI PLANIRANJE - sve je prvo bilo u umu, priprema je 90% uspjeha, preduvjet svega - učiti možeš stihijski, bez plana, ali za dobre rezultate moraš naučiti planirati - pomaže da naučiš više u kraćem vremenu - plan treba NAPISATI, dobro je izvjesiti ga na zidnu ploču te na ploču dodati i pozitivne afirmacije, sugestije, želje, blagoslove (npr. učim lako, učim brzo, mogu učiti, ja sam uspješan… moj rad je moja molitva za dobro mene i mojih bližnjih, zahvaljujem za sve blagoslove i darove…) - mjesečni plan – važniji ispiti i obaveze - tjedni - malo detaljniji, tablica s obavezama - dnevni – plan vremena kao obaveza sebi; izvršeno označi zbog osjećaja zadovoljstva Što god možete učiniti ili sanjate da možete, započnite. Odvažnost posjeduje genij, moć i čaroliju. Počnite odmah. Goethe NE ČEKAJ INSPIRACIJU – započni odmah; možda i u dosadnom nađeš nešto zanimljivo - budi uporan – odustati je lako - GREŠKE – važan dio napretka, ako ne griješiš, ne razvijaš se, ne učiš niti napreduješ Nema tajne uspjeha. Uspjeh je rezultat pripreme, teškog rada i učenja iz pogrešaka. Kolin Powell - uvijek imaj na umu: proces je vredniji od rezultata 4. NAGRADI SE ZA SVAKI USPJEH, IZVRŠENJE - povećat će želju, ona uspjeh; glavno je da nagrada bude lično važna; osjeti radost postizanja cilja; malo slavlje uz tvoj ritual - unaprijed odredi što je nagrada (npr. slatkiš, čitanje 1-2 stranice omiljenog romana,telefonski razgovor s prijateljicom…), nakon čega će slijediti; osjeti okus, dodir, užitak, opuštenost, vidi to i prije i u toku učenja; nagradi se nakon napornog rada bez obzira na rezultat jer stvaraš pozitivne asocijacije III. POSTIZANJE OPTIMALNOG STANJA ZA UČENJE - nakon odluke o početku učenja, izmisli svoj mali ritual (npr. zapali mirisnu svijeću, pusti tihu glazbu, istegni se, popij sok ili pojedi slatkiš, sredi radni prostor i reci si: sada učim) jer će te ovi «koraci» uvoditi u optimalno stanje za učenje - nakon toga: 1. Nađi tiho mjesto, ugodno sjedi ravne kralježnice Desnu ruku stavi iznad pupka, lijevu iznad nje Lagano udahni Izdahni Vježbaj nekoliko minuta dok ne osjetiš da si počeo disati ugodno, prirodno, lako Udiši polako na nos brojeći do 4, zamisli kako ti kisik putuje direktno iz pluća u mozak Zadrži dah brojeći do 4, zamisli kako ti kisik hladi mozak Izdahni brojeći do 4, zamisli kako s izdahnutim zrakom nestaju sve napetosti u tvom umu i tijelu; ovaj ciklus (brojenja do 4) ponovi još 5 puta Vrati se normalnom disanju (sad već trebaš osjećati pomak od obične svjesnosti prema alfa stanju – stanju mozga najprijemčivijem za učenje) - usredotoči se na zrak koji polagano struji u tebe i iz tebe - ako izgubiš pažnju i nešto te omete, jednostavno se ponovo koncentriraj i promatraj disanje - do sada bi trebao biti u stanju duboke relaksacije, mentalno smiren i u opuštenom stanju Polako i smireno ponovi u sebi jednu po jednu IZJAVU, te 1 – 2 minute razmisli o njenom značenju; PONOVI je NAGLAS tihim sigurnim glasom: - ja sam izvrstan učenik - ulazim u optimalno stanje za učenje - učim lako i temeljito - gradivo me zanima i ushićuje Sada si pospješio umni rad i možeš u potpunosti iskoristiti učenje. - ZABORAVLJANJE JE NAJVEĆE U POČETKU, stoga, za početak, ponovi sve današnje s nastave, napiši zadaću; pregledaj bilježnicu i dopuni iz udžbenika ako je nešto nejasno, odgovori usmeno na pitanja; ujutro prelistaj - ODREDI DUBINU I RAZINU ONOGA ŠTO ŽELIŠ NAUČITI - Čovjeka ne možeš ničemu poučiti, samo mu možeš pomoći da to znanje pronađe u sebi. Gallileo IV. UČENJE SMISLENOG GRADIVA I PPRISTUP TEKSTU ŠTO SMO AKTIVNIJI, USPJEŠNIJI SMO 1. Pregledaj cijeli sadržaj da dobiješ opći uvid - pročitaj naslov, pregledaj ilustracije, pročitaj prvi, zadnji odlomak pa preleti kroz tekst - što već znam; Š - T - I - Z - M - što tu ima za mene 2. Podijeli gradivo na manje dijelove (kako pojesti slona - odjednom nikako, no podijeljenog na malene dijelove jednom bi ga dokrajčio!, ili , u susretu s planinom - neki odmah odustanu, neki idu korak po korak, cilj po cilj) – naučiti manji dio ne izgleda jako teško, uspjeh je najveći poticaj! 3. Postavi pitanja - konkretna – odvajaju bitno i ne; pregledaj i podsjeti se svega poznatog što može koristiti; na temelju onog što si čuo i što znaš, zapiši 10-20 pitanja – najvažnijih područja koja bi se mogla obrađivati 4. Pročitaj – nađi glavne ideje u svakom odlomku (možeš dati naslov dijelovima) i podcrtaj ih - napravi bilješke- sažeci dijelova – nađi odgovore, dodaj podatke o glavnoj ideji; važna korisna sugestija: čim usvojiš rečenicu – dvije, počni zapisivati pretpostavke o onom što slijedi, kad uočiš novi pojam, pretpostavi čemu vodi; kad si u pravu, označi velikom kvačicom, ako si u krivu zapiši kakvo bi bilo pravo stanje - ako je nešto u poruci nejasno, OBAVEZNO RAZJASNI (traži u literaturi, kod ukućana, prijatelja, pitaj profesora – NIPOŠTO NE OSTAVLJAJ NEJASNOĆE U GRADIVU) 5. Izradi sažetak cijele lekcije i izreci ga PRAVLJENJE BILJEŽAKA a) Podvlačenje – boje pridonose dosjećanju b) bilješke na margini, komentar, podsjetnik c) bilježi na nastavi, kod kuće dopuni: lijeva, manja margina – ključne riječi, naslovi, podnaslovi, bitni pojmovi, desna šira - za dopune, ispravke, napomene, d) sažetak - 2 stupca: ključne riječi – lijevo, pa bilješke - desno - «prepričavanje» - skrati sadržaj što više, s tim da zadrži smisao - hijerarhijska struktura (kognitivne sheme): lakše pamtimo sheme nego skup pojedinačnih činjenica (grupiraj pojmove, daj im naslov, npr. kemija: tvari – plinovite, tekuće, krute, pa granaj dalje o svakoj ponešto; biologija: rod, stanište, građa, razmnožavanje; povijest – vrijeme (prostor) događaja, što je prethodilo – opis situacije (uzrok), povod i tijek događaja te sudionici, posljedice i sl… bitno da grupiraš, granaš, dijeliš kako ti je smisleno e) umne mape - najefikasniji način učenja primjeren radu mozga; individualna prerada gradiva prikazana simbolima, crtežima, riječima, frazama, brojevima, bojom, granama, vezama (svatko prerađuje gradivo na svoj način); u središtu se nacrta glavni pojam, a onda ga se razrađuje što više slikovito NAKON USKLAĐIVANJA BILJEŠKI I SAŽIMANJA - samostalno prepričaj pazeći da sačuvaš smisao (tko, što, gdje, kada, kako, zašto, koliko) - postavljaj pitanja kakva očekuješ - povezuj s poznatim; nađi vlastiti primjer, samostalno riješi problem, raspravi, objasni poučavanjem drugog, glumi nastavnika, tj. onoga tko poučava, (vježbaj pred zrcalom) - zadaj problem i grupiraj razloge ZA i PROTIV – raspravljaj i suprotstavljaj, brani stav; otkrij pogrešku – metoda bitna npr. za matematiku - što više se pitaj, stvaraj slikovite predodžbe, crtaj ih - oslobodi misli svih negativnih emocija o naučenom; zamisli na što maštovitiji i nemogućiji način na koji bi ti način podaci mogli donijeti veliku korist; zapitaj se koja je stvar bila najzanimljivija i zašto; zapitaj je li ti nešto izgledalo smiješno; je li nešto bilo posebno glupo ili zapanjujuće; je li te nešto razljutilo ili razbjesnilo; jesi li se zbog nečeg što si saznao osjećao ugroženim - važno je znati kako se gradivo OCJ ENJUJE – što, kako; različito se uči za prepoznavanje, ili vrednovanje i dokazivanje, ako treba doslovno ponoviti - uči tako, ponovi više puta; kad treba primjena - vježbaj rješavanje različitih problema; kod prepričavanja - čuvaj smisao govoreći bitno …I NA KRAJU: 6. Ponovi svojim riječima 7. Ponovo pročitaj - pozitivnim mislima (zapovjedi svojoj podsvijesti da to upamti) i vjerom u sebe «otpusti» gradivo, očekuj najbolji ishod, nagradi se za urađeno i kratko odmori prije prelaska na drugi predmet SAVJETI PROTIV TREME (proizlaze iz dosad rečenog) - prenauči - ponovi još 2-3 puta - uči na što raznovrsnije načine - pobjedi tremu dobrom pripremom (koristi pomoć za prisjećanje, pozitivne sugestije, zamisli što se može najgore dogoditi da shvatiš da nema katastrofe, NEUSPJESI su samo trenutne stepenice na našem putovanju prema cilju; vizualiziraj pozitivnu ispitnu situaciju u kojoj se pokazuješ u najboljem svjetlu, budi optimističan) - postavljaj si pitanja kakva očekuješ - raspravi s drugima ili sam (tj. glumi raspravu); traži argumente za i protiv, pitaj: što ako… - veću obavezu planiraj na vrijeme; - za razvoj hrabrosti, kod svega čega se bojite: jednostavno, učinite to! Iznad svega, tražite igru koju vrijedi igrati. Kad nađete igru, igrajte ju sa strašću – igrajte kao da vam život i zdravlje ovisi o tome. Čak i kad ništa nema nikakvo značenje i na svim putovima znak je «bez izlaza», krećite se kao da vaši pokreti imaju neku svrhu. Jer treba biti jasno, čak i najpomućenijoj pameti, da je bilo koja igra bolja od nikakve. Robert S. De Ropa (1878) Korištena LITERATURA: Buzan, Tony, Koristite svoju glavu, Izvori, Zagreb, 1999. Birkenbihl, Vera F., Uključite svoj mozak; iskoristite svoje mentalne sposobnosti!, Naklada Slap, Jastrebarsko,1998. Čudina-Obradović, Mira, Kako postati bolji učenik, Temposhop, Đakovo, 1995. Drandić, Boris, i dr. Nastavnički priručnik, Znamen, Zagreb, 1999. i Zagreb, 2001. Dryden, G.; Vos, J.,Revolucija u učenju: kako promijeniti način na koji svijet uči, Educa, Zagreb, 2001. Jensen, Eric, Super-nastava: nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje, Educa, Zagreb, 2003. Kleedorfer, Jutta; Mayer, Margit; Tumpold, Ernst, Čitati s voljom i razumom, Hrvatsko čitateljsko društvo, Koprivnica 1998. Miljković, Dubravka; Rijavec Majda, Vodič za preživljavanje u školi, IEP, Zagreb, 2003. Stine, Jean Marie, Udvostručite snagu svog uma, Publikum, Zagreb, 2000. Turner, Colin, Rođeni za uspjeh, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001. Itković, Zora, Opća metodika nastave, Književni krug, Split, 1997. Prenašamo: Srednja škola Isidora Kršnjavoga, Našice |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.05.2007., utorak
Na jesen se vidimo ponovo
|
Od 17.09. novi tečaj TEČAJ SYNTHESIZERA (Početni, I. i II. tečaj) Godišnji plan i program Tijekom školske godine polaznike tečaja osposobit ćemo za samostalno korištenje instrumenta te im stvoriti kvalitetnu osnovu za proširivanje svog znanja te ih potaknuti i na skupno muziciranje. U sklopu ovog tečaja je, uz savladavanje tehnike sviranja, obuhvaćeno i savladavanje osnova glazbene teorije pa tako sam tečaj omogućava savladavanje gradiva i djeci koja imaju malo predznanja ili ga nemaju uopće. Tijekom školske godine naučit ćemo svirati nekoliko desetaka pjesama. Osim samih pjesama zajedno ćemo upoznati: • klavijaturu • prstomet • note • notno crtovlje • glazbene ključeve • takt i taktne crte • glazbenu abecedu • ton C1 u crtovlju • tipku, ton i notu C1 • C1 u polovinkama • dobu i mjeru • C1 u polovinkama • C1 u osminkama • tonove D1 i E1 • oznake za pratnju pjesama • oktavu • tonove F1 i G1 • tonove A1, H1 i C2 • tonove g, a i h (mali) • nepotpuni takt • znakove kojima produžujemo trajanje nota – nota s točkom • ligaturu, koronu • pauze ili stanke • predznake – povisilicu • snizilicu • razrješilicu • pjesme s akordičkom pratnjom u lijevoj ruci • dvoglasno sviranje u lijevoj ruci. Kalendar rada Glazbeni studio organizira tečajeve sukladno školskoj nastavnoj godini i nastava se prekida u vrijeme zimskih, proljetnih i ljetnih praznika te državnih blagdana. U svakom polugodištu organiziramo tečajeve koji traju po 17 tjedana. Polaznici mogu upisati tečaj pojedinačno ili grupno (do 5 polaznika). Nastava je organizirana u tri turnusa: jutarnji, poslijepodnevni i večernji i to po dva školska sata jedanput tjedno. Raspored održavanja nastave dogovara se sa svakim polaznikom posebno. Svi polaznici moraju posjedovati svoj ili posuđeni instrument kako bi mogli vježbati i napredovati. Nastavna literatura dobiva se od učitelja i nije uračunata u cijenu školarine. Glazbeni studio zadržava pravo otkazati tečajeve pojedinog predmeta ako se za njih javi premali broj učenika. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.05.2007., ponedjeljak
Na jesen novi tečajevi
|
Od 17.09 novi tečaj gitare I. tečaj Osnovni gitarski akordi Osnovni riffovi Prve vježbe za solo gitaru M. Dominić Kromatske vježbe II. tečaj Ljestvice - dur, mol, pentatonska, blues, modusi Arpeggio Napredniji riffovi i akordi III. tečaj Vježbe Joe Satriani Legato i tapping Klasične kompozicije u obradi za el. gitaru IV. tečaj Frank Gambale speed picking Don Mock fusion guitar Vinnie Moore s albuma Time Odissey Improvizacijske tehnike Moguće dodatne vježbe i kompozicije po želji učenika |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.05.2007., nedjelja
Sviranjem instrumenata razvijate mozak i inteligenciju
|
GSC priređuje tečajeve: synthesizer * električna i klasična gitara * bubnjevi * harmonika * truba * trombon * zajedničko muziciranje * solfeggio * violina * pjevanje (rock, pop) * glasovir Osnivamo i dramski studio u suradnji s iskusnim voditeljicama dramskih tečajeva Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM). Ovaj projekt je u eksperimentalnoj fazi i tražimo sredstva za financiranje propagande u Dugom Selu i okolici. Krajnji cilj ovog projekta je osnivanje amaterskog kazališta u Dugom Selu. Informativni razgovori svakog ponedjeljka od 9 do 12 sati ili od 15 do 17 sati (ili prema dogovoru) |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.05.2007., subota
Kako se lijepo ponašati u društvu
|
GSC priređuje od 22.06. do 25.06. o.g. seminar lijepog ponašanja za srednjoškolce. Seminar traje dnevno dva puta po tri sata i uključuje vježbe i predavanja o situacijama u kojima se mladi trebaju pokazati u najboljem svijetlu. Seminar završava u jednom od najboljih zagrebačkih hotela gdje se mladi mogu naućiti kako prostrti svečani stol i kako se za stolom, s jelima s kojima se ne susreću svakodnevno, ponašati. Sve pojedinosti o seminaru osobno ili telefonom. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.05.2007., petak
