Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
30.04.2007., ponedjeljak
Od 17.09.o.g. novi tečajevi trube !!
|
Program nastave tečaja 1. do 4. 1. - upoznavanje s instrumentom - tehnike disanja - postava usnica i puhanje zraka 2. - tehničke vjezbe - vježbe disanja - vježbe izdržljivosti (kondicija) 3. i 4. vježbanje i usavršavanje svih segmenata iz 1. i 2. te sviranje skladbi i kompizicija po želji polaznika. |
- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.04.2007., nedjelja
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
|
Uspjeh djeteta na testu inteligencije može se povećati glazbenom podukom, čak i ako nisu genijalci, objavljeno je u časopisu Psychological Science. Istraživanje provedeno sa šestogodišnjacima pokazalo je da su oni koji su pohađali glazbenu poduku godinu dana postigli bolji uspjeh na testu inteligencije, za razliku od vršnjaka koji je nisu pohađali. Ukupna korist i nije bila velika, no vidljiva u nekim sposobnostima, koje su mjerili matematičkim testovima, jezičnim testovima i sposobnostima snalaženja u prostoru. Prijašnja saznanja su sugerirala vezu između inteligencije i bavljenja glazbom, no nije bilo jasno da li zapravo glazbena poduka povećava IQ. Moguće je da djeca s višim IQ-om imaju veće izglede pohađati glazbenu poduku zahvaljujući bolje obrazovanim roditeljima koji mnogo zarađuju. Da bi istražila ovo pitanje, dr. E. Glenn Schellenberg, sa University od Toronto u Kanadi, pratila je 144 djece koja su nasumce podijeljena u glazbenu skupinu (satovi glasovira ili satovi pjevanja), dramsku skupinu ili skupinu koja nije pohađala nikakvu izvanškolsku aktivnost. Djeca su rješavale testove inteligencije na početku i na kraju godine, a roditelji su pisali zapažanja o ponašanju njihove djece. Nakon godinu dana, djeca koja su se bavila glazbom pokazala su bolji uspjeh na testu inteligencije, i to za 7 bodova, dok su djeca iz ostale dvije grupe postigla 4 boda više nego na početku istraživanja. Budući da su djeca slučajnim odabirom smještena u skupine, čini se da djeca koja se glazbeno obrazuju, bez obzira jesu li talentirani ili ne, imaju koristi od toga. No, to ne mora nužno značiti da glazbeni odgoj pomaže razvitku IQ, tvrde istraživači. "Može biti jednostavno zato što se bave izvanškolskim aktivnostima" tvrdi dr. Schellenberg, dodajući da igranje šaha ili bavljenje znanošću imaju isti učinak na IQ. U ovom istraživanju ta se tvrdnja nije pokazala potpuno istinitom, budući da djeca iz dramske skupine nisu imala tako dobar rezultat na testu inteligencije, ali su imala bolje rezultate društvenih sposobnosti od ostalih skupina. "Tko može tvrditi da je taj uspjeh manje važan od nekoliko bodova na testu inteligencije?", kaže dr. Schellenberg i zaključuje da je pouka ovog istraživanja "udaljiti djecu od TV-a" i uključiti ih u aktivnosti koje ih zanimaju. Psychol Sci. 2004;15(8):511-4. Objavljeno: 23.09.2004. Prenosimo : Pliva |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.04.2007., subota
Frédéric Chopin
|
Autor: Žanina Bilić 03.04.2007 "Kada čovjek napravi neku stvar, čini mu se dobra, inače je ne bi napravio. Tek kasnije dolazi razmišljanje, i čovjek odbacuje ili prihvaća tu stvar. Vrijeme je najbolji cenzor, i strpljenje najizvrsniji učitelj.'' Frédéric Chopin, iz pisma Frédéric Chopin (1810-1849) slavni je poljski skladatelj i pijanist, utjelovljenje romantičnog umjetnika, ne samo zbog pripadnosti stilskom razdoblju romantike, već i zbog svog života, punog burnih događanja, osobnih i društvenih patnji, ljubavi, glazbe, putovanja, susreta. Chopin je i sam u puno navrata svirao na dobrotvornim koncertima. U Parizu je organizirao i nastupao na koncertima za pomoć poljskim izbjeglicama. Chopinovi roditelji Uvijek je zanimljivo doznati odakle je tako veliki umjetnik potekao. Chopinova majka bila je Poljakinja, zvala se Justyna Krzyžanowska i bila je glazbeno nadarena, svirala je klavir i pjevala. Bila je prva učiteljica glazbe svome sinu. Chopinov otac, Nicholas Chopin, radio je kao učitelj na imanju grofa Skarbeka, u mjestu Želazova Wola. Tamo je Frédéric Chopin i rođen. Želazova Wola je mjesto udaljeno zapadno od Varšave oko 50 km, u županiji Mazovija. Mjesto se smjestilo na obalama rijeke Utrata. Chopin se rodio 01.03. 