Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
10.05.2007., četvrtak
KAKO MOZAK UČI II.
|
Gdje učenje započinje? Na mikroskopskoj staničnoj razini. Mozak ima nekoliko vrsta stanica koje su uključene u proces učenja, a najviše su izučeni neuroni. Znastvenici drže da su neuroni svarno žarište aktivnosti: stalno prenose, integriraju i stvaraju informacije (Jensen, 1998). Najbrojnije su pak moždane stanice tzv. glija stanice, čija je funkcija hranjenje neurona. Što mozak više neurona koristi, to više glija stanica treba. Einsteinov je mozak bio prosječne veličine, ali je sadržavao daleko više glija stanica od normalnog mozga. Kako učimo? Učenje je upravo ono što mozak najbolje radi. Učenje zapravo mijenja strukturu mozga. Znastvenici nisu još posve sigurni kako se to događa, ali imaju ideju o tome što se događa. Proces započinje podraživanjem mozga. Ti podražaji mogu biti unutrašnji (npr. “oluja ideja”) ili mogu biti neko novo iskustvo kao rješavanje nekog problema. Jednom kad je podražaj primljen, svaka moždana stanica radi kao mala električna baterija. Informacije putuju kroz neurone u obliku električnih signala, koje primaju ulazni izdanci, dendriti, a dalje ih predaju izlazni izdanci, aksoni. Kemijske tvari, neurotransmiteri, prenose električne impulse kroz sinaptički prostor do dendrita sljedećeg neurona. Što se češće stimuliraju, neuroni razvijaju bogatiju mrežu dendrita a time i jače sinapse, pa tako postaju prijemljiviji za poruke.Potom se ti podražaji razvrstavaju i obrađuju u mozgu na nekoliko razina. Ako ponavljamo zadatak ili aktivnost koju učimo, živčani putevi kojima se to odvija postaju sve efikasniji. Istraživači H. Van Mier i S. Peterson s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Washington otkrili su snimajući PET tehnikom (tomografija pozitronske emisije) da se pri početnom učenju “pale” tj. aktivna su mnoga područja mozga, a što su zadaci bolje naučeni to je manje takvih aktivnih područja. Jednostavno rečeno, početnici moraju koristiti veća područja mozga, dok iskusni koriste manje područje, ali zato efikasnije. Poticanje mozga na razvoj obično se zbiva kad činimo nešto novo – rješavamo novi problem, posjećujemo novo mjesto, gledamo novi film, upoznajemo novu osobu. Novost mentalnog ili motoričkog poticaja stvara veću blagotvornu elektičnu energiju nego kad je u pitanju već poznato. Mada je zanimljivo znati što se prilikom učenja zbiva na staničnoj razini mozga, ipak, jasno je da se stanično učenje i ponašanje pojedinca znatno razlikuju. Možemo iz knjiga dobro naučiti kako omogućiti dobar proces učenja, a da pri tom u učenika ne proizvedemo nikakve vanjske znakove prihvaćanja i primjene naučenoga. Promjena ponašanja koja je rezultat učenja ovisi o mnogobrojnim činiteljima: od emocionalnih stanja, prijašnjih znanja, dnevnih oscilacija u kemizmu mozga, količini hormona – peptida. Krajnji rezultat učenja jest ljudska inteligencija. Mozak je ono što posjedujemo (struktura), a um ono što mozak radi (funkcija). Um je je proces. Naš mozak je zaista pravo čudo! Znamo danas da je on sposoban za neprestano stvaranje novih veza, za povećavanje uma učenjem. Kapacitet mozga za učenje je ogroman i on je stvoren za mnogo zahtjevnije intelektualne aktivnosti od onih u koje je obično uključen. Pojednostavljenim pristupima i inzistiranjem na “pravim” odgovorima tipičan školski razred mnogo više sužava taj kapacitet nego što ga širi. Zanemaruje se činjenica da je ljudski rod napredovao zahvaljujući upravo nepresušnoj želji da isprobava i mijenja, a ne želji da uvijek slijedi samo “pouzdane i istinite” odgovore. Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