Pedagogija: glazbom postižeš da si pametniji
|
ZA INSTRUMENTE DJECO ! SVE VIŠE ZNANSTVENIH STUDIJA DOKAZUJE DA SE MOZAK, AKO UČITE SVIRATI GLAZBENI INSTRUMENT, NA MNOŠTVO NAČINA RAZVIJA!!! Glazbena poduka poboljšava dječje pamćenje novih riječi. Do tog zaključka došli su znanstvenici Sveučilišta u Hongkongu. Psiholozi su proučavali devedesetero djece starosti od 6 do 15 godina. Polovica djece bili su članovi jednog orkestra i učili su svirati instrument a druga polovica nije imala glazbene poduke. Kod testova trebala su sva djeca po pamćenju ponoviti riječi koje su prije toga pročitala na jednoj listi. Ispostavilo se da su mali glazbenici premoćno pobijedili one druge jer su mogli ponoviti daleko više riječi. Slušanje određenog glazbenog djela, pogotovo nekog koji ima jasnu glazbenu strukturu, izaziva definirane i u prosjeku trajne pozitivne promjene električnog zemljopisa mozga. Pri slušanju ili vježbanju glazbe uključuju se obje polovice mozga, a pojedine regije i frekvencije posebno često. I drugi efekt sviranja instrumenta dokazan je s više znanstvenih studija: glazbenici se lakše snalaze u matematici, konkretno kod rješavanja zadaća s predodžbom prostora. Prof. Petsche:“Glazbena poduka je sasvim sigurno važan pokretač razvoja inteligencije. Mi sad znamo da svaka vježba može poboljšati mogućnosti svakog dijela tijela a to razumljivo vrijedi i za tako kompliciran organ kao što je mozak. Mozak treba stalno trenirati, kako bi donio optimalan učinak“. Prenosimo:Gesundheit, austrijski časopis |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.05.2007., četvrtak
Uz glazbu postaješ pametniji
|
Razgovor s profesorom pedagogije na frankfurtskom Sveučilištu Hans Guenter Bastianom P. Gospodine Bastian, upravo ste objavili dugoročno proučavanje utjecaja glazbene poduke na razvoj djeteta. Do kakvih ste zaključaka došli? O. Naša proučavanja i studije su do sada najopsežnije koje su ikad provedene u Europi. Od 1992. do 1998. g. proučavali smo u Berlinu, jer tamo osnovna škola traje šest godina. Posebno smo proučavali djecu koja uče instrument i svaki dan se njime bave, sviraju u orkestru i još imaju dvosatni tjedni program glazbenog odgoja, a posebno djecu koja su imala samo jedan sat glazbenog odgoja tjedno. P. Dakle, da li je bilo lakše s glazbom ili ne? O. Svakako se to nije odvijalo u smislu recepta za kuhanje... uzmeš malo glazbe. Nema baš tog utjecaja te glazbe na te ljude. Ali, ustanovili smo da su djeca s naglašenim glazbenim angažmanom naglo širila socijalnu kompetenciju i da je kod njih ona bila izraženija. U razredima s pojačanim glazbenim angažmanom bilo je manje djece gurnute na rub ili odbačene od razreda. To su sasvim jasni nalazi naših sociograma za koje smo postavljali temeljno pitanje: kojeg učenika u razredu prihvaćaš odnosno ili kojeg ne voliš? U ovom socijalnom području su naši nalazi za mene djelomično senzacionalni. U razredima s pojačanim glazbenim angažmanom, za cijelo vrijeme osnovnog školovanja, broj djece koja pozitivno razmišljaju i izabiru, bio je sasvim jasno puno viši nego u onim drugim razredima. A i broj djece koja nisu bila odbačena niti od jednog učenika je u glazbenim razredima bio dvostruko viši. Glazbeni odgoj dakle pospješuje positivnu emocionalnu klimu u razredu. Učitelji su nam također rekli da je školski vandalizam i agresivni potencijal u razredima s glazbenim odgojem stalno bio u opadanju, za razliku od razreda koji nisu imali pojačani glazbeni angažman. P. Da li je to za vas bilo iznenađenje? O. Ne. Glazba je najsocijalniji medij uopće. Ona spaja ljude. U orkestru su recimo ljudi ovisni jedni o drugima kako bi stvorili nešto zajedno. P. Vi ste također ustanovili da djeca koja uče instrument s vremenom postaju inteligentnija. Glazba čini ljude pametnijima – ne zvući li to kao prijetnja? O.Istina je, stvarno, da smo nakon višegodišnjeg pojačanog glazbenog odgoja ustanovili jasan porast inteligencije kod ispitanika. Mi smo koristili testove inteligencije u kojima obrazovni potencijal koji djeca dobivaju u obiteljskom domu ne utječe na rezultate ispitivanja. Naše škole u kojima smo ispitivali učenike, namjerno su bile izabrane u tzv. radničkim četvrtima Berlina kako bi na taj način izravnali socijalne razlike. Pozitivan razvoj naših ispitanika dakle nije bio posljedica obrazovnog statusa roditelja, u to smo posve sigurni, nego posljedica intenzivnog bavljenja glazbom. Upravo su djeca koja su na početku istraživanja imala slabiji IQ kroz glazbu uspjela bitno podići svoj potencijal inteligencije. P. Dakle, učiti instrument i profitirati od toga, to funkcionira i u socijalno slabijim i zapostavljenim obiteljima? O. Naravno, treba poći od pretpostavke da u malim stambenim prostorima, s roditeljima koji nervozni i umorni dolaze s posla, da se tu ne vježba intenzivno. Vježbanje se događa u svakodnevnom školskom životu. Mi, na koncu konca nismo htjeli proizvesti profesionalne glazbenike. Naš princip je just for fun i ne smijemo ga ni trenutka zaboraviti. Pitanje uobičajeno u višim obrazovnim krugovima koja postavljaju neurotični roditelji: “Jesi li danas već vježbao?“ kod nas se naravno ne postavlja. P. Zašto baš muzika pospješuje razvoj inteligencije? O.Glazba uvijek ima posla s razumom, ona je tektonika, struktura, arhitektura. U njoj postoji prostorno i vremensko razmišljanje – kao u svakoj kompoziciji. Glazba potiče gomilu apstraktnih i kompleksnih procesa razmišljanja. Kad dijete svira „vom Blatt“ mora brzo i istovremeno obrađivati i pamtiti u mozgu informacije u ekstremno visokoj količini i gustoći. P. Vaša studija sugerira da je glazba prije svega terapija kod postojećih socijalnih i društvenih problema. Nije li to opasno pomicanje značenja glazbe? Nije li razlog bavljenja glazbom sama glazbe i ništa više? O. Potpuno ste u pravu. Ne želim glazbeni odgoj u školama legitimirati prenosivim efektima. Glazba ne bi trebala biti zloupotrijebljena za neke izvanglazbene ciljeve. To bi bilo ekstremno kontraproduktivno svemu onome što se iščitava iz naših istraživanja. Oscar Wilde je rekao:“ Umjetnost nema posebnog razloga“. Mogu citirati i Adorna: “Sve što je funkcionalno je nadomjestivo. Nenadomjestivo je samo ono što ničemu ne služi“. Ljubav prema glazbi i ljubav prema lijepome ostaje i dalje primarna. P. Postoji li to veselje, ta ljubav prema glazbi? Često je pedagoški vrijedna igračka upravo kod djece omrznuta. O. Naravno, opasnost od previše dociranja može mnogo toga upropastiti. Prvo vrijedi: sva djeca su muzikalna. Pogledajte samo, kako sasvim malo dijete reagira na glazbu! Roditelji koji nisu glazbeno senzibilni, učitelji ili odgojiteljice u dječjim vrtićima u stanju su mnogo toga upropastiti. U stanju su mnogu djecu trajno traumatizirati. Kad majka kaže trogodišnjaku:“Šuti, ti krivo pjevaš!“ i to djete onda u osnovnoj školi bude osuđeno na četri godine robije uz triangl, to dijete više ne možemo pridobiti za glazbu. Takva djeca se mogu okrenuti samo najlošijim i umjetnički najjadnijim zabavnim smjerovima. P. Da li se djeca u školama koje ste izabrali za vaša proučavanja bave ozbiljnom ili pop glazbom? O. I jedno i drugo, ukoliko se želi tu podjelu tako zadržati. Tu se ozbiljna glazba svira kao pop s klasičnim instrumentima. Učitelji glazbe moraju moći aranžirati za instrumente koje uče u pojedinim razredima. Imamo težišta u zborskim, gudačkim, duhačim, gitarskim i drugim radionicama. Poduka je u službi instrumenta. Nema gnjavaže s teorijom, s kvintnim i kvartnim krugom, s ljestvicama. Na koncu konca, najnovija neuropsihološka istraživanja mozga kažu da djeca glazbu doživljavaju figurativno kroz ples, pokret, pjevanje i sviranje. P. Da li su se slični rezultati vašima mogli postići i s nekim drugim kreativnim zaposlenjem djece, recimo s lončarenjem? O. Sasvim si dobro mogu zamisliti da bi se i u drugim djelatnostima djece moglo naći odgovarajućih pozitivnih prijenosa. Ali duboko sam uvjeren: nema drugog predmeta, druge kombinacije koja se sastoji od kontinuirane pažnje i planiranja, od stalno promjenljivih intelektualnih, psihičkih i fizičkih zahtjeva i podražaja kao što je to slučaj kod glazbe. P. Koje bi se odgojno-političke zaključke trebalo povući iz vaše studije? O. Djeca u svim saveznim državama Njemačke bi trebala imati dva sata glazbenog odgoja tjedno, trebala bi imati mogućnost učenja instrumenta u školi i trebala bi imati šansu sviranja u sastavu. P. Ali u stvarnosti na mnogim školama uopće nema glazbenog odgoja. O. Da, broj takvih škola je katastrofalan. Prema statistikama udruge njemačkoh glazbenih pedagoga samo u Sjeverno Rajnskoj i Vestfaliji ili u Hesenu, 80% glazbenog odgoja na osnovnim školama se ne održava ili ga predaju nestručnjaci. Pa i u Bavarskoj i Baden – Virtenbergu smanjuju se kulturni sadržaji na školama. U sradnjim školama učenici su prisiljeni birati između umjetnosti i glazbenog odgoja. P. Zbog čega se događa ta erozija? O. Informacijsko društvo, digitalno društvo stvara zahtjeve i dobiva prednost. Tehnološko znanje dobilo je na važnosti. Prirodne znanosti također ne smiju biti prikraćene. Ali i strani jezici su vrlo važni u predstojećem procesu svjetske globalizacije. Sve su to činjenice i sve to moramo razumjeti. Ali ne smijemo dalje tako jednostrano utjecati na mozgove učenika i zapostavljati njihove osjećaje. Javno smaknuće osjećaja u razdoblju carevanja medija vodi k tome, da se razvoj osjećaja ne događa i tako postaje problem. Osjećaj, mišljenje, svijest razvijaju se kroz naše osjećaje i samo ih je na taj način moguće pokrenuti. P. Vaša studija je objavljena u isto vrijeme kad se pojavila politička inicijativa koja želi priključiti sve škole na internet. Mislite li da projekt „Sve škole na internet“ ima smisla? O. Naravno, treba sve škole priključiti na internet ali uz to treba omogućiti učenicima da i muziciraju. Zašto bi jedno moralo isključivati drugo? Tehnološkom razvoju se ne treba odupirati. Ali tehnologija ne bi smjela postati geto. Demokratizacija glazbe koja se događa preko novih medija ostavlja i pozitivne tragove. Danas nije više onako kako je bilo nekad kad je sobarica samo kroz otškrinuta vrata mogla slušati izvedbu Bachovog Brandenburškog koncerta. Klasična glazba je svakom dostupna. Mnogoj djeci nedostaju jedino estetske kategorije kako bi mogli procjenjivati glazbu i stvoriti svoj odnos prema njoj. Moramo djeci pomoći da se oslobode straha slušanja nerazumljive glazbe koja je u stvari i te kako razumljiva. Heinrich Roth je rekao:“ Škola je neka vrsta konkurencije kontrasta!“ To znači da mi trebamo voditi brigu kako bi djeca prihvatila nove estetske doživljaje i iskustva. Odgoj je i odgoj prema iskustvu prema zrelosti. Ne smijemo moć medija pretvoriti u našu nemoć, jer onda gubimo utakmicu s MTV-om. Prijevod: Die Zeit |
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
23.05.2007., srijeda
Otkrivena tajna zvuka Stradivarijevih violina
|
Moderni proizvođači moći će izjednačiti kvalitetu zvuka Stradivarijevih violina analizom akustike drveta Stoljećima se znanstvenici, povjesničari i glazbenici trude proniknuti u tajnu glasovitih graditelja violina iz 17. i 18. stoljeća. Mnogi su smatrali da zvukovi modernih violina ne mogu ponoviti one koje su izrađivali Antonio Stradivari i Nikolo Amati. Neki poznavatelji su nagađali da je rješenje u osobitom laku, drugi su je tražili u javorovu drvetu iz starih katedrala, ali nnajnovijom analizom otkriveno je kako su Stradivarijeve violine od gušćeg drveta nego ostale. Naime, tadašne omorike imale su nešto gušće godove jer je Europu od sredine 15. do sredine 18. stoljeća zahvatilo "malo ledeno doba" s vrhuncem od 1645. do 1715. godine što se podudarilo sa "zlatnim dobom" violina. Moderni graditelji, jednostavno, nisu uspijevali ponoviti taj zvuk iako su gradili po istim principima kao i stari majstori. To je nedavno otkrio Christoph Buksnowitz, znanstvenik sa sveučilišta u Beču. U istraživanju je otkrio i da proizvođači nisu bili u stanju unaprijed otkriti odlike drveta koje su se kasnije u laboratoriju pokazale najpoželjnijima. Zanimljivo je da pri odabiru nisu koristili nijedno suvremeno tehničko pomagalo, osim uobičajenog razgledanja i lupkanja prstima. Austrijski istraživači su isprobali 84 uzorka norveškog drveta Picea abies, jedne od najpogodnijih za rezonanciju i ponudili četrnaestorici ondašnjih majstora da ih razvrstavaju prema zvučnosti, izgledu i pogodnosti za obradu. Zanatlije su ih lupkali, osluškivali gledali. Kasnije je laboratorijskom analizom otkriveno da su majstori pogriješili u procjeni. Prije svega, obratili su pažnju na boju i vlakna, ali nisu bili precizni kao strojevi. Naravno, kvaliteta sirovine nije jedini ključ, jer ipak kvalitetu zvuka treba pripisati i majstoru koji je izrađivao violinu. Prenosimoi:Poslovni dnevnik |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.05.2007., utorak
Od jeseni novi tečajevi!
|
GSC priređuje tečajeve: synthesizer * električna i klasična gitara * bubnjevi * harmonika * truba * trombon * zajedničko muziciranje * solfeggio * violina * pjevanje (rock, pop) * glasovir Osnivamo i dramski studio u suradnji s iskusnim voditeljicama dramskih tečajeva Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM). Ovaj projekt je u eksperimentalnoj fazi i tražimo sredstva za financiranje propagande u Dugom Selu i okolici. Krajnji cilj ovog projekta je osnivanje amaterskog kazališta u Dugom Selu. Informativni razgovori svakog ponedjeljka od 9 do 12 sati ili od 15 do 17 sati (ili prema dogovoru) |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.05.2007., ponedjeljak
Klavir ili glasovir?