1810. godine, premda neki izvori navode i 22. veljače kao datum rođenja. Nedugo nakon rođenja obitelj se preselila u Varšavu, gdje je otac dobio mjesto profesora u srednjoj školi. Premda je u Želazowoj Woli Frederic Chopin živio vrlo kratko, sačuvan je dio kuće u kojoj su živjeli njegovi roditelji. Mnoge agencije iz Varšave organiziraju jednodnevne izlete u Želazowu Wolu, s posjetom toj kući. Ako promotrimo povijesna zbivanja u Europi u to vrijeme, vidimo da je Francuska bila ekonomski slaba, iscrpljena od sedmogodišnjeg rata 1756 – 1763. Francuski intelektualci – prosvjetitelji Diderot, Voltaire i Rousseau su smtrali da je vrijeme zrelo za promjenu i bolji život. Uveden je parlament kao glasnogovorništvo naroda. No nakon stanovitih poteza monarhije koji su čak namjeravali osporiti opstanak Narodnog sabora, građani su burno pretestirali u glasovitoj pobuni 1789. godine. Kralj se povukao i to ljeto izrađen je Ustav, te nešto kasnije deklaracija o pravu čovjeka i građana. 1797 Napoleon je napao dio Italije, 1804. godine proglašen je carem, a 1812 je zauzeo veliki dio Europe, uključujući i pruski dio Poljske. Na izborima 1816 godine pobijedili su umjereni rojalisti. Nakon Luja Osamnaestog, na prijestolje je došao Charles Deseti, koji je htio povratiti apsolutističku monarhiju, no nije uspio. Srpanjska revolucija ga je 1830. godine lišila vlasti. Situacija u Poljskoj bila je takva da je Poljska još nekoliko desetljeća prije Chopinovog rođenja, točnije 1772 izgubila dosta od svoga teritorija, kojeg su zauzeli Austrija, Prusija i Rusija. 1794 Tadeusz Kościuszko poveo je nacionalni ustanak kako bi vratio Poljskoj nezavisnost, no ustanak je ugušen. Oko 1807. godine, dakle nekoliko godina prije Chopinovog rođenja Poljsku je podržavao Napoleon. Poljska je postojala kao Varšavsko vojvodstvo - pod francuskom paskom, naravno. Nakon poraza Napoleona, 1815. godine, nakon kongresa u Beču, vojvodstvo je pretvoreno u Kraljevstvo Poljske, kojim je međutim vladao ruski car. Kraljevina Poljska imala je svoj ustav i svoju vladu, no despotski režim Rusije stalno je onemogućavao normalno funkcioniranje vlade. Mnogi mladi koji su pozorno pratili stanje, gorjeli su od želje da se pobune i pokušaju promijeniti situaciju. U Varšavi je Chopin od svoje šeste godine počeo učiti klavir. Vrlo brzo se okušao i u skladanju, pri čemu mu je pomagao otac, zapisujući note. Vrlo brzo pročulo se da je iznimno nadaren i postao je svojevrsna atrakcija kulturnog života tadašnje Varšave. Svirao je na koncertima priređivanim u varšavskim aristokratskim kućama i već tada sudjelovao u raznim dobrotvornim koncertima. Već sa 8 godina Chopin je svirao klavirske koncerte, uz pratnju orkestra. Tepali su mu da je 'mali Mozart'. Do 1822, dakle do dobi od 12 godina, klavir je učio kod profesora Wojciecha Żywnog. Nastavio je kod profesora Wilhelma Würfela, koji je predavao na varšavskom konzervatoriju. Tri godine, od 1823 do 1826, Chopin je pohađao srednju školu, u kojoj je predavao njegov otac. Od 1826. počeo je studirati kompoziciju sa Józefom Elsnerom na varšavskom konzervatoriju. Te godine je konzervatorij pripao i službeno Sveučilištu Varšave, kao glazbena akademija. Pogledom unatrag vidimo da povijest konzervatorija seže do godine Chopinovog rođenja, kada je ta ustanova tek bila u povojima. Osnovana je kao Dramska škola pri Nacionalnom kazalištu. Upravo je sa dolaskom Elsnera kao profesora za glazbu, škola postala glazbena škola, te kasnije i glazbeno učilište više razine. Od 1821. škola se zvala Institu za glazbu i recitaciju, ili konzervatorij, te je postala odjel varšavskog sveučilišta. 1831. se konzervatorij ugasio nakon ustanka. Nakon 30 godina nepostojanja, 1861 ponovno je zaživjela kao institut za glazbu, i kao takva, akademija je funkcionirala do 1918. kada je Poljska postala neovisna država. Tada je postala nacionalna akademija za glazbu, pod nazivom Konzervatorij. U drugom svjetskom ratu, 1944 zgrada u ulici Okolnik je uništena. Nova zgrada izgrađena je na tom mjestu 1966. godine. Ta zgrada i danas je u funkciji, a konzervatorij se sada zove The Fryderyk Chopin Academy of Music i smještena je u ulici Okolnik broj 2, u Varšavi. 1829. godine Chopin je posjetio Beč, gdje je također održao nekoliko koncerata. Te i sljedeće godine, dakle u dobi od 19 i 20 godina, napisao je svoja dva klavirska koncerta i izveo ih na nekoliko koncerata u Varšavi i Beču. Upravo dok je boravio u Beču 1830. godine, čuo je vijest o Novembarskom ustanku u Poljskoj i odlučio da se neće vratiti u Poljsku. Novembarski ustanak je bila oružana pobuna protiv ruske prevlasti u Poljskoj. Počela je 30. studenog 1830 u organizaciji grupe mladih polaznika oficirske škole u Varšavi. Veliki dio Poljaka im se uskoro prdružio i podržao ih. Uprokos povremenim manjim uspjesima, ustanak je bio ugušen od strane brojčano nadmoćne ruske vojske. Prije nego se skrasio u Parizu, posjetio je Njemačku, gdje je do njega došla vijest o ruskoj okupaciji Poljske. Chopin je od svoje dvadesete godine uglavnom živio i radio u Parizu. Kako mu je otac bio Francuz, koji je davno prije sinovog rođenja emigrirao u Poljsku, a i sam je skladatelj radio je u Francuskoj 19 godina – do svoje smrti, Chopin je ubrzo po dolasku u Pariz prihvatio francusku varijantu svog imena. Chopinovo poljsko ime jest Fryderyk Franciszek Chopin, a u francuskoj varijanti – koju su svi prihvatili i koju uglavnom koristimo i dan danas jest Frédéric François Chopin, s time da se najčešće koriste samo prvo ime i prezime - Frédéric Chopin. U Parizu je Chopin skladao, gotovo isključivo za klavir, svirao na koncertima i podučavao klavir. Puno je nastupa posvetio dobrotvornim akcijama, pogotovo nakon velikog priljeva poljskih izbjeglica, za pomoć njima – svojim sunarodnjacima. Na društvenim događanjima upoznao je i druge tadašnje istaknute pijaniste i skladatelje, premda je nastojao izbjegavati velika okupljanja. Više je volio intimnost malog kruga znanaca i prijatelja, pa su tako čak i koncertni nastupi - javni koncerti s velikim brojem slušatelja bili rijetkost, više iznimka nego pravilo. Njegova popularnost i opće priznanje njegovom talentu bila je iznimno visoka. Nema pijanista koji barem jednom, ako ne i mnogo puta, nije svirao neku Chopinovu skladbu. Pjesnik klavira, skladatelj potpuno posvećen 'svom' instrumentu – klaviru, ostavio je za sobom remek-djela. Barkarole, Poloneze, Preludiji, Nokturna, Etide, Valceri, Balade, Klavirski koncerti otapaju srca mnogih diljem svijeta. Neki od svjetski poznatih pijanista koji su se proslavili svirajući upravo Chopinova djela su svakako i Chopinov zemljak Arthur Rubinstein (1887 – 1982), Talijan Maurizio Pollini (1942-), Ivo Pogorelić (1958-), Martha Argerich (1941-), Claudio Arrau (1903-1991), Vladimir Horowitz (1903-1989), Vladimir Ashkenazy (1937-)), Evgeny Kissin (1971-). Arthur Rubinstein je o Chopinovoj glazbi rekao: 'Njegova glazba osvaja najraznovrsniju publiku. Diljem svijeta muškarci i žene poznaju njegovu glazbu. Vole ju. Ganuti su njome.' U toj svojevrsnoj povučenosti Chopin je bio sušta suprotnost ekstrovertiranom Franzu Lisztu, skladatelju i pijanistu mađarskog porijekla, koji je živio i radio po cijeloj tadašnjoj Europi. Osim Franza Liszta, Chopin je upoznao i prijateljevao sa skladateljima Hectorom Berliozom, Felixom Mendelssohnom, Vincenzom Bellinijem te drugim umjetnicima – slikarima, piscima. 