|
Autor: Žanina Bilić 08.12.2006 Da li se kaže klavir ili glasovir? Što je onda pianino? A piano? Zbrka nastala miješanjem naziva iz različitih jezika jednostavno se dade razriješiti, pročitajte. Klavir je naziv instrumenta s tipkama, koji je nastao 1709. godine zahvaljujući graditelju instrumenata Bartolomeu Cristoforiju. Cristofori je bio graditelj instrumenata iz Padove u Italiji i služio je na dvoru princa Ferdinanda de Medicija u Firenci. Živio je od 1655-1731. godine. Prije tzv. suvremenog klavira, kod kojeg zvuk nastaje doticanjem tipke koja mehanizmom podiže mali drveni čekić obložen filcom i udara o žice, bilo je prethodnika – klavikorda, čembala, spineta i dr. kod kojih se zvuk postizao drugačije – udarcem metalne trzalice o žicu, udarcem pera o žicu i dr. Danas međutim govorimo samo o suvremenom klaviru, kakvog možete vidjeti u nekoj koncertnoj dvorani ili glazbenoj školi ili možda u nečijem stanu. Klavir je riječ njemačkih korijena – u suvremenom njemačkom piše se 'Klavier', a u starijem njemačkom pisala se 'clavier'. Još raniji korijeni te riječi dolaze od latinske riječi 'clavis' što znači 'tipka'. Naziv klavir određuje vrstu instrumenta – dakle, instrument o kojemu sada pričamo nije po vrsti ni violina ni gitara, već upravo klavir. Ako napravimo usporedbu s automobilom – vozilo je po vrsti automobil (dakle nije kamion i nije motocikl), a model može biti sportski, gradski, terenski, mali, veliki, sa 5 vrata ili sa 3 vrata itd. Klavir Glasovir je izvorni hrvatski naziv za klavir, što znači da je to sinonim – istoznačnica. Svejedno je da li se kaže klavir ili glasovir. Glasovir dolazi od 'vira glasova' ’'glaso – vir', instrument koji proiozvodi vir, vrtlog glasova ili zvukova. Glasovir je književno-hrvatska riječ, dok je klavir uobičajeniji u govornom jeziku, no isto tako je pravilan izbor riječi. Pianino je naziv jedne od varijanti – modela - klavira, namijenjenog prvenstveno za vježbanje i držanje u kući ili u stanu, gdje nema velikog prostora. Upravo zato što je to 'mali klavir', u talijanskom jeziku klavir se kaže 'piano', pa su Talijani 'malom klaviru' dali naziv 'pianino' ili, na hrvatskom, klavirčić ili klavirček. Na engleskom se pianino kaže 'upright piano' ili 'uspravni klavir'. Naziv opisuje položaj žica koji je kod pianina okomit, za razliku od klavira u kojima su žice polegnute vodoravno. Pianina su pristupačna po cijenama. Pianino Piano je engleska riječ za klavir, a ujedno ima i drugo značenje – piano je u glazbenom rječniku oznaka za dinamiku (jačinu sviranja) i znači 'tiho'. Piano kao oznaka za dinamiku talijanska je riječ i izvorno znači 'polagano', te se sa značenjem ' polagano' upotrebljava u svakodnevnom suvremenom talijanskom govoru, no u glazbi se ustalila kao oznaka za 'tiho'. Postoji i oznaka za 'najtiše' sviranje – pianissimo, s istim korijenom. Modele klavira možemo podijeliti u koncertne i kućne – po veličini i po svrsi upotrebe. U koncertne klavire ulaze veliki modeli klavira – tzv. koncertni klaviri, ponekad zvani i 'pravi klaviri' ili 'dugački klaviri' zbog svog ' repa'. 'Rep' je rezonatna (zvučna) kutija klavira. Što je rezonatna kutija veća, i zvuk je moćniji, jači. Duljina klavira (od tipaka do repa) može biti od 155 cm pa sve do 275 cm! Na engleskom se koncertni klaviri zovu 'grand pianos', tom se nazivu ponekad doda i 'concert grand piano' pa oznaka modela – primjerice Concert Grand Piano Model D. Spomenuti model primjerice širok je 154 cm, a težak 480 kg! Zvučne kutije koncertnih klavira rade se od vrlo kvalitetnog drva. Ovaj model izrađen je od drva breze. U klaviru postoje žice te okvir u koji su žice postavljene. Žice i okvir izrađeni su od posbne vrste čelika. Izrada klavira je izuzetno složena, skupa i dugotrajna, zato su i koncertni klaviri vrlo skupi. Za milijun (!) kuna mogao bi se nabaviti jedan koncertni klavir. Postoje i manji modeli koncertnih klavira – od 211 cm pa do 170 cm koji, ukoliko pijanist ima dovoljno novaca da kupi takav klavir, i ima veliki stan ili kuću, mogu stati i u kuću, pa time postaju kućni klaviri – po svrsi upotrebe, dok po veličini ostaju koncertni klaviri. Postoji poseban naziv, ili bolje rečeno, nadimak, za klavir duljine 155 cm (kod nekih prozvođača ima i duljih modela) – polukoncertni klavir, ili na njemačkom 'Kurzflügel' 'kratkokrilni' ili na engleskom 'baby grand piano'. Taj 'baby grand' je od milja prozvan tako – 'beba-koncertni klavir', gotovo da mu se tepa na taj način. Baby grand – 'beba-koncertni klavir' Svi opisani klaviri pripadaju grupi akustičnih klavira – klavira koji zvuče zahvaljujući akustici – odzvanjanju zvuka u svojoj konstrukciji. Postoji još jedna grupa, najnovijih klavira – 20. i 21. stoljeća – a to su digitalni klaviri. Digitalni klaviri zvuče zahvaljujući električnom pogonu, dakle da bi svirali moraju biti uključeni u struju. Neke od velikih prednosti digitalnih u odnosu na akustične klavire su cijena (još su pristupačniji od pianina), lakši su (i do deset puta lakši!), prenosivi, još manje mjesta zauzimaju pa su prikladni i za vrlo skučene prostore, imaju ugrađene opcije snimanja i raznih dodatnih funkcija (metronom, različiti zvukovi – orgulje, čembalo itd.) te se ne moraju ugađati. Akustični klaviri moraju se ugađati ('štimati') najmanje 2 – 3 puta godišnje, a ponekad i češće ovisno o učestalosti i intenzitetu sviranja. Koncertni klaviri u pravilu se ugađaju prije svakog koncertnog nastupa. Osobe koje se profesionalno bave sviranjem klavira zovu se pijanisti – za osobe muškog spola i pijanistice – za osobe ženskog spola. Ponekad se pojavljuje i naziv klavirist, koja nije međutim potpuno književna, pa je bolje upotrebljavati riječ pijanist/ica. Riječ glasovirač ili glasovirist je potpuno neprihvatljiva i ne koristi se. Citirano prema:Hrvatski povijesni portal |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.05.2007., nedjelja
Opus J. S. Bacha
|
U razdoblju čestih svemirskih istraživanja Carl Sagan upitao je jednog znanstvenika - kakvu bi posjetnicu trebalo poslati svemirskim brodom možda vanzemaljskoj civilizaciji. Odgovor je glasio: «Opus Johanna Sebastiana Bacha» To bi ih oborilo s nogu. |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
19.05.2007., subota
Nikola Šubić Zrinski
|
Današnji datum ima za mene posebno značenje. Naime, 19. svibnja 1985. izveo sam u najboljoj i najljepšoj koncertnoj dvorani Muenchena, Herculessaal, koncertno, hrvatsku operu Nikola Šubić Zrinski, Ivana pl. Zajca. Solisti i zbor, Nijemci, pjevali su na hrvatskome a svirala je Suedwestfaelische Philharmonie iz Siegena. Bila je to prva izvedba Nikole Šubića Zrinskog u inozemstvu, prva izvedba jedne hrvatske opere u kojoj su strani pjevači pjevali na hrvatskom, i jedan od najvećih kulturnih poduhvata koje je hrvatska politička emigracija ikad izvela. Želim objasniti neke pojedinosti koje su danas zaboravljene. Od 1972. god. moja supruga i ja živjeli smo u Njemačkoj. Bile su potrebne duge godine snalaženja i raznih neprilika da se uspijem vratiti svojoj struci – glazbi. Godine 1979. preuzeo sam u jednom manjem mjestu u blizini Muenchena vođenje zbora a nešto kasnije dobio sam posao crkvenog glazbenika u župi sv. Marka u Muenchenu. Godine 1983. orkestar Suedwestfaelische Philharmonie raspisao je natječaj za kompoziciju a pravo sudjelovanja imali su skladatelji koji žive u Njemačkoj i nisu prešli 40 godinu života. Kako sam u to vrijeme puno skladao za moje zborove, sjeo sam i napisao jednu 20- minutnu skladbu za veliki orkestar. Ubrzo mi je javljeno da moja skladba nije prošla na natječaju, ali da sam ušao u uži krug, pa da me zbog toga pozivaju na Skladateljski tjedan koji su tog ljeta 1983. trebao pod vodstvom koreanskog skladatelja Kim Junga održati u Siegenu. Na Skladateljskom tjednu trebali su oni skladatelji, čije su kompozicije bile prihvaćene na natječaju, sami dirigirati orkestrom, a na kraju tjedna bio je predviđen i koncert i snimanje za radio-stanicu WDR-a. No već prvi dan došlo je do zgodnog incidenta. Mladi skladatelj Jim Franklin, inače Australac, nije bio u stanju dirigirati svoju, tehnički vrlo zahtjevnu kompoziciju. Intendant orkestra gospodin Gerd Fabian obratio se nama prisutnima i zapitao da li je netko od prisutnih spreman uskočiti kao dirigent, jer i koncert i snimanje se moraju održati. Svi prisutni su vidjeli partituru Franklinove skladbe i svi smo znali koliko je tehnički teško izvediva. Pa ipak, jedini sam se javio ja, računajući da nemam što izgubiti. Ako uspijem mogu samo dobiti, a ako izvedba ne bude baš najbolja moje mjesto crkvenog glazbenika u Muenchenu me čeka. Ukratko: uz Franklinovu pomoć u toku noći svladao sam najkompliciranije dijelove partiture i već idući dan održao prvu, vrlo uspješnu probu s orkestrom. Došao je i prošao koncert i snimanje za WDR, završio je Skladateljski tjedan i za vrijeme doručka u hotelu pojavio se gospodin Fabian i ponudio mi ugovor za 10 koncerata u idućoj sezoni. Dakle uspio sam uskočiti u ligu profesionalnih dirigenata. Suradnja s orkestrom i koncerti dobro su krenuli. Početkom 1984.g. sudjelovao sam tako u Siegenu u razgovoru o mogućnostima i idejama za koncerte koje bi orkestar izvodio u idućoj, 1985. godini koja je bila proglašena „Europskom godinom glazbe“. U ljetu godine 1984. na našoj terasi pri kavi sa suprugom i mamom, dok su se djeca igrala u vrtu, odjednom sam rekao: “Znate što? Izvest ću u Muenchenu „Nikolu Šubića Zrinskog“ kao hrvatski doprinos Europskoj godini glazbe“. To je tada u našoj situaciji zvučalo kao znanstvena fantastika. Bilo je jasno da sav rizik tog pothvata moramo preuzeti na sebe. Trebalo je riješiti pitanje financiranja, orkestra, zbora, solista i prije svega dvorane. Naime, dobre dvorane su u Muenchenu zauzete po dvije do tri godine unaprijed. Odjel za kulturu grada Muenchena i Muenchenska nadbiskupija bili su spremni pomoći a pomoglo je i Hrvatsko narodno vijeće. Nadbiskupija i HNV dotacijom a Odjel za kulturu grada Muenchena tzv. garancijom pokrivanja gubitka. To je značilo da sam s njima potpisao ugovor kojim mi oni garantiraju da će do točno određene svote pokriti troškove koji ne budu pokriveni iz drugih izvora. S gospodinom Fabianom sam lako sklopio ugovor za koncert u Muenchenu iako je on bio pomalo uznemiren činjenicom da u njemu dostupnoj literaturi nije mogao ništa pronaći o skladatelju Zajcu. Pa i s dvoranom Hercules sam imao sreće. Bila je zauzeta kao i uvijek cijelu 1985. g., osim jednog termina i to je bila ta nedjelja 19. svibnja. Bez razmišljanja sam odmah prihvatio i rezervirao taj termin. Kao crkveni glazbenik izvodio sam već do tada brojne mise i druge velike skladbe za koje sam trebao vokalne soliste, koje sam pak angažirao među mladim studentima pjevanja na muenchenskoj Muzičkoj akademiji. Na taj način izabrao sam mlade pjevače za naslovne uloge u operi i započeo s njima vježbati. Dakako, teže je bilo naučiti hrvatski nego melodiju. Nešto teže je bilo sa zborom. Odlučio sam angažirati samo muški zbor, a od mojih zborova iz raznoraznih razloga nije niti jedan dolazio u obzir. No, kako se o mojoj ideji pročulo, stupio sam u kontakt s dirigentom Muenchener Kammarchora, sastavljenog od 30 poluprofesionalnih pjevača, a zbor smo još popunili s boljim pjevačima iz mojih zborova pa je tako i zbor započeo vježbati negdje u jesen 1984. godine. Radio sam intenzivno sa solistima, prvo sa svakim posebno gotovo svaki dan u jesen i zimu 1984.g. a probe s orkestrom su bile predviđene u drugom tjednu svibnja 1985. god. Zbor je pak probao redovito svaki tjedan tri puta, a ja sam odlazio od vremena do vremena na te probe kako bi s pjevačima, redom Nijemcima, vježbao izgovor. Uz mnoge jezične barijere u Nikoli Šubiću Zrinskom postoji i tekst:“ ... smrt vragu smrt..“ E, pa nema Nijemca kojem to ne bi bio problem izgovoriti. Početkom 1985.g. već su bili potpisani svi ugovori. U ožujku smo započeli s propagandom putem novina (dakako u prvom redu emigrantskih), dijeljenjem letaka na mjestima gdje se okupljaju Hrvati itd. Započeli smo i s prodajom ulaznica, u čemu je moja supruga odigrala bitnu ulogu. Sve je bilo u najboljem redu. Solisti su hrvatske tekstove naučili napamet, zbor je bio sve bolji. Za orkestralne probe sam bio spreman. Sve je dakle bilo sređeno na vrijeme. I onda, točno na dan, mjesec dana prije izvedbe, dakle 19.4. te godine došlo mi je vlastoručno pismo predsjednika Bavarske – Franza Josefa Straussa kojim on prihvaća pokroviteljstvo koncerta. Pismo sam dobio rano ujutro položeno u moj poštanski pretinac. I dok smo se veselili tome pismu, koje je samo po sebi bilo senzacija, oko 9 sati zazvonio je telefon i javila se ni manje ni više nego tajnica aktualnog gradonačelnika grada Muenchena, gosp.Georga Kronawittera. Zatražila je od mene da smjesta dođem gradonačelniku i da me gradonačelnik očekuje, smjesta!! Bilo mi je jasno da to ne može značiti ništa dobro, jer do tog trenutka s gradonačelnikom nisam imao nikakvog kontakta nego sam sve oko izvedbe dogovarao s Uredom za kulturu grada Muenchena. Trebalo mi je do Gradske vijećnice oko 45 minuta. I zbilja, ravno su me odveli do gradonačelnikove tajnice, koja me je pak odmah uvela u gradonačelnikov ured. Umjesto pozdrava, gradonačelnik je rekao: „Dakle, vidim da je glavni problem riješen“. Na moj iznenađeni pogled, nakon pozdrava i rukovanja, bez riječi mi je pružio pismo tadašnjeg jugoslavenskog generalnog konzula u Muenchenu, mislim po imenu da je bio Makedonac. Drug konzul je doznao za moj planirani koncert u Muenchenu, protestirao je protiv toga, nazivajući sve to „ustašlukom“ (Ustaschatreiben in Muenchen) a mene je optužio da sam ratni zločinac, pa onda, kako može jedan ratni zločinac dirigirati pod znakom grada Muenchena jednu ustašku operu. Tako pismo. A gradonačelnikova konstatacija s početka razgovora odnosila se upravo na to. Onog trena kad me je vidio, shvatio je da s obzirom na godine, u II.svijetskom ratu nisam mogao igrati bilo kakvu ulogu. A kad sam ja još iz džepa izvukao i pismo predsjednika Bavarske, onda je za gradonačelnika, iako su ta dvojica bili iz suparničkih stranaka, bilo sve jasno i u redu. Popili smo kavu, pozvao sam ga na koncert, što on nije prihvatio zbog drugih obveza, i srdačno smo se rastali. Početkom svibnja održao sam u Siegenu probe s orkestrom a dva zadnja dana doputovali su u Siegen i solisti pa su i oni probali uz orkestar. Iako sam bio nakon proba umoran, sve je teklo u najboljem redu. Za izvedbu je sve bilo spremno a ulaznice su se dobro prodavale. 18. svibnja doputovao je orkestar u Muenchen i odmah smo održali jednu probu s cijelim ansamblom, a 19. svibnja ujutro održali smo generalnu probu u Herculessaali. Nakon generalke, otišao sam u sobu Crvenog križa, jedino tamo sam našao postelju, legao i odspavao nekoliko sati a moja me supruga čuvala. Koncert je pred prepunom dvoranom započeo u 19,30 sati. Na moje iznenađenje, supruga mi je kratko prije koncerta rekla da suprotno našim predviđanjima, ulaznice nisu pokupovali samo Hrvati nego oko polovicu ulaznica da imaju Nijemci. Uz to mi je rekla da su doputovali brojni ugledni Hrvati sa svih strana svijeta, čaki iz Australije, Argentine, USA, Kanade i cijele Europe. Izvedba je uspjela u svakom pogledu. Moji solisti su pjevali kao da su rođeni Hrvati, bez grješke u tekstu ili izgovoru. Zbor i orkestar su savršeno funkcionirali. A od samog početka koncerta, svaku točku pratile su doslovno ovacije koje su prešle u standing ovations na kraju, nakon izvedbe poznatog dueta „Na krilim slave letimo“ te nakon „U boj, u boj!“. Sve smo to morali ponoviti. Za kraj sam imao još jedno iznenađenje. Nakon što sam burni pljesak prekinuo orkestralnim tušem, okrenuo sam se publici i glasno rekao njemački: “Dame i gospodo, hrvatska nacionalna himna!“ okrenuo se prema ansamblu i započeo Lijepu našu, koju su pjevali i solisti i zbor a ubrzo i publika. Prijatelji, izvođači, moja obitelj- slavili smo do jutra. Drugi dan ujutro prije doručka otišao sam kupiti muenchenske novine. Ustvari, nisam previše očekivao, jer u to doba sve što se odvijalo pod hrvatskim imenom u njemačkom tisku nije bilo rado gledano. Na moje veliko iznenađenje, sve muenchenske novine donijele su kritike koncerta, prepune pohvala i samoj operi kao i izvedbi. Tako je krug bio zatvoren. Slijedile su izvedbe u Njemačkoj /Offenbach i Essen), turneja u Ameriku (Vancouver, Cleveland, Chicago, New York i Toronto) te kao kruna izvedba u Sydneyskoj operi. Eto, to je još jedan od mojih poduhvata kojima se ponosim. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.05.2007., petak
Čista i vječna melodija
|
Što je gregorijansko pjevanje? Gregorijansko pjevanje je službena liturgijska glazba katoličke Crkve koja se rodila sa kršćanstvom i pratila ga dugi niz godina u njegovom liturgijskom izražavanju. Umjetnike koji su stvarali gregorijanske napjeve nadahnjivala je vjera, nada i ljubav prema Bogu. Izniklo je iz judeokršćanske tradicije uz usmeni prijenos i oblikovanje tijekom stoljeća. Ono jest ne samo dio žive liturgije već liturgija sama. U prvim stoljećima kršćanstva pjevanje je bilo isključivo vokalno - a capella Mogući razlozi zašto nisu puštana glazbala u liturgiju su - podsjećanje na židovske i poganske kultne obrede a možda i praktične naravi – obredi su naime obavljani tajno u katakombama i nije bilo uputno dizati preveliku buku kako kršćani ne bi bili otkriveni. Obilježja gregorijanskog korala Značajke gregorijanskog pjevanja su vokalnost, jednoglasje i melodičnost. Pri slušanju koralnih napjeva uvijek je zamjetljiv ugođaj koji karakterizira dostojanstvena smirenost i spokojstvo. Melodije nemaju određeni stalni metar, već se zamjećuje slobodno nizanje ritamskih grupa sa dva ili tri tona jednakog trajanja. Koralni su napjevi izvorno skladani za pjevanje bez instrumentalne pratnje. U ono doba izvodili su ih samo muškarci ili dječaci. Koristile su se dvije tehnike izvođenja, responzorijalno pjevanje koje se sastoji u tome da solist pjeva odlomak teksta, a ostali pjevači u zboru odgovoraju i antifonalno pjevanje u kojem dvije grupe ili dva zbora izmjenično izvode po jednu rečenicu ili strofu korala odgovarajući jedni prema drugima. Stil gregorijanske melodije je silabički, neumatski i melizmatički. Silabički napjevi imaju pokretnu ali neukrašenu melodiju. Svaki slog teksta pjeva se samo na jedan ton melodije a samo iznimno na dva tona U ovaj stil pjevanja pripada većina recitativnih tonova časoslova, mise, evanđelja, kao i mnoge antifone i neki himni.Neumatski obuhvaća napjeve u kojima se na jedan slog izvodi po jedna neuma od 2 ili više nota. Među napjeve ovog stila dolaze u prvom redu dijelovi ordinarija mise. (Kyrie, Sanctus, Agnus Dei zatim Introit, Comunnio a često i Graduali). Melizmatski napjevi su najrazvijeniji. Mnogi slogovi teksta ukrašeni su kraćim ili duljim melizmima, tj. grupama tonova koji se pjevaju na nekom vokalu. (graduale, aleluja, tractus i mnogi ofertoriji) Zbog većih zahtjeva na izvođače, napjevi melizmatskog i neumatskog stila povjeravali su se pjevačkim «scholae cantorum». Jezik gregorijanskog repertorija razvio se na latinskom. Početkom četvrtog stoljeća potisnuo je grčki i tako postao službeni jezik katoličke Crkve. Kakva je bila notacija za zapisivanje koralnih melodija? Pisari su u srednjem vijeku upotrebljavali poseban sistem ravnih i krivudavih crtica kojima su označavali smjer kretanja napjeva. Te su crtice nazivali neume (grčki-znakovi). One su slične današnjim stenogramima i mogle su poslužiti samo kao podsjetnik onome tko je napjev već znao. Isprva su se neume pisale sa strane pokraj odgovarajućeg reda teksta dok se nisu dosjetili da pomoću jedne ili dviju raznobojnih vodoravnih crta točno odrede položaj znaka za tonove «f» i «c». To su odgovarajućim slovom obilježili na početku crte. Nakon trinaestog stoljeća povećanjem broja linija i pretvaranjem neuma u kvadratne i rombske znakove nastala je koralna notacija na četiri linije. Obnova Tijekom minulih stoljeća bilo je uspona i padova ove vrste glazbe. Zaslužan za obnovu liturgijskog pjevanja jest svakako Grgur Veliki. On je želio obnoviti liturgijsko pjevanje i unificirati ga. Rodio se 54O. godine u kršćanskoj rimskoj obitelji. Obavljao je službu rimskog prefekta koju je napustio poslije smrti svoga oca. Rasprodao je sve svoje imanje i osnovao 6 samostana na Siciliji a jedan u svojoj kući u Rimu i predao se monaškom životu reda benediktinaca. Njegovim zauzimanjem koralno pjevanje nazvano je gregorijansko. Učenici Grgura Velikog prenijeli su pjevanje korala u Englesku i Francusku odakle se proširio po čitavoj zapadnoj Evropi. Otvorene su škole u Metzu i St. Galenu, ali skraćivanjem i preslikavanjem napjevi su toliko osiromašili, da je bila potrebna temeljita obnova koja je nastupila u 19 stoljeću zauzimanjem benediktinaca iz Solesmena u Francuskoj i to nakon iskustva sa posebnim pokušajima oživljavanja medicejskih izdanja 1848. u Malinesu 1877-81 u Regensburgu. Oni su upotrijebivši sva suvremena sredstva, kao što su sakupljanje katalogizirane poredbene analize, teoretska obrada pisma, stilistika, estetika i živa interpretacija - uspjeli rekonstruirati gregorijanske napjeve u njihovoj prvotnoj čistoći. Istom se nakon prvih rezultata njihova rada (Kyriale 1905; - Graduale 1908, i Antiphonale 1912. vidjelo pravo značenje ove obnove. Koji je razlog da se gregorijansko pjevanje smatra najodličnijim pjevanjem katoličke crkve i koje su njegove prednosti? Razlog zašto se gregorijansko pjevanje oduvijek i nadalje smatra najizvrsnijim liturgijskim pjevanjem leži u mišljenju kako “najsavršeniji instrument” ljudski glas treba sam Bogu pjevati. Jednoglasno pjevanje najbolje izražava jedinstvo naroda Božjega u slavljenju Božjeg veličanstva, a tzv. slobodni ritam doprinosi slobodnijem melodijskom gibanju i deklamiranju svetoga teksta i pridonosi uklanjanju jednoličnosti, tvrdoće i ukočenosti. Izgrađenost na starocrkvenim ljestvicama daje koralnim napjevima ozbiljnost i dostojanstvenost te patinu “starog a vječnog”. Za ovo pjevanje se drži da je ono “najduhovniji glazbeni izričaj koji je stvorenje stvorilo da bi slavilo Stvoritelja. Ono je najumjetničkiji - jedinstveni glazbeni izričaj u europskoj glazbenoj baštini. Svojim umjetničkim dometom nadilazi razlike povijesnog, rasnog i narodskog poimanja lijepog. Zaključak s pogledom na budućnost Gregorijansko pjevanje je pjevanje nastalo samo za liturgiju. Ni jedan redovnik ili skladatelj tih melodija nije pred sobom imao da će tim skladbama koncertirati nego je skladao za liturgijsku godinu. npr. prikaznu pjesmu za Božić, Uskrs, nedjelje kroz godinu a danas nažalost mi u liturgijskoj glazbi imamo nekoliko prikaznih pjesama. Trebalo mi kod nas uskladiti pjesme tako da pričesna pjesma bude pričesna dakle tematska. Gregorijansko pjevanje je jedan oblik molitve. Ako pristupamo njemu upravo na taj način onda doista možemo otkriti veličanstvene stvari. Ono je ujedinilo duhovnost minulih stoljeća. Nažalost, danas je mnogima gregorijansko pjevanje sinonim za nešto pretpotopno, mračni srednji vijek, mistiku pogodnu za meditacju - posebice transcendentalnu. Razlog zašto su te melodije pale u zaborav krije se možda u tom što je čitav taj korpus nastao na latinskom jeziku a danas manje ljudi zna latinski jezik. Prenosimo: Katolici na internetu |
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
17.05.2007., četvrtak
Mi smo djeca vesela
|
Želim da djeca i mladi koji posjećuju naše radionice i tečajeve budu veseli i normalni mladi ljudi koji će kod nas naučiti prije svega voljeti glazbu - a glazba će voljeti njih. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.05.2007., srijeda
Sv. Augustin
|
Qui bene cantat, bis orat - tko dobro pjeva dvostruko moli I ovo nije nažalost moje ali vrijedi pročitati i zamisliti se. Citirano prema Katolici na internetu |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.05.2007., utorak
Ludwig van Beethoven
|
"Glazba je veće otkriće nego sva mudrost i sva filozofija" Nažalost nisam autor ove izreke nego dobri stari Beethoven. Citirano iz Katolici na internetu |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.05.2007., ponedjeljak
KAKO MOZAK UČI VI:
|
Glad mozga za značenjem Mozak uči jer je to njegova prirodna funkcija, njegov kapacitet za učenje je stvarno neiscrpan. Po nekim svojim svojstvima on je posve izuzetan, a to su: sposobnost da uočava obrasce i čini aproksimacije izuzetan kapacitet za različite vrste pamćenja sposobnost za samokorekciju i učenje iz iskustva analiziranjem vanjskih podataka i promišljanjem neiscrpni kapacitet za stvaranje Ako je tome tako kako to da je poučavanje često tako tegobna aktivnost? Jedan bitan razlog jest da još nismo shvatili kompleksnost i eleganciju načina na koji mozak uči, osobito kad funkcionira optimalno. Kad shvatimo i mogućnosti i raspoložive procese, tad možemo procijeniti golemi potencijal ljudskog mozga i u stvarnom smislu unaprijediti obrazovanje. Ili riječima Leslie Harta, obrazovanje može biti "usklađeno s mozgom" ili "suprotstavljeno mozgu" (Caine & Caine, 1994). Mnogi i danas smatraju da se učenje odvija kroz pamćenje činjenica i specifičnih vještina. Pritom se zanemaruje ogroman kapacitet mozga da upija neposredno životno iskustvo, da traga za smislom tj. značenjem iskustva, za obrascima i vezama. Primjerice, djeca poznaju paralelne crte mnogo prije nego dođu u školu. Prije nego što o njima uči u geometriji, prosječan učenik vidio je tisuće paralelnih crta u ogradama, prozorima, slikama, mehaničkim igračkama, itd. Umjesto da podsjete na sve te primjere, većina će učitelja nacrtati paralelne crte na ploču i dati definiciju. Učenici poslušno preslikaju "novu" informaciju u svoju bilježnicu kako bi je proučili i zapamtili za odgovaranje ili test. Paralelne crte odjednom postaju nova, apstraktna informacija pohranjena u mozak kao odvojena činjenica. Nikakav napor nije učinjen da se ožive bogate veze koje već u mozgu postoje i koje mogu učenicima pružiti trenutačan "Aha!"osjećaj o tome što te paralelne crte koje je upravo susreo znače u stvarnom životu, što se s njima može učiniti i kako one postoje drukčije nego kao matematička apstrakcija. (Caine & Caine, 1994). Listajući naše udžbenike, gledajući programe nastavnih predmeta ne možemo ne vidjeti kako prečesto imaju premalo veze sa stvarnim životom učenika. Poučavanje čitanja i pisanja ili bilo kojeg predmeta kao nečeg odvojenog od značenja i života učenika nije sukladno prirodnom funkcioniranju mozga i zapravo otežava učenje. Učenje usklađeno s prirodom mozga počiva na činjenici da su različita područja znanja međusobno povezana i dijele zajedničke informacije koje mozak može prepoznati i organizirati. Ta je spoznaja u osnovi tematskog poučavanja. Ono što je danas tipično u obrazovanju jest naglašavanje usvajanja onoga što nazivamo površinsko znanje, koje je u osnovi bez značenja za učenika. Ono što trebamo jest širenje prirodnog znanja. Svaki učenik unosi u svaku situaciju učenja određeno znanje koje za njega ima značenje, a školski predmet trebao bi biti put za povećavanje učenikove mogućnosti da "razumije" taj otprije doživljeni svijet. Neuroznastvenici i psiholozi govore o gladi mozga za značenjem. Mozak koji uči traži strukture koje imaju neko značenje i opire se besmislenima. Zapamtit će, doduše, i izolirane ili sasvim različite informacije, ali je ipak najefikasniji u pamćenju onih koje su važan dio neke smislene cjeline. Naš mozak stalno teži povezivanju dijelova u cjelinu, pa najviše i najbolje učimo kad povezujemo nešto novo s nečim što već znamo, razumijemo. Neuroznanost ističe jedinstvenost ljudskog mozga, iz čega proizlazi da efikasno obrazovanje može biti samo ono koje pruža mnoštvo povoljnih prilika za različite učenike (mozgove!) kako bi se osigurala smislenost onoga što se uči. Planirajući povezivanje novog s već poznatim moramo imati na umu da će biti učenika za koje će to "novo" biti već davno poznato! Stvaranje mnoštva prilika za učenike u kojima će novo znanje povezivati sa starim jest trodijelni zadatak za učitelje: najprije, moraju jasno identificirati bitne pojmove, principe i vještine u predmetima koje poučavaju, potom dobro upoznati obrazovne potrebe svojih učenika, i na kraju na temelju obrazovnih potreba svojih učenika stvarati prilika za učenje u kojima će učenici konstruirati razumijevanje povezivanjem onoga što već znaju s bitnim podacima o onome što pokušavaju naučiti (Tomlinson, 1999) U skladu s time i kurikulum mora uznastojati oko razvijanja značenja, smisla, mora biti organiziran oko kategorija, pojmova i vodećih principa. Za smisleni kurikulum je karakteristično postizanje velike zainteresiranosti i velike primjerenosti, te zadiranje u osjećaje i iskustvo onih koji uče. Želimo li da učenici zadrže, razumiju i koriste ideje, informacije i vještine, moramo im pružiti dovoljno prilika da otkriju njihov smisao, učine ih "svojima" kroz uključivanje u složene situacije učenja (Tomlinson, 1999). Istraživanja razvoja i funkcioniranja mozga potvrdila su mnoge intuitivne i iskustvene spoznaje o efikasnom učenju i poučavanju i stavila pod kritičku lupu uobičajenu praksu u školi. Na mnoga pitanja, osobito ona oko vrlo specifičnih problema još čekamo jasne odgovore. No, već i primjena onoga što se zna može znatno unaprijediti rad u razredu. Tako bi sastavnice učenja i poučavanja koje je usklađeno s osobinama funkcioniranja mozga i koje potiču njegov razvoj bile sljedeće: Sadržaji koji imaju značenje za učenike Odsustvo prijetnje Mogućnosti izbora Odgovarajuće vrijeme (dovoljno vremena!) Okolina bogata poticajima Suradnja Neposredna povratna informacija Ovladavanje gradivom (stjecanje kompetencije) Izvori: 1. Caine, R.N., & Caine,G. (1994). Making connections: Teaching and the human brain. Menlo Park, Calif.: Adison-Wesley 2. Jensen, E. (1998). Super teaching. San Diego, Calif.: The Brain Store, Inc. 3. Jensen, E. (1998). Teaching with the brain in mind. Alexandria, VA: ASCD 4. Sprenger, M. (1999). Learning and memory: The brain in action. Alexandria, VA: ASCD 5. Tomlinson, Carol A. (1999). The differentiated classroom: Responding to the needs of all learners. Alexandria, VA: ASCD 6. Wright, K. Babies, Bonds and Brains. Discover, December 1997, 75-78. (20.07.2006) Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.05.2007., nedjelja
KAKO MOZAK UČI V.