1835. nakon što je otpratio svoju obitelj u Děčín, u Češku, grad blizu njemačke granice, kamo su se preselili roditelji, vratio se u Pariz posjetivši prije toga Dresden i Leipzig. U Leipzigu se susreo sa Mendelssohnom, Robertom Schumannom – također pijanistom i skladateljem i Clarom Wieck, budućom gospođom Schumann, pijanisticom i skladateljicom. 1836 se zaručio sa tada sedamnaestogodišnjom Mariom Wodzińskom, u nadi da će se oženiti. Nažalost, njeni roditelji, prvenstveno majka, nakon godinu dana zaruka, otkazali su ruku kćeri. Chopin je bio duboko pogođen. U jesen 1836 na jednoj privatnoj zabavi sreo je George Sand, neobičnu francusku spisateljicu. Njeno pravo ime bilo je Amandine-Aurore Lucile Dupin, Grofica Dudevant. Navodno je nakon prvog susreta Chopin komentirao o George Sand ovim riječima: ‘Kako neatraktivna osoba. Je li ona uistinu žena?’ Godinu dana kasnije, Sand je u pismu jednoj svojoj prijateljici napisala da će raskinuti jednu svoju sadašnju vezu, kako bi bila sa Chopinom, jer ju je izuzetno privlačio. Nakon nekog vremena uistinu su započeli ljubavnu vezu. Veza je bila burna, potrajala je do 1847. Chopin je bio vrlo produktivan i napisao je u to vrijeme dosta kompozicija. Tijekom cijelog tog perioda Chopinovo zdravlje je sve više slabilo. Smatra se da je bolovao od tuberkuloze. 1848 godine, u dobi od 38 godina, tek godinu prije svoje smrti, Chopin je dao svoj posljednji koncert u Parizu, a posjetio je i Englesku i Škotsku, gdje je uprkos svom jako lošem zdravstvenom stanju uspio dati nekoliko koncerata. 1849 po povratku u Pariz više nije mogao niti podučavati niti svirati. Umro je te godine, 17. listopada 1849 u svom stanu u Parizu. Pokopan je na groblju Pčre Lachaise u Parizu, ali je njegovo srce, na njegov zahtjev, izvađeno i vraćeno u Varšavu. U Varšavi je Chopinovo srce zazidano u stup u crkvi Sv. Križa (Kościół Świętego Krzyża). 1863. godine, 14 godina nakon Chopinove smrti Poljska zapravo više kao država nije postojala. Poljska je bila pod ruskom vlašću. Uprkos ustancima koji u silnoj želji za nezavisnošću nikada nisu prestajali, prava prilika za slobodu došla je tek nakon Prvog svjetskog rata, kada su i Rusi bili oslabljeni. Nakon pobjede Saveznika, Poljska je 1918. godine postala nezavisna država. Legenda o Chopinu živi, o tome nema nikakve dvojbe. Osim u srcima mnogih ljubitelja njegove glazbe, postoje mjesta, događanja, objekti i predmeti, pa čak i proizvodi koji nose Chopinovo ime. Svakako treba spomenuti klavirsko natjecanje u Varšavi, mnoga Društva posvećena njegovom životu i djelu, turističke atrakcije u Poljskoj, Francuskoj i drugim zemljama, aerodrom u Varšavi koji nosi njegovo ime, pa čak i asteroid 3784 i votka. Manje je poznato da je snimljeno i nekoliko filmova inspiriranih Chopinovim životom, primjerice film Impromptu iz 1991. godine, sa Hugh Grantom, koji glumi Chopina i Judy Davis, kao George Sand. Kritičari su različitih stavova o tome filmu. Potom, iz 2002. godine film 'Chopin: Žudnja za ljubavlju' redateljy Jerzyja Antczaka, u kojemu glume Piotr Adamczyk (Chopin) i Danuta Stenka (George Sand). Postoji čak i puno stariji film iz 1945. godine 'Pjesma za pamćenje'. Chopinova glazba također je prisutna i u poznatom filmu 'Pijanist' iz 2002. godine, redatelja Romana Polanskog, u kojem glavnu ulogu glumi Adrien Brody. Knjige Sve knjige teško je nabrojati, no svakako je jedna od najzanimljivijih zbirka Chopinovih pisama. Na ovom linku možete pronaći cjeloviti popis Chopinovih djela: Chopin Prenosimo: Hrvatski povijesni portal |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.04.2007., petak
Od 17.09.o.g. novi tečajevi gitare !!