|
Poticanje mozga obogaćivanjem okoline Neuroznastvenica M. Diamond utvrdila je da mozak doslovno raste kad se poticajima iz okoline stvaraju nove veze. Ona kaže: "Kad obogaćujemo okolinu, razvija se mozak s debljim korteksom, razgranatijim dendritima i većim staničnim tijelima" (Jensen, 1998). Neuroznastvenik B. Jacobs utvrdio je 40% više neuralnih mreža u mozgovima obrazovanih ljudi nego u osoba koje su napustile školovanje. Prema tome, očito je da okolina, kao i osobno iskustvo, može snažno utjecati na razvoj mozga. Stoga je pitanje kako obogatiti okolinu u kojoj se uči od prvorazrednog značenja za obrazovanje. Obogaćena okolina je ona koja pruža dovoljno podražaja da se potaknu strukturne promjene u mozgu. Kako mozak najbrže i najlakše uči u prvim godinama života i ranim školskim godinama, to je vrijeme kad se poticanjem polažu temelji kasnijeg učenja. Vanjski svijet je neizmjerno bogata hrana rastućem mozgu. Mirisi, boje, zvukovi, dodiri, okusi, riječi, osjećaji - sve su to poticaji za uspostavljanje bogatih neuralnih mreža. Ukratko: bogatu okolinu za učenje čine izazovi i povratne informacije. Kako se uvećava razvoj mozga IZAZOV + POVRATNA INFORMACIJA rješavanje problema specifična kritičko mišljenje dana na različite načine značajni projekti pravovremena složene aktivnosti kontrolirana od učenika Budući da nešto što je izazov za jednog učenika ne mora biti izazov za drugog, učenicima valja dati mogućnosti izbora u procesu učenja: izbora tempa učenja, razine složenosti zadatka, izbora partnera, kako će sjediti, na kojem dijelu projekta će raditi, izbora oblika krajnjeg rezultata rada. Učitelji koji nastoje poticati razvoj mozga svojih učenika nastoje da ih, bez obzira što učenici izabrali, izlože širokom rasponu različitih postupaka. Tradicionalni razredi u kojima je tako često dosadno, u kojima se tako često pažnja nastoji zadobiti prijetnjama (ocjenjivanje!) morali bi što prije postati prošlost! Sporiji, linearniji put tradicionalnog školskog učenja zapravo nedovoljno stimulira mozak. Učitelj govori (predaje gradivo) a učenici ga trebaju memorirati kako bi u situaciji «ustani i reci» pokazali što znaju. Mozak je kod takve vrste učenja koja se oslanja na učenje iz predavanja i udžbenika preslabo iskorišten. Ako uzmemo da su djeca u školi oko 6 sati dnevno 175 dana u godini, to znači da su tijekom osnovnog školovanja izložena određenoj okolini oko 8400 sati. Smije li nam biti svejedno hoće li ta okolina njegovati i razvijati mozak ili će pak doslovno sužavati granice njegovih potencijala? Naš mozak istovremeno radi na više razina, procesirajući odjednom svijet riječi, boja, pokreta, emocija, oblika, zvukova, okusa, težina i mnogo, mnogo toga drugoga. On povezuje sve te podatke, komponirajući značenje i razvrstavajući ono što je dnevno životno iskustvo iz svega onog čime je okružen. Taj fantastični multi-procesor u tradicionalnim razredima uglavnom je gladan ulaznih podataka. Zašto? On je sposoban procesirati mnogo više informacija, iskustava i podražaja nego ih obično može naći u školi. Najbolje se uči kad se uči na više razina odjednom, najviše se uči onda kad je onaj koji uči uključen u bogatu, multi-senzornu realnu životnu situaciju. Iz tih razloga najbolji razred je onaj vani, na dobro osmišljenom tematskom izletu, ekskurziji ili u razredu s posebnim događajima, npr. projektima. Obogaćena okolina koja uključuje sve osjete učenika, stalnu povratnu informaciju od učitelja i vršnjaka pomaže hraniti ogroman apetit mozga za poticanjem. Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.05.2007., subota
KAKO MOZAK UČI IV.
|
Mozak i emocije Ono što kontrolira naše emocije jest limbički mozak, smješten između korteksa i moždanog debla. U sredini limbičkog područja, iza naših očiju, su dvije amigdale. Neuroznastvenici su otkrili da ta dva organa nalik bademima primaju i šalju sve emocionalne poruke. Naravno, u mozgu se ništa ne događa izolirano, amgidala stalno komunicira s korteksom gdje obavljamo analitičke i verbalne zadatke i gdje obitava naša radna memorija. Evo kako radi naša amigdala: emocionalni mozak promatra sve što nam se događa iz trenutka u trenutak, uočava je li to što nam se upravo događa nalik nečemu što nas je u prošlosti ražalostilo ili razbjesnilo. Ako uoči sličnost, amigdala “diže alarm” - objavljuje opasnost i u djeliću sekunde mobilizira nas na akciju. Može to učiniti mnogo brže nego što «misleći» mozak shvatiti što se uopće događa. To je razlog zašto mnogi ljudi pobjesne i učine nešto neprimjereno prije nego što stignu promisliti da li to doista žele učiniti. Naše je analitičko mišljenje uvijek pod utjecajem emocija. Ako uspostavimo zrelu, zdravu vezu između moždanih dijelova, možemo kontrolirati svoje odgovore na amigdaline poruke. Korteks nam može reći da odustanemo od neposredne reakcije "napadom”. Svatko se može razbjesniti, ali ne reagira svatko nasilnički. Djeca koja su kronično tužna ili ljuta ili anksiozna neprestano dobivaju ometajuće poruke amigdale. Zato je njima osobito teško da se koncentriraju, da uče. Prvi prioritet za naš mozak je uvijek preživljavanje Kad smo sretni, tužni, zaplašeni ili osjećamo bilo koju drugu emociju, naše tijelo osobađa u krvotok razne kemijske tvari koje tome pomažu. Npr. kad smo prestrašeni oslobađa se noradrenalin koji nas priprema za reakciju bijega ili borbe. Kad percipiramo prijetnju izlučuje se mnogo kortizola u tijelo uzrokujući da viši misaoni procesi ustupaju mjesto automatskom funkcioniranju koje nam pomaže da preživimo. Budući da ti hormoni utječu na mozak, znači da je on podložan snažnom utjecaju promjena u našem raspoloženju. Negativne emocije smanjuju kapacitet mozga za razumijevanje, uočavanje značenja, pamćenje i više misaone procese. Istraživanja mozga osobito naglašavaju upravo potrebu eliminiranja prijetnje iz okoline za učenje. Stresna i prijeteća razredna klima dramatično oštećuje učenje. Stres koji prati doživljaj prijetnje posebno aktivira limbički sustav. Dolazi do automatskog sužavanja pažnje učenika, te oni gube mnogo od kapaciteta za racionalno i kreativno razmišljanje. Učenici mogu osjetiti prijetnju i strah ako izgube odobravanje, osjete bespomoćnost, kritiku, neuspjeh. Zaplašeni, zbunjeni učenici ne mogu jasno razmišljati! Drugim riječima, učenje nije samo mentalna funkcija, na njega snažno utječu emocije. Kad se ne uzimaju u obzir neugodni osjećaji učenika u situaciji učenja, oni će ugroziti čitav proces učenja. S druge strane, dobri osjećaji stvaraju ugodno uzbuđenje i čine učenje privlačnim. Emocije određuju zašto učimo i imamo li samopouzdanja i sigurnosti u rezultat učenja. Naš mozak daje prioritet svim emotivno vođenim informacijama. Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.05.2007., petak
KAKO MOZAK UČI III.
|
Mozak i pažnja Neuroznanost je bolje rasvijetlila i ulogu bioloških faktora u pažnji i učenju. Nemamo jedan “centar” za pažnju, sustavi koji su uključeni u pažnju locirani su u različitim dijelovima mozga. Mozak uvijek na nešto obraća pažnju jer od toga ovisi naše preživljavanje. Većinu naše pažnje "okupiraju" kontrasti u pokretima, zvukovima i emocijama, prema tome kontrast, promjena, novost najefikasnije su sredstvo za izazivanje nečije pažnje. Osjetljivost mozga da obraća pažnju jako je pod utjecajem uputa. Vjerojatnije je da ćemo na nešto paziti ako nam je rečeno da to činimo. Selektivna pažnja ovisi o učenju obuzdavanja nevažnih i pojačavanju važnih podataka. Neuroznanstvenici naglašavaju ulogu kemijskih tvari u pažnji, tj. važnost neurotransmitera, hormona i peptida. Svatko od nas zna kako tijekom dana ima razdoblja budnije i razdoblja slabije pažnje.Ta različita moždana “prijemljivost” za podražaje utjecat će na to koliko će dobro mozak primati i obrađivati podatke i obavijesti. Zato istraživanja pokazuju da će učenici dati niže rezultate u testu ako se testiraju u za njih "krivo" vrijeme. To je još jedan dokaz u prilog opravdanosti omogućavanja učenicima da u procesu učenja i ocjenjivanja čine izbore. Tri su razloga zašto je konstantna pažnja kontraproduktivna u razredu: * mnogo toga što učimo ne može se obrađivati (procesirati) svjesno, jer se događa prebrzo a obrada (procesiranje) traži vremena * kako bismo stvorili novo značenje trebamo neko svoje, unutrašnje vrijeme; značenje se uvijek stvara iznutra, ne izvana * nakon svakog novog učenja trebamo vremena da se učenje "utisne"; sinapse jačaju kad im se da vremena da se neuralno povezivanje učvrsti. Ljudska su bića prirodno usmjerena na traganje za značenjem, no konačni rezultat toga traganja ne postiže se automatski. Budući da se značenje postiže unutarnjim procesima, novi podražaji sukobljavaju se s unutarnjim procesima osmišljavanja onoga što se upravo uči. Zato možemo ostvariti punu pažnju učenika ili možemo postići da otkrivaju značenje onoga što uče, no nikad ne postižemo oboje u isto vrijeme (Jensen, 1998). Tražiti od učenika konstantnu pažnju (a to najčešće znači usmjerenost na učiteljevo predavanje!) jest prema tome nemoguće (visoka i konstantna pažnja može se održati samo kratko vrijeme, oko 10 minuta!). Neuroznanstvenici smatraju da se periodi usredotočene pažnje u učenju smjenjuju s periodima "raspršenog " vremena kad se obrađuje (procesira) ono što se učilo. Nakon svakog novog učenja mora slijediti period razmišljanja o tome što se učilo, kako bi se stvorile veze s otprije poznatim, stekao dublji uvid i uočile dodatne mogućnosti skrivene u već postojećem iskustvu. Taj oblik učenja zovemo aktivnom obradom (procesiranjem). Učenicima obično nedostaje i vještina i potrebna svjesnost da tragaju za značenjem i učitelji im tu mogu pomoći. Pisanje dnevnika o učenju ili diskusija u paru ili maloj grupi neke su od mogućnosti za aktivnu obradu, jer pomažu razvrstavanje novih informacija, postavljanje pitanja za razjašnjavanje, razvijanje "što-ako" scenarija itd. Pretrpavanje sadržajima, stalno pretrčavanje s jedne vrste sadržaja na druge proizvest će malo sadržaja koji će biti stvarno (s razumijevanjem!) naučeni. Neuroznanstvenici smatraju da se periodi usredotočene pažnje u učenju smjenjuju s periodima "raspršenog " vremena kad se obrađuje (procesira) ono što se učilo. Nakon svakog novog učenja mora slijediti period razmišljanja o tome što se učilo, kako bi se stvorile veze s otprije poznatim, stekao dublji uvid i uočile dodatne mogućnosti skrivene u već postojećem iskustvu. Taj oblik učenja zovemo aktivnom obradom (procesiranjem). Učenicima obično nedostaje i vještina i potrebna svjesnost da tragaju za značenjem i učitelji im tu mogu pomoći. Pisanje dnevnika o učenju ili diskusija u paru ili maloj grupi neke su od mogućnosti za aktivnu obradu, jer pomažu razvrstavanje novih informacija, postavljanje pitanja za razjašnjavanje, razvijanje "što-ako" scenarija itd. Mnogi problemi discipline u školi proizlaze iz ignoriranja činjenice da mozak ne može biti pažljiv neprekidno (non-stop). Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.05.2007., četvrtak
KAKO MOZAK UČI II.
|
Gdje učenje započinje? Na mikroskopskoj staničnoj razini. Mozak ima nekoliko vrsta stanica koje su uključene u proces učenja, a najviše su izučeni neuroni. Znastvenici drže da su neuroni svarno žarište aktivnosti: stalno prenose, integriraju i stvaraju informacije (Jensen, 1998). Najbrojnije su pak moždane stanice tzv. glija stanice, čija je funkcija hranjenje neurona. Što mozak više neurona koristi, to više glija stanica treba. Einsteinov je mozak bio prosječne veličine, ali je sadržavao daleko više glija stanica od normalnog mozga. Kako učimo? Učenje je upravo ono što mozak najbolje radi. Učenje zapravo mijenja strukturu mozga. Znastvenici nisu još posve sigurni kako se to događa, ali imaju ideju o tome što se događa. Proces započinje podraživanjem mozga. Ti podražaji mogu biti unutrašnji (npr. “oluja ideja”) ili mogu biti neko novo iskustvo kao rješavanje nekog problema. Jednom kad je podražaj primljen, svaka moždana stanica radi kao mala električna baterija. Informacije putuju kroz neurone u obliku električnih signala, koje primaju ulazni izdanci, dendriti, a dalje ih predaju izlazni izdanci, aksoni. Kemijske tvari, neurotransmiteri, prenose električne impulse kroz sinaptički prostor do dendrita sljedećeg neurona. Što se češće stimuliraju, neuroni razvijaju bogatiju mrežu dendrita a time i jače sinapse, pa tako postaju prijemljiviji za poruke.Potom se ti podražaji razvrstavaju i obrađuju u mozgu na nekoliko razina. Ako ponavljamo zadatak ili aktivnost koju učimo, živčani putevi kojima se to odvija postaju sve efikasniji. Istraživači H. Van Mier i S. Peterson s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Washington otkrili su snimajući PET tehnikom (tomografija pozitronske emisije) da se pri početnom učenju “pale” tj. aktivna su mnoga područja mozga, a što su zadaci bolje naučeni to je manje takvih aktivnih područja. Jednostavno rečeno, početnici moraju koristiti veća područja mozga, dok iskusni koriste manje područje, ali zato efikasnije. Poticanje mozga na razvoj obično se zbiva kad činimo nešto novo – rješavamo novi problem, posjećujemo novo mjesto, gledamo novi film, upoznajemo novu osobu. Novost mentalnog ili motoričkog poticaja stvara veću blagotvornu elektičnu energiju nego kad je u pitanju već poznato. Mada je zanimljivo znati što se prilikom učenja zbiva na staničnoj razini mozga, ipak, jasno je da se stanično učenje i ponašanje pojedinca znatno razlikuju. Možemo iz knjiga dobro naučiti kako omogućiti dobar proces učenja, a da pri tom u učenika ne proizvedemo nikakve vanjske znakove prihvaćanja i primjene naučenoga. Promjena ponašanja koja je rezultat učenja ovisi o mnogobrojnim činiteljima: od emocionalnih stanja, prijašnjih znanja, dnevnih oscilacija u kemizmu mozga, količini hormona – peptida. Krajnji rezultat učenja jest ljudska inteligencija. Mozak je ono što posjedujemo (struktura), a um ono što mozak radi (funkcija). Um je je proces. Naš mozak je zaista pravo čudo! Znamo danas da je on sposoban za neprestano stvaranje novih veza, za povećavanje uma učenjem. Kapacitet mozga za učenje je ogroman i on je stvoren za mnogo zahtjevnije intelektualne aktivnosti od onih u koje je obično uključen. Pojednostavljenim pristupima i inzistiranjem na “pravim” odgovorima tipičan školski razred mnogo više sužava taj kapacitet nego što ga širi. Zanemaruje se činjenica da je ljudski rod napredovao zahvaljujući upravo nepresušnoj želji da isprobava i mijenja, a ne želji da uvijek slijedi samo “pouzdane i istinite” odgovore. Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.05.2007., srijeda
KAKO MOZAK UČI I.