|
I. tečaj Osnovni gitarski akordi Osnovni riffovi Prve vježbe za solo gitaru M. Dominić Kromatske vježbe II. tečaj Ljestvice - dur, mol, pentatonska, blues, modusi Arpeggio Napredniji riffovi i akordi III. tečaj Vježbe Joe Satriani Legato i tapping Klasične kompozicije u obradi za el. gitaru IV. tečaj Frank Gambale speed picking Don Mock fusion guitar Vinnie Moore s albuma Time Odissey Improvizacijske tehnike Moguće dodatne vježbe i kompozicije po želji učenika |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.04.2007., četvrtak
0d 17.09. o.g. novi tečajevi synthesizera
|
TEČAJ SYNTHESIZERA (Početni, I. i II. tečaj) Godišnji plan i program Tijekom školske godine polaznike tečaja osposobit ćemo za samostalno korištenje instrumenta te im stvoriti kvalitetnu osnovu za proširivanje svog znanja te ih potaknuti i na skupno muziciranje. U sklopu ovog tečaja je, uz savladavanje tehnike sviranja, obuhvaćeno i savladavanje osnova glazbene teorije pa tako sam tečaj omogućava savladavanje gradiva i djeci koja imaju malo predznanja ili ga nemaju uopće. Tijekom školske godine naučit ćemo svirati nekoliko desetaka pjesama. Osim samih pjesama zajedno ćemo upoznati: • klavijaturu • prstomet • note • notno crtovlje • glazbene ključeve • takt i taktne crte • glazbenu abecedu • ton C1 u crtovlju • tipku, ton i notu C1 • C1 u polovinkama • dobu i mjeru • C1 u polovinkama • C1 u osminkama • tonove D1 i E1 • oznake za pratnju pjesama • oktavu • tonove F1 i G1 • tonove A1, H1 i C2 • tonove g, a i h (mali) • nepotpuni takt • znakove kojima produžujemo trajanje nota – nota s točkom • ligaturu, koronu • pauze ili stanke • predznake – povisilicu • snizilicu • razrješilicu • pjesme s akordičkom pratnjom u lijevoj ruci • dvoglasno sviranje u lijevoj ruci. Kalendar rada Glazbeni studio organizira tečajeve sukladno školskoj nastavnoj godini i nastava se prekida u vrijeme zimskih, proljetnih i ljetnih praznika te državnih blagdana. U svakom polugodištu organiziramo tečajeve koji traju po 17 tjedana. Polaznici mogu upisati tečaj pojedinačno ili grupno (do 5 polaznika). Nastava je organizirana u tri turnusa: jutarnji, poslijepodnevni i večernji i to po dva školska sata jedanput tjedno. Raspored održavanja nastave dogovara se sa svakim polaznikom posebno. Svi polaznici moraju posjedovati svoj ili posuđeni instrument kako bi mogli vježbati i napredovati. Nastavna literatura dobiva se od učitelja i nije uračunata u cijenu školarine. Glazbeni studio zadržava pravo otkazati tečajeve pojedinog predmeta ako se za njih javi premali broj učenika. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.04.2007., srijeda
Sat klavira nekada
|
Autor: Žanina Bilić 01.02.2007 Da li možete nabrojati tri poznata profesora klavira u Hrvatskoj? Ako niste bili u sustavu muzičkih škola ili privatno učili klavir, pa onda možete nabrojati svoje profesore i profesore iz sobe do, vjerujem teško. Zanimanje profesora klavira vrlo je samozatajno, ali i vrlo plemenito. S jedne strane - nema zvijezda, nema zvjezdane prašine, nema kuća s bazenom, nema skupih Porschea, nema medijskog zanimanja za dužinu kose ili vrstu odijela koju nosite. S druge strane – iz ljubavi prema glazbi pružate učenicima tijekom mjeseci i godina rada svo svoje znanje, svo svoje strpljenje, svu svoju mudrost, svu svoju moć zapažanja, sve svoje pedagoške metode s jednim, jedinim ciljem – da učenik nauči, da se učenik razvije. Naučiti ili steći znanje – što je to? Zašto nam to treba? Za početak, jedan neimenovani učitelj napisao je: Ako ovo možete čitati, zahvalite učitelju. Nadalje: Ropo Oguntimehin, o kojem kao osobi nema gotovo nikakvih biografskih podataka, ali čije se izjave o važnosti obrazovanja u cijelom svijetu često koriste kao inspiracija, rekao je: Obrazovanje je suputnik kojeg niti jedno razmišljanje o budućnost ne može deprimirati, niti jedan zločin ne može uništiti, niti jedan neprijatelj ga od tebe ne može udaljiti i niti jedan nepotizam ne može zarobiti. Izvrstan primjer samozatajnosti učitelja, ako je g. ili gđa. Oguntimehin učitelj. Ako nije, po širem shvaćanju pojma 'učitelj', u kojem su najdalje otišli dalekoistočni mudraci, koji smatraju da je 'učitelj' za svakoga od nas, svaka osoba, pa čak i životinja, biljka ili prirodna pojava koja nas je nečemu naučila, on/ona to svakako jest. Pretpostavljam da je g. ili gđa Oguntimehin bio/bila/jest učitelj/ica iz Nigerije, iz razloga što je Oguntimehin nigerijsko prezime. A možda je filozof/filozofkinja? Ili znanstvenik/znanstvenica prirodnih znanosti? Ili osoba koja je iz vlastitog traumatičnog iskustva žrtve zločina ili iskustva fizičkog ili psihičkog zarobljavanja došla do tog zaključka? Ako vi pronađete/znate neke informacije o ovoj osobi, javite mi mailom, bit će mi jako drago! Slično kao i mnogi profesori i nastavnici, i profesor klavira pozitivna je i konstruktivna snaga u životu djeteta. Naravno, ukoliko profesor nije frustriran, opterećen svojim problemima, ne svojom voljom natjeran u tu struku, podučavan pogrešnim metodama koje prenosi na učenika i negativistički nastrojen, pa djeluje upravo suprotno na učenika i učenik zamrzi ne samo klavir već i glazbu općenito. O mojim profesorima klavira, koji su svi redom bili fantastični, možete više pročitati na mojoj web stranici www.zaninabilic.com. U ovom, 21. stoljeću i skoro cijelom prošlom, 20. stoljeću, u Hrvatskoj, profesor klavira nakon završene Muzičke akademije, sa predmetima pedagoške grupe, glavni predmet klavir, može raditi u državnim školama/akademijama ili u privatnima. Obje opcije imaju svoje prednosti i svoje mane, a konačni izbor uvjetuju: osobni izbor profesora u odnosu na njegove sklonosti i opći uvjeti u kojima se zapošljava – situacija u tom trenutku u tom gradu i toj državi. U povijesno udaljenijim, prošlim vremenima, kada institucije osnovnih i srednjih muzičkih škola nisu postojale, bilo je uobičajeno poduku primati privatno od profesora klavira niz godina. Nekada je bilo slučajeva kada su umjetnici putovali stotinama kilometara u potrazi za pravim učiteljem. Vrlo često profesori klavira su ujedno i pijanisti, dakle i sami sviraju na koncertima, ali ima i onih koji su se isključivo posvetili pedagoškom radu i ne nastupaju na koncertima. Teško je reći koji je omjer 'dobrih' i 'loših' profesora klavira, koliki je omjer 'dobrih' i 'loših' iskustava u učenju klavira. Moglo bi se provesti istraživanje, i na temelju dobivenih činjenica doći do nekog zaključka. A možda i do postavljanja teza: zašto je to tako – jedno ili drugo, ako dobro, zašto dobro, što napraviti da se to mudro iskoristi, ili ako loše, zašto loše, što napraviti da se to popravi. Vratimo naš fokus u ovom članku na sve ono pozitivno i dobro što klavir jest, znanje sviranja klavira jest, što klasična glazba jest, što znanje iz područja klasične glazbe jest i što učenje klasične glazbe za nas može učiniti. Učenje klavira razvija mnoge vještine i sposobnosti Učenje sviranja klavira razvija: koncentraciju, finu motoriku, koordinaciju ruku potiče razvoj i aktivnost obiju polutki mozga, omogućuje izražavanje emocija, kreativnost razvija kombinatoriku i apstraktno razmišljanje razvija radne navike i disciplinu uma, upornost, usmjerenost cilju upoznaje učenika sa velikim brojem skladatelja i njihovih djela, obogaćuje opću kulturu donosi nove spoznaje, znanje i aktivno bavljenje umjetnošću oplemenjuje i raduje. Klasična glazba jest i potiče: Trajna vrijednost, tijekom stoljeća su se preispitivanjem selektirala i nanovo dokazala trajna značajna umjetnička postignuća u području glazbe, i kao takva ona čine 'klasiku' – djela vrhunske kvalitete Znatiželju, dovodi do novih spoznaja Proširuje vlastite obzore i razmišljanja Proširuje raspon osobnih osjetilnih doživljaja, uključuje intenzivno sluh i analitičko