|
Naš mozak je pravo čudo! Mozak istražuje, proučava sam sebe!!! U svojoj knjizi „Zapanjujući mozak“ („The Amazing Brain“) Robert Ornstein i Richard Thompson (Sprenger, 1999) kažu: „U ljudskom se mozgu nalazi oko sto bilijuna moždanih stanica, neurona, a broj mogućih veza između tih stanica u svakom pojedinačnom mozgu veći je nego što je broj atoma u svemiru!“ Neuroznanost predstavlja jedno od najuzbudljivijih područja suvremene znanosti. Zahvaljujući brojnim novim tehnikama snimanja? možemo "pogledati" u sam mozak i vidjeti kako on funkcionira.Takva promatranja znatno su proširila čak i naše razumijevanje učenja. I premda se već mnogo toga zna, stručnjaci smatraju kako smo tek na početku razumijevanja goleme kompleksnosti mozga, a to znači i na početku mogućnosti primjene neuroznanstvenih spoznaja u obrazovanju. No, već i ovo što se danas zna ili pretpostavlja ima ogromno značenje za praksu u razredu jer te spoznaje mogu povećati efikasnosti učenja primjenom strategija poučavanja koje će biti bolje usklađene s načinom funkcioniranja mozga. Kako saznajemo više o mozgu i o tome kako on uči, tako moramo pronalaziti okruženja za učenje koja su prilagođena tim spoznajama. Učitelji ne moraju biti eksperti u znanosti o mozgu, ali je itekako važno da shvate i uvažavaju sve one njegove karakteristike i način funkcioniranja, koje su bitne za proces učenja i poučavanja učenika. Još prije dvadesetak godina znanstvenici su vjerovali kako je struktura našeg mozga unaprijed određena nasljeđem (geni), te da ta nepromjenjiva struktura određuje kako se umno razvijamo i kako ostvarujemo međuutjecaj s okolinom. Nove tehnike snimanja mozga, međutim, pokazuju da nasljeđe određuje tek broj moždanih stanica s kojim se djeca rađaju i njihov početni raspored, dakle samo osnovni okvir. Mozak djeluje putem tzv. neuralnih ili komunikacijskih mreža koje obuhvaćaju milijarde živčanih stanica, neurona, i nekoliko stotina tisuća milijardi veza, sinapsi, među njima. Tipično je za njegov razvoj stvaranje ogromnog broja tih veza među neuronima, jer se nakon rođenja sami neuroni više ne stvaraju. Fizička struktura mozga, mreža povezanih neurona, mijenja se kao rezultat iskustva, učenja. To svojstvo mozga naziva se njegovom plastičnošću. Broj veza između neurona u mozgu dojenčeta više je nego 20-struko veći od njihovog broja u mozgu odraslog čovjeka.Tijekom djetinjstva sve do adolescencije sinapse se umnožavaju u prekomjernom broju ali isto tako i «brišu» vrlo velikom brzinom. Tako naše iskustvo oblikuje naš mozak a zatim on oblikuje naše iskustvo. Preživljavaju one sinapse koje se tijekom iskustva (učenja) upotrebljavaju, dok druge, koje se ne upotrebljavaju, nestaju. "Mozak se danas mnogo manje doima kao gotova kamena skulptura, a mnogo više kao djelo u stalnom nastajanju” (Wright, 1997). Iskustvo, naravno, može biti vrlo različito. Npr. snažni su dokazi da prvo djetetovo iskustvo, iskustvo s roditeljima, osobito snažno oblikuje dijelove mozga koji su uključeni u emocije, ličnost i ponašanje. Neke studije pokazuju da jačina vezivanja djeteta uz one koji brinu o njemu može povećati njegovu sposobnost da uči i suočava se sa stresom. Druge pokazuju da zlostavljanje i zanemarivanje djece može mozak za cijeli život «napuniti» neprikladnom agresijom i rastresenom pažnjom.To objašnjava model razvoja mozga koji smatra da “primitivna”, filogenetski najstarija područja mozga sazrijevaju prva. Naime, u prve tri godine života ona područja u kori velikog mozga koja upravljaju našim senzornim i motornim vještinama doživljavaju najdramatičniji preustroj i ti perceptivni centri zajedno s nagonskim centrima, kakav je limbički sustav, bit će pod snažnim utjecajem iskustva u ranom djetinjstvu. Nasuprot tome, noviji, frontalni dijelovi o korteksa, koji upravljaju planiranjem i donošenjem nisu "umreženi" prije pete do sedme godine života. Drugo veliko restrukturiranje mozga zbiva se između devete i jedanaeste godine. Usporedba elektoencefalograma (EEG) adolescenata i odraslih pokazuje da se od rođenja do smrti pojedinca otprilike svake dvije godine događa izvjesna moždana reorganizacija. Pretpostavlja da su te reorganizacije posljedica dvogodišnjih ciklusa, valova, razvojnih promjena moždanih hemisfera, pri čemu se obnavlja jedna petina sinaptičkih veza u mozgu. Ideja o razvojnim valovima još nije potvrđena, ali sve više znanstvenika su njene pristalice. Dakle, nova istraživanja mozga pokazuju da se on ne prestaje mijenjati nakon treće godine, kako se to dosad pretpostavljalo. Neuroznanstvenica Megan Gunnar duhovito kaže: "Samo se za neke funkcije "prozori" za ulaz utjecaja počinju zatvarati u vrlo ranoj dobi (kritična razdoblja), no za druge se oni tek počinju otvarati" (Wright, 1997). Umjesto prijašnje usporedbe mozga s kompjutorom, danas istraživači gledaju na mozak kao na mnogo fleksibilniji, samo-prilagođavajući entitet - živi, jedinstveni, organizam koji se stalno mijenja, raste i preoblikuje prema izazovima, s elementima koji nestaju ako se ne koriste. Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.05.2007., utorak
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
|
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA - ŠTO JE TO? Emocionalnu inteligenciju čine različite sposobnosti, osobine ili vještine, kao npr. sposobnost samomotiviranja i ustrajavanja unatoč poteškoćama i frustracijama sposobnost da obuzdamo impulzivnost i odgodimo trenutak primanja nagrade sposobnost da upravljamo svojim raspoloženjima i zadržimo sposobnost razmišljanja usprkos uzrujanosti suosjećajnost nadanje slaganje s drugim ljudima dobro poznavanje i upravljanje vlastitim osjećajima sposobnost da isčitavamo i učinkovito reagiramo na osjećaje drugih Pet dimenzija emocionalne inteligencije Psiholog Daniel Goleman smatra da pet dimenzija emocionalne inteligencije moramo uključiti u sve što radimo u školi, bilo s djecom ili odraslima. Evo koje su to dimenzije: Svijest o samome sebi. Svijest o samome sebi osnova je samopouzdanja. Mi trebamo upoznati svoje jake strane i ograničenja, te naučiti kako biti odlučni. Djeca od rane dobi trebaju učiti koje su riječi za emocije, zašto se osjećaju tako kako se osjećaju i koje mogućnosti imaju za akciju. Npr. jedna novija studija je našla da su djevojčice u 6. razredu koje su izražavale više osjećaja ljutnje, anksioznosti, usamljenosti i ovisnosti o drugima znatno izloženije riziku da razviju poremećaje hranjenja kao što su bulimija i anoreksija u tinejdžerskoj dobi. Ovakvoj djeci koristilo bi pomoći poboljšati svijest o sebi i poučiti ih zdravijem donošenju odluka. Upravljanje emocijama. Druga dimenzija, mogućnost upravljanja uznemirujućim emocijama ili impulsima, korijen je emocionalne inteligencije. Poznati test sa slatkišima izveden na djeci iz vrtića pri sveučilištu Stanford (vidjeti: intervju s D. Golemanom) jasno pokazuje socijalne posljedice impulzivnog ponašanja: impulzivni dječaci mnogo su češće impulzivni i u odrasloj dobi, za impulzivne djevojčice je utvrđeno da u adolescenciji 3 puta češće ostaju trudne, a djeca koja su kronično tužna ili anksiozna u predškolsko i rano školsko doba češće u adolescenciji postaju ovisnici o alkoholu i drogama. Djeca koja su bila u stanju čekati, odgoditi primanje slatkiša bila su fleksibilna, savjesna, lako su se prilagođavala, zadržavala su pozitivan stav i pod pritiscima, te imala svoj integritet. Motivacija. Kretanje ka našim ciljevima treći je element emocionalne inteligencije. Važan dio motivacije jest nada - imati cilj, poduzimati male, izvedive korake potrebne za dostizanje tog cilja i posjedovanje oduševljenja ili ustrajnosti da ih se slijedi. Možemo li mjeriti i poučavati nadu? Psiholog C.R. Snyder smislio je takvu mjeru i testirao učenike pri upisu u srednju školu. Našao je da oni koji su postizali viši rezultat "u nadi" imaju bolji uspjeh na kraju godine i da je nada bolji prediktor za dobre ocjene nego rezultati u SAT (test školskih postignuća). "Ljudi iz službe za testiranja u obrazovanju prenerazili su se čuvši za ovo", rekao je Goleman. Mi možemo poučavati djecu nadi, optimizmu i motivaciji za učenje. Mnoge obitelji to i čine na svoj način - poučavaju djecu malim koracima kako postavljati ciljeve, kako ustrajati, kako raditi za bolji uspjeh, kako postići ostvarenje u životu. Empatija. Empatija, četvrta dimenzija emocionalne inteligencije, odnosi se na čitanje osjećaja drugih ljudi iz tona glasa ili izraza lica, a ne samo iz izgovorenih riječi. Osjetiti kako se netko drugi osjeća temeljna je ljudska sposobnost, koju vidimo već kod beba i male djece. Goleman kaže kako već 2-godišnjaci iz obitelji prožetih ljubavlju i brižnošću pokušavaju utješiti prijatelja koji plače, dok djeca koja su zlostavljana ili odbačena u prvim godinama života reagiraju vriskom ili udaranjem djeteta koje plače. On kaže: "Emocionalna inteligencija je naučena, i to naučena od najranijih godina bez zaustavljanja.” Goleman je iznio uznemirujuću priču o čovjeku koji nije posjedovao empatiju i suosjećanje. Muškarac poznat kao Davitelj iz Santa Cruza bio je u zatvoru zbog ubojstva sedmero ljudi. Kada su ga u jednom intervjuu zapitali osjeća li kakvo sažaljenje za svoje žrtve, on je hladnokrvno odgovorio: "O ne, da sam osjetio išta od njihove patnje, ne bih to mogao učiniti." Imao je kvocijent inteligencije (IQ) od 160 (genijalnost)!!! Očigledna lekcija koju možemo polučiti iz ove priče jest da kvocijent inteligencije (IQ) nema apsolutno ništa s empatijom. Goleman kaže: "Empatija je kočnica za ljudsku okrutnost. To je ono što drži na životu uljudnost, civiliziranost u društvu." Drugi primjer onih koji pokazuju očigledan nedostatak empatije su djeca i mladi koji se nasilnički ponašaju (tzv. buli ili “nasilnik s igrališta”). Kako se učitelji nose s takvima? Neka istraživanja pokazuju da nasilnici imaju koristi od poučavanja u čitanju emocija iz izraza lica. Oni to očito nisu imali od koga naučiti. Jedan je psiholog odlučio osnovati Klub prijatelja s namjerom da pomogne socijalizaciju neke od te nasilne djece i mladih s kojima je radio (uočite da ga nije nazvao Klubom nasilnika!). U jednoj aktivnosti, on je svu djecu podijelio u parove i tražio od njih da jedni drugima pokazuju različite izraze lica koje bi trebali potom identificirati. Učili su razlikovati između tuge, ljutnje, neutralnih i neprijateljskih izraza. Psiholog ih je također poučavao drugim socijalnim vještinama, kao npr. kako drugu djecu pitati nešto o njima i kako se izmjenjivati u igri. Goleman zaključuje: "Pogodite što se dogodilo! Djeca nakon toga više nisu koristila nasilničko ponašanje!" Socijalne vještine. Socijalne vještine predstavljaju petu dimenziju emocionalne inteligencije. Kako je Goleman zapazio, dječaci nasilničkog ponašanja imali su koristi od poučavanja socijalnim vještinama. A takve vještine su zarazne. Golemanova priča o "gradskom svecu" pokazuje tu pozitivnu zarazu. On opisuje neuobičajeno ljubaznog vozača autobusa koji je pozdravljao putnike na ulasku, ukazivao na zanimljivosti tijekom puta, i zaželjevši putnicima svako dobro kad su silazili - pridonio da svaki od njih ima više energije u svom koraku. Goleman je rekao da bi volio vidjeti više ljudi poput ovog vozača autobusa u školskim razredima. (20.07.2006) Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.05.2007., ponedjeljak
Campbell, Don: Mozart efekt
|
Predstavljamo vam knjigu Poznato vam je da glazba može utjecati na vaše raspoloženje: u vama može probuditi osjećaj sreće, oduševiti vas, nadahnuti, probuditi sjetu, uzbuditi, osnažiti, utješiti ili izazvati uzvišeni zanos. No glazba posjeduje još čudesniju moć koju možda naslućujete iz iskustva, a sada ćete uvidjeti da je i te kako dokumentirana. Jednostavno rečeno, glazba je blagotvorna - tjelesno, emocionalno i duhovno. Određeni zvukovi, tonovi i ritmovi (napose Mozartova djela, gregorijanski koral, neka djela jazza, new agea, latinoameričke glazbe, pop i čak rock-glazbe) mogu ojačati um, osloboditi kreativnost duha i, začudno, čak iscijeliti tijelo. Ta čudesna pojava naziva se Poticajna, autoritativna i na mnogim mjestima lirična, knjiga MOZART EFEKT nudi dramatične priče o liječnicima, šamanima, glazbenicima i zdravstvenim stručnjacima koji glazbom liječe sve bolesti: od tjeskobe do raka, visokoga krvnog tlaka, kronične boli, disleksije, pa čak i mentalnih bolesti. Učenici koji pjevaju ili sviraju na prijamnim ispitima za studij postižu i do 51 bod više od državnoga prosjeka. Glazba tijekom porođaja može ublažiti tjeskobu buduće majke te potaknuti oslobađanje endorfina, prirodne tvari za ublažavanje bolova koje tijelo izlučuje i, na taj način, znatno smanjiti potrebu za anestezijom. Pročelnik kardiološkog odjela bolnice u Baltimoreu tvrdi da pola sata slušanja klasične glazbe ima isti učinak kao i deset miligrama Valiuma. Kakav god bio vaš glazbeni ukus, Don Campbell vam ovom knjigom objašnjava kako da i sami iskoristite moć Mozart efekta. Oslanjajući se na medicinu, istočnjačku mudrost te najnovija istraživanja učenja i kreativnosti, Campbell otkriva kako izlaganje zvukovima, glazbi i drugim oblicima vibracija, počevši u majčinoj utrobi, može doživotno utjecati na zdravlje, učenje i ponašanje. Otkriva vam kako zvukove i glazbu možete primijeniti za poticanje učenja i pamćenja, kako razviti sposobnost slušanja, kako pojačati Mozart efekt pomoću vizualizacije te kako primjenjivati moć obrednog pjevanja, mantri, rapa i drugih zvukova koje sami proizvodite. U knjizi navodi pedeset najčešćih bolesti, od migrene do zloporabe opojnih tvari, koje je moguće ublažiti ili izliječiti glazbom. Preporučuje i više od dvadeset i pet specifičnih, lako izvedivih vježbi koje pomažu povisiti prostorni kvocijent inteligencije, zvukom ublažiti bol, pobuditi kreativnost i potaknuti duh da zapjeva. Kad otkrijete što valja slušati, ova iznimna knjiga otvara put zdravijem, skladnijem načinu života. _________________________ Glazba je sveto mjesto, katedrala toliko veličanstvena da u njoj osjećamo uzvišenost univerzuma, ali i koliba toliko skromna i skrovita da nitko od nas ne može proniknuti u njezine najdublje tajne. _________________________ Glazba – to su zvuci zemlje i neba, plima, oseka i oluja. To je odjek vlaka u daljini, odzvanjanje tesarovih udaraca. Od prvog plača u životu do zadnjeg izdisaja na samrti, od kucanja naših srca do uzleta naše mašte, u svakom trenutku života obavijeni smo zvukom i vibracijom. To je prvi dah svijeta, govor anđela i atoma, tvar od koje se u konačnici sastoje život i snovi, duše i zvijezde. _____________________ Sadržaj: Uvertira: Jezik anđela i atoma Uvod: Iscjeljujući povjetarac zvuka Prvo poglavlje: Zvučni počeci Mozart efekt Drugo poglavlje: Slušanje zvuka Anatomija zvuka, sluha i slušanja Treće poglavlje: Iscjeljivanje zvukom Blagotvorna svojstva zvuka i glazbe Četvrto poglavlje: Zvučni glas Vaše prirođeno iscjeljujuće glazbalo Peto poglavlje: Zvučna medicina Primjena glazbe u terapiji i rehabilitaciji Šesto poglavlje: Zvučne slike Orkestracija uma i tijela Sedmo poglavlje: Zvučni intelekt Unaprjeđivanje učenja i kreativnosti pomoću glazbe Osmo poglavlje: Zvučni duh Most između života i smrti Koda: Vječna pjesma Postludij: Začudne priče o liječenju i izlječenju _____________________ UVERTIRA: Jezik anđela i atoma Što li je taj čarobni medij koji nas pokreće, očarava, puni energijom i iscjeljuje? Glazba može u trenutku razvedriti dušu. U nama budi duh molitve, suosjećanja i ljubavi. Glazba razbistri um, a poznato je i da nas čini pametnijima. Glazba može plesom i pjesmom odagnati našu tugu. Priziva sjećanja na izgubljene ljubavnike ili na pokojne prijatelje. Djetetu u nama dopušta igrati se, redovniku u nama dopušta moliti, pastirici u nama dopušta plesati, junaku u nama omogućuje prevladati sve prepreke. Žrtvama moždanog udara pomaže ponovno svladati govor i izražavanje. Glazba je sveto mjesto, katedrala toliko veličanstvena da u njoj osjećamo uzvišenost univerzuma, ali i koliba toliko skromna i skrovita da nitko od nas ne može proniknuti u njezine najdublje tajne. Glazba biljkama pomaže rasti, uznemiruje naše susjede, uspavljuje djecu i prati muškarce u rat. Glazba može otjerati zloduhe, pjevati hvalospjeve Djevici Mariji, prizvati Buddhu sveopćeg spasenja, očarati vođe i narode, zaokupiti i umiriti, uskrsnuti i preobraziti. Pa ipak, glazba je više od svega toga. To su zvuci zemlje i neba, plima, oseka i oluja. To je odjek vlaka u daljini, odzvanjanje tesarovih udaraca. Od prvoga plača u životu do zadnjeg izdisaja na samrti, od kucanja naših srca do uzleta naše mašte, u svakom trenutku života obavijeni smo zvukom i vibracijom. To je prvi dah svijeta, govor anđela i atoma, tvar od koje se u konačnici sastoje život i snovi, duše i zvijezde. Autor: Don Campbell Format: 23x16 cm 304 stranica Meki uvez Cijena: 160,00 kn Internet cijena: 136,00 kn + poštarina Više o knjizi i naruđbe: Indigo-svijet |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.05.2007., nedjelja