slušanje, te emocije Nikad nije prerano za uživanje u klavirskoj glazbi Konačno jedan divan citat o glazbi općenito, iz pera engleskog političara i pisca Josepha Addisona (1672-1719): Muzika, najveće dobro koje smrtnici poznaju i sve što od Raja imamo, ovdje dolje. U originalu: Joseph Addison Music, the greatest good that mortals know, And all of heaven we have below. Na mojim satovima klavira, u nekoliko navrata, učenici su mi rekli: 'Ja to ne mogu'. Jedini razlog tome je što im je u tom trenutku nešto bilo novo ili nepoznato. Ja uvijek odgovorim: 'Ma naravno da možeš. Pokušaj još jednom, nije to tako teško.' Iz drugog ili trećeg pokušaja im, naravno, to uspije. Vjerujem u to da ne postoji ništa što se ne može uvježbati. Jedan iz niza sjajnih CD izdanja koje su snimili Karl-Hermann Mrongovius i Begońa Uriarte, pijanisti i klavirski pedagozi, bračni parkoji čine klavirski duo, čijem se pijanističkom umijeću dive diljem svijet Poslužit ću se još jednim citatom. Mark Twain rekao je: Ne postoji ništa što se vježbanjem ne može postići. Ništa nije izvan dosega vježbanja. Vježbanje može pretvoriti loš moral u dobar, vježbanje može uništiti loše principe i nanovo stvoriti dobre principe; vježbanje može uzdići ljude do anđela. U originalu: Mark Twain There is nothing training cannot do. Nothing is above its reach. It can turn bad morals to good; it can destroy bad principles and recreate good ones; it can lift m Prenosimo: Hrvatski povijesni portal |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.04.2007., utorak
Stvara li glazba bolje ljude ?
|
Glazbom se može mijenjati mozak. Intenzivno bavljenje instrumentom ima dramatične posljedice, kako na grubu strukturu velikog mozga tako i na veličinu malog mozga, koji je zadužen za finu motoričku koordinaciju i kontrolu, sve te pojave su kod glazbenika jasno uočljive i bitno se razlikuju od ne-glazbenika. A sve te promjene koje u mozgu izaziva glazba su tako dramatične i pokazuju takve posljedice, da se danas sviranje instrumenta uzima kao primjer mogućnosti oblikovanja i plastičnosti cijelog živčanog sustava. Rano, dakle, treba početi s glazbom i vježbom, onaj koji želi postati majstorom glazbe i umjetnosti, majstorom za osjećaje drugih. Ali što je sa zločincima nacističkog režima za koje se zna da su voljeli glazbu i bavili se njome? „Poznato nam je da su visoki nacistički dužnosnici slali u smrt milijune ljudi, a navečer su svirali kvartete ili sonate. Mi mislimo da je to postalo moguće kroz sustavno pranje mozga i sustavno odvajanje od određenog ljudskog ponašanja i temeljnih ljudskih postavka. Pojedinosti o tome još su za nas tajna“ kaže Eckart Altenmueller. „Kao što nam je mnogo toga, što se događa u mozgu nepoznato“. Čini li dakle glazba ljude boljima? Pitanje na koje se ne može jednostavno odgovoriti s da ili ne, ali glazba sigurno povećava šanse da netko postane bolji i pametniji. A te šanse počinju već u prvih nekoliko mjeseci života. Prenosimo:3 SAT |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.04.2007., ponedjeljak
Moć mozga
|
Što je to ustvari posebno u glazbi? Dobro, jasno je da glazba stvara zadovoljstvo, ali što još? Glazba naime može puno više, glazba predstavlja najteži oblik rada mozga, pogotovo ako čovjek svira ili uči svirati jedan instrument. Svirajući instrument, treba kordinirati mnoge aktivnosti: vid, sluh, opip, pokretljivost prstiju. No, da li glazba olakšava učenje? Pospješuje li ona razvoj inteligenicije kako to tvrde neki znanstvenici? Istina je da mozak voli glazbu iako mu je ona upravo najveće opterećenje. No, mi taj teški rad mozga niti ne primjećujemo. Upravo suprotno: mi lebdimo, znojimo se ili sanjarimo dok slušamo glazbu. Sa sigurnošću se može reći da uz mozak glazba pokreće i naš cijeli organizam. Ali, svaka osoba je drugačija, svatko čuje i doživljava nešto drugo i svatko od nas shvaća i proživljava glazbu na