Glazba u društvu
|
Osim što ima utjecaj na pojedince, glazba već tisućama godina ima važnu ulogu u društvu i njegovim manifestacijama. Spiljske slike flauta i drvenih čegrtaljki stare 30 000 godina, pronađene su u Južnoj Francuskoj, u Pirinejima i Rusiji, ukazujući na važnost umjetnosti u životu naših predaka. Čini se da nema ljudske kulture bez glazbe. Naročito izgleda da je pjevanje univerzalno. Glazba se bez iznimke izražava u vezi s religijom, slavljima i plesom. U mnogim religijama, premda ne svim, glazba se koristi za pjevanje svečanih, pobožnih napjeva i himni. U nekim se pak religijama koristi kao podloga za meditaciju. Glazba je dio svih važnih događaja i proslava, uključujući vjenčanja, pogrebe, parade, rituale prelaska u drugi društveni status (npr. 'stjecanje muškosti') i festivale. Glazba također, sudjeluje u ljudskoj preokupaciji traženja promijenjenih stanja svijesti kao dio rituala, individualnog sanjarenja, molitve, meditacije ili uporabe droga. Bavljenje umjetnošću u društvu potaklo je i razvoj tehnologije. Na primjer, prve peći za pečenje vapna i opeka nisu bile napravljene da bi se u njima pekle posude za svakodnevnu uporabu, nego da bi se stvorile figure koje su se koristile kao umjetnički predmeti ili u nekim ritualima. Primjer koji može poslužiti kao suvremena analogija je razvoj CD-diskova. Oni su nastali za muzičko tržište, a sada se koriste za pohranjivanje podataka. Premda je glazba dio svih kultura, ona u svakoj pojedinoj kulturi ima različitu ulogu, različita značenja i različiti stupanj važnosti. Slušatelji iz jedne kulture često imaju poteškoća u razumijevanju osjećaja izraženih muzikom neke druge kulture, jer je emocionalni izraz kulturno određen. U većini kultura glazba ima funkcije koje nisu samo zabava i estetsko uživanje pojedinca. Ona potpomaže proces komunikacije i omogućuje ljudima da zajedno učinkovitije djeluju. Na primjer, glazba može uskladiti fizičke pokrete skupine ljudi u plesu, marširanju ili radu. Glazba je sredstvo za izražavanje širokog raspona ljudskih osjećaja, ljubavi, tuge i osjećaja pripadnosti koje ljudi ponekad teško iskazuju riječima. Glazba je zapravo alternativno sredstvo komuniciranja među pojedincima i skupinama, premda ova komunikacija može biti ograničena na one koji razumiju određeno značenje upotrebljenog glazbenog žanra. Glazba je utkana u društvenu potku naših života. Muziciranje, stvaranje glazbe i pridavanje posebnog značenja glazbi unutar jedne kulture ili u određenoj okolini osnažuje i spaja društvenu zajednicu. Muzikom se može služiti da bi se potaklo pristajanje uz društvene norme, oblikovalo društveno prihvatljivo ponašanje kod djece i usvojilo kulturne alate, kao na primjer kod učenja abecede pjevanjem. Nasuprot tome, glazba također može omogućiti izražavanje identiteta koji se protivi društvenim normama. Adolescencija je vrijeme kada je slušanje glazbe najintenzivnije i kada glazbeni ukus često postaje neodvojiv dio društvenog identiteta. Ovo može dobro ilustrirati nedavni primjer u Montrealu kada se u podzemnoj željeznici sviralo klasičnu glazbu u nastojanju da se uvjeri mlade da se ne trebaju tamo zadržavati. Postupak je bio vrlo učinkovit. U nekim slučajevima glazba može biti moćno oruđe promjene. Ona može imati važnu ulogu u ujedinjenju i izražavanju solidarnosti kod osoba koje izazivaju društvene norme i postupke. Glazba ima ulogu u većini naših društvenih institucija i religioznih obreda, na primjer, na rođendanima, vjenčanjima i pogrebima, sportskim natjecanjima, vojnim događanjima. Ona može biti i moćno sredstvo održavanja kontinuiteta i stabilnosti društva kroz narodnu glazbu (folklor) i pjesme koje govore o mitovima i legendama, te bilježe važne događaje. U našem sve globalnijem društvu, folklorna glazba može biti važno sredstvo za očuvanje identiteta manjinskih kultura. Prenosimo:ZAMP |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.05.2007., subota
Neurološki aspekti muzičkog procesuiranja
|
Kad ljudska bića slušaju glazbu ne reagiraju samo na 'zvuk'. Ljudi glazbu mogu doživjeti fiziološki (npr. promjene u brzini otkucaja srca); pokretom; kroz raspoloženje i osjećaje; i spoznajno (kroz znanje i sjećanja, koja mogu biti osobna ili pak povezana sa samom glazbom, odnosno stilom ili povijesnim razdobljem slušane glazbe). Činjenica da se glazba višestruko procesuira (obrađuje), te da ima fizički, emocionalni i kognitivni utjecaj, možda je ključ za razumijevanje njezine snage. Premda životinje mogu zamijetiti razlike u zvuku, a neke čak mogu razlikovati kompozitore i stilove glazbe, one ne mogu pamtiti melodije i druge holističke vidove glazbe, odnosno ne mogu percipirati glazbu u svoj njenoj cijelosti i značenju. Međutim, svejedno reagiraju na glazbu. Pokazalo se da se krave spremnije voljnije na mužnju kad im se pušta glazba. Ovo ukazuje na to da neki prilično primitivni mehanizmi mozga sudjeluju u barem dijelu našega reagiranja na glazbu. Dijelovi mozga koji procesuiraju glazbu razvijaju se u kasnijim stadijima trudnoće. Oni se sastoje od razgranatog neurološkog sustava koji je raširen cijelim mozgom, ali koji ima specijalizirana područja koja se bave različitim vidovima glazbenog ponašanja. Obje su moždane polutke uključene zbog složenosti glazbenih iskustava koja mogu sadržavati auditivne (slušne), vizualne (koji se tiču slika), kognitivne (koje se tiču razmišljanja), afektivne (koje se tiču osjećaja i senzacija) i motoričke sustave. Lijeva polutka obrađuje informacije na primarno verbalni, slijedni, logički i analitički način. Desna polutka funkcionira više u neverbalnom, holističkom (doživljajnom na razini cjeline), intuitivnom i sintetičkom ozračju. Mnogi od ovih pod-sustava koji sudjeluju u procesuiranju glazbe imaju i ne-glazbene funkcije. Promjene u organizaciji i funkcioniranju mozga mogu se očekivati kada je u pitanju uvježbavanje bilo koje visoko razvijene vještine, a glazba u tomu nije iznimka. Osobe s visokom razinom glazbene izvježbanosti pokazuju značajno veće koherencijske vrijednosti (međusobne povezanosti) na EEG snimkama te veću lijevu planum temporale (struktura koja se nalazi u obje polovice mozga povezana s funkcijama jezika, kod normalnih, zdravih osoba obično jednake veličine), posebno ako je njihovo glazbeno obrazovanje počelo prije sedme godine ili ako imaju tzv. apsolutni sluh. Motorički dio korteksa (moždane kore) koji upravlja prstima također se povećava kao reakcija na lekcije, i fizičke i zamišljene. Zbog mnogih načina na koje se glazba može doživjeti, glazbeni je dio mozga naročito pokretan. Amusia je termin koji se koristi na gubitak dijela glazbenih funkcija nakon oštećenja mozga. Amusia može biti globalna, odnosno općenita i specifična ili konkretna. Osoba može na primjer dobiti moždani udar i izgubiti sposobnost da čita note, pjeva ili svira neki instrument ili da razumije glazbu ili se može dogoditi kombinacija ovih mogućnosti. Način na koji različite glazbene vještine funkcioniraju nezavisno može se vidjeti u načinu na koji ponekad znamo i prepoznajemo neku melodiju ili glazbenu frazu koju čujemo, ali se ne možemo sjetiti njezinog naslova ili kompozitora premda smo svjesni da posjedujemo to znanje. Mnoge reakcije na glazbu nisu fiziološke nego emocionalne. Manje je istraživanja koja se bave neurobiologijom osjećaja nego istraživanja koja se bave drugim vidovima ljudskog funkcioniranja, a posebno kad je riječ o emocionalnim reakcijama na glazbu. Trenutno se smatra da naše osjećajne reakcije na zvuk (bilo glazbe, bilo neki drugi) kontrolira amigdala (ganglijska nakupina u mozgu kod planum temporale koja upravlja osjećajima). Ona procjenjuje osjetilne podatke koji dolaze u mozak da bi im dala emocionalna značenja. Ona dobiva podatke o osjetilnim informacijama izravno i brzo iz talamusa, koji pak djeluje kao pojačalo signala za dolazeće informacije, prije nego ih procesuira svjesni dio mozga koji razmišlja, korteks (moždana kora). Informacije se dobivaju i iz korteksa, ali sporije. Ovo objašnjava one trenutne i ponekad nezgodne u društvu reakcije na glazbu koje se dešavaju automatski, na primjer, kad se rasplačemo nakon što čujemo dijete kako pjeva, ubrzamo vožnju kad se na radiju začuje vrlo uzbudljiva glazba. Putovi kojima stižu informacije iz korteksa traju dulje jer dulje obrađuju pristigle informacije, ali oni daju cjelovitiju kognitivnu procjenu situacije. Želimo li se izraziti glazbenim terminima rekli bismo da kognitivne informacije evociraju sjećanja koja se odnose na određenu glazbu koju slušamo. Ovo također može utjecati na naše emotivno reagiranje na glazbu, ali budući da smo ga svjesni, vjerojatno ćemo kontrolirati svoje reakcije. Amigdala usko surađuje s hipotalamusom, dijelom mozga koji pokreće emocionalno ponašanje. Ovo omogućuje da brzo reagiramo na stimulanse, odnosno događanja, posebno kad su te reakcije važne za naše preživljavanje. Jedna od glavnih neuroloških komponenti emocija je autonomni živčani sustav (Autonomic Nervous System - ANS). On ima dva dijela, simpatički, koji priprema tijelo za borbu ili bijeg, i parasimpatički koji djeluje tako da čuva energiju. Simpatički sustav daje tijelu energiju ubrzavajući otkucaje srca, stimulirajući proizvodnju adrenalina i drugih neurotransmitera (živčanih prijenosnika) i poticanjem pretvorbe glikogena (kemijski spoj u tijelu) u energiju. Parasimpatički sustav usporava otkucaje srca, potiče probavu i izlučivanje sline. Rezultati istraživanja pokazuju da različiti tipovi glazbe stimuliraju vidove oba ova pod-sustava. Na isti način na koji ponekad reagiramo na glasnu buku, možemo i trenutno reagirati na zvuk glazbe bez svjesnog razmišljanja. Kako glazba mijenja ritam, raspon visine glasova i boju, te će se promjene pratiti i naš će autonomni živčani sustav reagirati. Te se promjene prate i na višoj razini, te im se pridaje značenje. Ovdje su važna naša očekivanja o prirodi glazbe koju slušamo. Ako se glazba ne slaže s našim očekivanjima, vjerojatno je da ćemo na nju emocionalno reagirati. Glazba postavlja očekivanja i težnje kod slušatelja koji su upoznati s određenim stilovima. Ovisno o načinu na koji će se ta očekivanja ostvariti ili razriješiti može doći do različitih emocionalnih reakcija. Istraživanja također ukazuju da limbički sustav (prsten međusobno povezanih struktura oko hipotalamusa u mozgu u vezi sa sjećanjima, osjećajima, i dr.) sadrži veliki broj receptora koji su vrlo osjetljivi na prisutnost kemijskih spojeva u mozgu, kao što je endorfin, koji smanjuje osjećaj bola. Čini se da slušanje glazbe u nekim okolnostima potiče oslobađanje endorfina što posljedično izaziva emocionalne reakcije. Ovo je posebno važno za medicinsku uporabu glazbe. U medicini se sve više prepoznaje važnost interakcije između tijela i uma. Znanstvenici sugeriraju da ono što se događa u svjesnom umu utječe na tijelo. U ovom je pogledu posebno zanimljivo istraživanje koje se odnosi na imunosni sustav. O ovome će biti riječi kasnije. Istraživanja koja ispituju način na koji mozak obrađuje glazbu ukazuju da ne postoji lagani način na koji bismo mogli predvidjeti učinke glazbe na ponašanje pojedinca. Premda ljudi kao vrsta možda dijele mnoge automatske reakcije na zvuk, naše su svjesne reakcije, a koje dijelom prenose i naše emocionalne reakcije, jedinstvene. Na njih utječu naša prethodna iskustva s glazbom. Ta su iskustva djelomično određena našom kulturom, društvenom skupinom unutar nje, godinama, spolom i eventualnim glazbenim obrazovanjem. Uz to, svaki pojedinac posjeduje jedinstveni niz sjećanja koji 'pripada' svakom glazbenom iskustvu. Njih će dozvati određene pjesme, melodije ili dijelovi glazbenih djela. Ta sjećanja mogu biti povezana s raznim događajima, osobama, aktivnostima, mjestima, osjećajima i drugim osjetilnim iskustvima. Ova razina individualnosti znači da će biti iznimno teško točno predvidjeti utjecaj glazbe na ponašanje bilo koje osobe. No, premda možda ne možemo predvidjeti individualne reakcije na glazbu, istraživanja su pokušala identificirati opće trendove u odnosu između glazbe i ponašanja. Prenosimo:ZAMP |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.05.2007., petak
Slušanje glazbe
|
Za rasprostranjenost glazbe u prošlom stoljeću vjerojatno je najznačajniji događaj bio razvoj tehnologije koja je omogućila snimanje zvuka. To je glazbu učinilo lako dostupnom svakome. Kao rezultat toga glazba je širom svijeta postala jedna od glavnih industrija. U SAD-u i Velikoj Britaniji glazba je među ekonomskim gigantima koji donose najveće prihode. U SAD-u trenutno postoji 13 159 radiopostaja. Prosječan Amerikanac u vremenskom razdoblju od 24 sata čuje više od 1600 komercijalnih poruka putem ovog ili onog medija. Većinu tih oglasa i reklama prati glazba. U Velikoj Britaniji su godišnji trgovinski podaci tvrtke British Phonographic Industry (Britanska fonografska industrija) za 1998. godinu pokazali da je glazbena prodaja dosegla svoj vrhunac u iznosu od 1,118 milijuna engleskih funta. Prodaja albuma prešla je brojku od 210 milijuna primjeraka. U 1997. godini ukupna potrošnja na glazbu u Velikoj Britaniji je procijenjena na 3,7 milijardi engleskih funta. Ukupna zarada iz prekomorskih zemalja bila je u iznosu od 1,332 milijuna engleskih funta, u usporedbi s plaćanjem od 813 milijuna funta. Neto zarada procijenjena je na 519 milijuna funta. Britanska glazbena industrija također je postigla vrijednost od 3,2 milijarde funta, što je ekvivalent 13000 otvorenih radnih mjesta s punim radnim vremenom. U 1999. godini Velika Britanija bila je na trećem mjestu po svjetskoj prodaji glazbe, a ispred nje su bili samo SAD i Japan. Glazba je od velike važnosti za zdravlje britanske ekonomije. Godine 1989. American Medical Association (Američko medicinsko društvo) izvijestilo je da prosječan učenik srednje škole u SAD-u tjedno čuje više od 30 sati pop-glazbe. U 1993. godini 98,5% tinejdžera u SAD-u je izjavilo da sluša glazbu. Od toga je 70% učenika reklo da sluša glazbu za vrijeme učenja. Takav stupanj izloženosti glazbi i rezultati ispitivanja koji svjedoče o važnosti glazbe u životima adolescenata ukazuju da bi utjecaj glazbe mogao biti vrlo jak. Ali ne slušaju i ne uživaju u glazbi samo mladi ljudi; nedavno ispitivanje glazbenih ukusa u SAD-u pokazalo je da 75% starijih građana sluša glazbu barem jedan sat svakoga dana. Oni najviše vole klasičnu glazbu, popularne melodije iz raznih predstava i filmova i country-glazbu. U Velikoj Britaniji, noviji podaci govore da 11,3 milijuna ljudi redovito sluša radiopostaju BBC 1; 10 milijuna BBC 2; 6,2 milijuna ljudi radiopostaju klasične glazbe; a 1,9 milijuna BBC Radio 3. Osim toga postoji još više od 300 komercijalnih (privatnih) radiopostaja i gotovo 40 BBC lokalnih postaja čiji veliki dio emitiranja čini glazba. Ljudi ne samo da slušaju glazbu, nego u njoj i aktivno sudjeluju. Godine 1993. u SAD-u je 62 milijuna ljudi izjavilo da pjeva ili svira neki glazbeni instrument. U Velikoj Britaniji milijuni ljudi pjeva ili svira samo zato jer im se to sviđa. U 1999. godini 49% djece bilo je glazbeno podučavano. Odluka da započnu svirati neki instrument bila je uglavnom njihova premda su učitelji utjecali na proces donošenja te odluke, čak više nego roditelji. Otprilike polovina djece koja svira neki instrument ima prijatelja ili člana obitelji koji također muzicira. Procjene odraslih osoba koje sviraju neki instrument varirale su između 24 i 30%. Djeca su najčešće svirala frulu, elektroničku klavijaturu i klavir. Klavir je glavni instrument kod odraslih. Najčešći razlog zbog kojeg su se djeca odlučivala da uče svirati neki instrument bilo je što im se svidio zvuk, premda su u nekim slučajevima bila važna i prijateljstva. Ti podaci ukazuju na činjenicu da je glazba postala neodvojivi dio našega svakodnevnog života na način koji je prije stotinjak godina bio nezamisliv. Osim toga, ne samo da slušamo glazbu, mi je i stvaramo, proizvodimo. To se odrazilo kod uspostavljanja agencije za razvoj za sudjelovanje u stvaranju glazbe u zajednici pod imenom Sound Sense (Osjećaj za zvuk). Ta agencija djeluje kao izvor informacija i nudi mogućnosti za razmjenu ideja koje se odnose na sve vidove glazbe u zajednici. Prenosimo: ZAMP |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.05.2007., četvrtak
Moć glazbe
|
"Glazba je dobra za vas!" Većina ljudi odmah bi se složila s tom tvrdnjom a mnogi bi se pitali zašto to uopće treba isticati. Glazba je u današnje vrijeme svima lako dostupna i njezine učinke često uzimamo zdravo za gotovo. Međutim, osim zabavne, kulturološke i reklamne vrijednosti, glazba ima i mnoge "skrivene" i moćne učinke. "Moć glazbe" istraživanje je i analiza upravo tih "ostalih" vrijednosti glazbe koje za britansko društvo za zaštitu prava glazbenika Performing Right Society provela prof. Sue Hallam iz Instituta za obrazovanje Londonskog sveučilišta. Na našim stranicama za korisnike u odjeljku Glazba radi za Vas možete proučiti i rezultate primijenjenih istraživanja o utjecaju glazbe na različite vrste poslovanja. Ukoliko želite doznati više o istraživanjima provedenim kako bi se istražio utjecaj glazbe na različite segmente života pojedinca provjerite directory na adresi www.thepowerofmusic.co.uk/directory.htm Ovaj je članak rezultat pregleda stručnih članaka objavljenih u literaturi diljem svijeta koji se odnose na moć glazbe (Power of Music) (kako je definirana ovom studijom). Za pregled sažetka svakoga pojedinog članka korištenog u ovoj studiji, posjetite website na kojem je objavljena i potražite ih pod opcijom Directory. Ovo je izvješće dostupno i u tiskanom (isprintanom) obliku kod: David Francis, The Performing Right Society (Društvo za zaštitu izvođačkih prava), 29-33 Berners Street, London, W1T 3AB Razvoj tehnika snimanja u drugoj polovini 20. stoljeća revolucionarno je utjecao na dostupnost glazbe. Većini ljudi su dostupne sve vrste glazbe, 24 sata dnevno, samo pritiskom jedne tipke. Druga je strana medalje da su zbog tog olakšanog pristupa glazbi u Zapadnom svijetu ljudi često skloni uzimati je zdravo za gotovo. Glazba je vrlo moćan medij i u nekim je društvima bilo pokušaja da se kontrolira njena uporaba. Ona ima snažan utjecaj na razini društvene skupine jer omogućava komunikaciju kojoj više ne trebaju riječi, obuhvaća značenja i smislove koje skupina dijeli te potiče razvoj i dobrobit pojedinca, skupine, kulturnih i nacionalnih cjelina. Na individualnoj razini ona je moćna jer može izazvati višestruke reakcije - psihološke, reakcije pokreta, promjene raspoloženja, emocionalne, kognitivne (spoznajne) i biheviorističke (na razini ponašanja). Postoji malo stvari koje mogu izazvati tako veliki učinak na tako široki raspon ljudskih funkcija. Budući da mozak višestruko procesuira glazbu teško je točno predvidjeti utjecaj koji će neka glazba imati na nekog pojedinca. Već je odavno prepoznato da moć glazbe djeluje terapeutski. Terapija uključuje slušanje ili aktivno stvaranje glazbe. U duljem radu, liječenje može uključivati oboje. Glazba može biti učinkovita i u spoju s drugim tehnikama relaksacije, smanjenja tjeskobe i boli koje se primjenjuju u medicini i zubnoj medicini, izazivajući ugodu proizvodnjom endorfina (kemijski spoj u ljudskom tijelu koji potiče osjećaj smirenosti i povećava prag boli). Korištenje glazbe u terapeutske svrhe opsežno se istražuje na ciljanim skupinama pacijenata, starijim osobama, osobama s oštećenjem mozga i osobama koje osjećaju veliku i stalnu bol. Glazba se također koristila za izazivanje odgovarajućeg ponašanja kod skupina vrlo osjetljivih, ranjivih ljudi, te u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba kojima se ne može pomoći medicinskim, odnosno farmaceutskim sredstvima. Glazba može imati važnu ulogu u ljudskom razvoju u ranoj dobi kada može stimulirati osjećaj ugode i opuštenosti kod fetusa i djece. Najraniji odnosi majke i djeteta imaju u svojoj biti muzičku kvalitetu koja pomaže u razvoju komunikacijskih vještina. Čini se da slušanje glazbe ili uključenost u njeno stvaranje ne utječe izravno na inteligenciju, premda aktivno sudjelovanje u muziciranju može poboljšati osjećaj samopoštovanja i potaknuti razvoj cijelog niza socijalnih i prenosivih vještina. Slušanje tihe, opuštajuće glazbe koja svira u pozadini može poboljšati izvedbu velikog broja akademskih zadaća (učenje i sl.), dok uzbudljiva glazba može smetati. Glazba može posebno snažno utjecati na pamćenje. Odrasli ljudi pokazuju učinke primjene glazbe kroz usvajanje strategija za tzv. "nošenje sa situacijama". Čini se da sve veća dostupnost glazbe ohrabruje ljude da je koriste da bi njome upravljali vlastitim raspoloženjem, smanjili stres, ublažili dosadu kad obavljaju beznačajne i monotone zadaće i stvorili odgovarajuću atmosferu za određene društvene prilike. Ukratko, ljudi koriste glazbu da bi poboljšali kvalitetu svojega života. Usporedo s tim, postoji velika industrija koja se usredotočila na utjecaj glazbe na radnike i potrošače. Glazba može na sofisticirane načine utjecati na naše ponašanje pri kupovini u cijelom nizu različitih okoliša. Može nam pomoći da zapamtimo imena proizvoda i popravimo sliku o proizvodu koju stvaramo kroz asocijaciju s muzikom koja nam se svidjela. Kada potrošači aktivno, konkretno donose odluku o kupovanju nekog proizvoda, glazba će vjerojatno imati marginalnu ulogu. Rezultati ispitivanja koji su ranije spomenuti ukazuju koliko je glazba prisutna u našem svakodnevnom životu i kako često utječe na naše ponašanje. Vjerojatno je da će ova potražnja za glazbom sve više rasti. Da bi zadovoljile našu glad za muzikom, muzičke industrije su u razvijenom svijetu važan dio ekonomija mnogih zemalja. U budućnosti im prijeti opasnost da izgube svoju visokokvalificiranu radnu snagu zbog sve rasprostranjenijeg poimanja ljudi da je glazba jednostavno to što je i da ne može nestati iz naših života. U velikom dijelu istraživanja o utjecaju glazbe na intelektualni i osobni razvoj, koncentraciju, tjeskobu, smanjenje boli i ponašanje u vrlo različitim uvjetima, često su zanemareni mogući utjecaj spoznaje, kognitivnog razmišljanja na individualnoj razini. To je veliki previd. Istraživanje koje to zanima pretpostavlja da naše razmišljanje o glazbi ima vrlo snažan utjecaj na našu reakciju na glazbu. Ako želimo razumjeti kako glazba utječe na naše živote moramo uzeti u obzir iskustva pojedinaca. Rezultati ispitivanja pokazuju da su mnogi ljudi već otkrili da glazba povoljno utječe na njih. Sada trebamo dalje razumjeti točno zašto je tako i u kojim okolnostima. Ovo će zahtijevati multidisciplinarni pristup da bi se ispitalo brojne faktore koji bi mogli biti važni. To bi moglo uključivati: društvo ili kulturu kojoj pojedinac pripada, pripadnost pod-skupinama, individualne karakteristike koje se odnose na spol, životnu dob, prethodna iskustva s glazbom, trenutno raspoloženje, da li je glazbu u ispitivanju izabrao sam pojedinac ili su je drugi izabrali, i u kojoj mjeri pojedinac smatra glazbu važnom u svojem životu. Da bi se istražila ova pitanja bit će potrebno prilagoditi široki raspon metodologija koje mogu ispitivati subjektivna iskustva pojedinca s muzikom, a da u isto vrijeme bilježe odgovore i reakcije kojih ispitanici nisu svjesni. Također postoji potreba za sustavnijim ispitivanjem načina na koje glazba može utjecati na skupine ljudi u određenim društvenim uvjetima. Dosad su istraživanja bila više usredotočena na tržišne i radne okoline. Zanemaren je način na koji glazba može utjecati na ponašanje na javnim mjestima. Takvim bi se istraživanjem, na primjer, moglo ispitati može li određeni tip glazbe potaknuti ljude da smirenije i bez nereda odlaze s velikih javnih događanja (utakmice, koncerti itd.), nadalje, može li smanjiti pojavu nereda u određenim uvjetima, povećati toleranciju kod ljudi koji moraju relativno dugo čekati u redovima ili izazvati osjećaj ugode i sigurnosti na javnim mjestima. Prenosimo: ZAMP |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.05.2007., srijeda
Od 17.09.o.g. novi tečajevi bubnjeva !!
|
Program tečajeva I. do IV. Polaznici se u početku upoznaju sa setom akustičnih bubnjeva - «živim bubnjevima». Vježbaju jednostavne ritamske uzorke popularnih ritmova te s vremenom usvajaju složenije ritamske uzorke, uče čitati osnove notnih zapisa za set bubnjeva, uče svirati «breakove» ili «prijelaze» te nakon što usvoje glazbenu cjelinu, spremni su izvesti sola po vlastitom izboru znanja što su ih stekli u obrazovnom razdoblju. Polaznicima se nudi mogućnost da vježbaju na matricama «minus one» te u paru muzciraju na bubnjevima. Nakon usvojena početnog znanja iz sviranja bubnjeva, polaznici uče složenije ritmove, poput ritmova: latin, funk, slow rock, rock, beat, bossa nova, shuffle i mnogi drugi... Od samog početka polaznike se usmjerava na učenje i osposobljavanje za sviranje u bendu, od polaznika viših stupnjeva očekuje se da na kraju obrazovnog razdoblja odsviraju dionice koje su uvježbali s ostalim članovima benda (s pjevačem, bas-gitaristom, klavijaturistom, gitaristom). |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.05.2007., utorak
Od 17.09.o.g. novi tečajevi trombona !!
|
Program nastave trombona za početnike u 4 tečaja Ovim programom je predviđeno učenje trombona za početnike u trajanju 4 tečaja. Cilj je osposobljavanje učenika za samostalno i komorno muziciranje, kao i uvod u teoriju glazbe i solfeggio. I. tečaj – zimski Ciljevi: upoznavanje s instrumentom, postavljanje ambažure, postavljanje disanja, učenje pozicija na instrumentu, upoznavanje nota i teorije glazbe, intonativne vježbe, tehničke vježbe, mali kompozicije za solo trombon i uz pratnju, završni koncert solo kompozicija. II. tečaj – ljetni Ciljevi: nastavak upoznavanja pozicija, rad na ambažuri, ljestvice po kvartnom i kvintnom krugu, nastavak solfeggia i teorije glazbe, komorno muziciranje, intonativne vježbe, tehničke vježbe, završni koncert solo i komornih kompozicija. III. tečaj – zimski Ciljevi: nastavak s ljestvicama, povećavanje opsega, tehničke vježbe, solo kompozicije, komorno muziciranje, upoznavanje s drugim glazbenim stilovima i mogućnostima instrumenta. IV. tečaj – ljetni Ciljevi: solo kompozicije i komorno muziciranje, nastavak upoznavanja s drugim glazbenim stilovima, završni solo koncert u trajanju 15 minuta po učeniku, te koncert komorne glazbe sa svim učenicima. O samom instrumentu Trombon je jedan od najstarijih instrumenata na svijetu. Njegovi počeci sežu još u biblijsko vrijeme s pričom o padu grada Jerihona. Princip na kojem instrument proizvodi zvuk nije se mijenjao od tada. U rimsko doba davni prethodnik po nazivu buccina – velika truba, uz zadržavanje važnosti pri religijskim obredima, postaje dio vojnog instrumentarija i tako se počinje širiti Europom. Za vrijeme srednjeg vijeka trombon se koristi kao prateći instrument u crkvenoj glazbi i ima velik značaj u glazbi tog vremena. Također, instrument se počinje usavršavati i oko 1500. godine poprima svoj karakteristični izgled u obliku slova «S». U orkestar ulazi u vrijeme W. Glucka i njegove opere «Orfej», ali punu vrijednost tek ostvaruje nakon Mozarta i Beethovena. U doba romantizma dalje se radi na usavršavanju tehnike instrumenta, te postaje sve omiljeniji i kao solistički instrument. Danas se trombon može naći u gotovo svim vrstama glazbe: od klasične glazbe do jazza, bluesa, rocka, reggea..., a i svim vrstama orkestara - od puhačkih orkestara do simfonijskog orkestra. Također se koristi i u komornoj glazbi, najčešće u formi trombonskog kvarteta i puhačkog kvinteta. |