svoj sasvim specifičan način. Na taj način nastaje naša osobna glazbena biografija. Eckard Altenmueller, s Instituta za glazbenu psihologiju u Hannoveru, je naša osobna glazbena biografija obilježena sasvim različitim zvukovima, od onih koje smo čuli još u majčinu tijelu, do glazbe koja nam se najviše sviđa ili smo joj izloženi, ili od instrumenata koje smo naučili svirati. Svi ti dojmovi postižu efekt da u našem mozgu različiti doživljaji glazbe budu različito umreženi. Osim toga izgleda da postoje razlike u doživljaju glazbe kod žena i muškaraca. „Postoji cijeli niz pokazatelja da žene govor obrađuju s obje polovice mozga, dok muškarci to čine samo s jednom. U području glazbe izgleda da postoji slična razlika, ali cijelo znanstveno polje percepcije glazbe po spolovima -dakle razlika doživljaja kod žena i muškaraca, još dugo neće biti sasvim razjašnjena“ kaže Stefan Koelsch s Instituta za neuropsihološka istraživanja iz Leipziga. Prenosimo:3 SAT |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.04.2007., nedjelja
Mozak kao koncertna dvorana
|
Glazba nastaje u glavi i odgovarajuće tome mijenja se naše raspoloženje kad se mijenja i glazba. Gotovo sva djeca rado pjevaju i uče pritom, a da to ne primjećuju. Tekst pjesme, melodija, ritam – sve to obrađuje mozak – za djecu neprimjetno. Zbog toga je važno rasti i odrastati uz glazbu. „Postoje studije koje daju naslutiti da bebe već s četiri mjeseca uz konsonantnu glazbu osjećaju ugodu. One bebe koje glazbu slušaju duže i intenzivnije, motorički se pokreću uz nju s manje straha nego uz disonantnu glazbu, kaže dalje Stefan Koelsch. Max Planck Institut u Leipzigu istražuje odnose učenja jezika i glazbe i kako se ugodna glazba doživljava u mozgu za razliku od neugodne. Istraživači su sigurni da dijete, puno prije nego što shvati značaj rečenice, prepoznaje njenu strukturu: melodiju glasa, stanke, naglaske itd. Slično kao kod glazbe. U Institutu za neuropsihološka istraživanja u Leipzigu istražuju postoji li transfer glazbe na područje govora. Djeci se sviraju poznate pjesmice, akordne sekvence iz njih koje različito završavaju: jednom na odgovarajućem akordu a drugi puta na krivom. U drugoj verziji eksperimenta – onoj s govorom – djeci se govore prave ili pak krive rečenice. Glazba posjeduje svoju sintaksu i gramatiku. Čak i semantika, značenje može se posredovati putem glazbe. Krivi disonantni ton smeta jednako tako kao i kriva rečenica npr: „Pijem brdo“. U mozgu dakle nastaje glazba, tu je stvarna koncertna dvorana. Kako je ona stvorena, ovisi o svakom pojedincu. Prenosimo:3 SAT |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.04.2007., subota
DAROVITA DJECA: Mitovi i stvarnost - Ellen Winner
|
Upoznajte knjigu Cijena: 165,00 kn 320 str., 15x23 cm, meki uvez, izdavač: Ostvarenje, 2005 Darovita su djeca dugo pobuđivala očaranost, zavist, strah i odbacivanje. U ovoj očaravajućoj knjizi ugledna psihologinja sa Stanforda, dr. sc. Ellen Winner po prvi puta daje najobuhvatniji prikaz prirode dječje darovitosti i pristupa iznimno darovitoj djeci od ranog djetinjstva. SADRŽAJ: Devet mitova o darovitosti Globalno daroviti: djeca koja utjelovljuju mit Neravnomjerno daroviti, čak s teškoćama u učenju Likovno umjetnički i glazbeno darovita djeca Mit o kvocijentu inteligencije Priroda darovitosti Darovitost i obitelj Toliko drukčiji od ostalih: emocionalni život darovitog djeteta Škole: kako mogu pomoći i u čemu griješe Što se događa s darovitom djecom kada odrastu? Osobita vrijednost ove knjige jest što se oslanja na stoljeće iskustva pristupa darovitoj djeci u svim dijelovima razvijenog svijeta: Japanu, Kini, Istočnoj i Zapadnoj Europi te Americi, obuhvaćajući sve vrste dječje darovitosti i sve vidove djetetova svijeta: sposobnosti, inteligenciju, emocije, obitelj i obrazovanje. Iz prvog poglavlja "Devet mitova o darovitosti": "Nedavno sam odvela sina na koncert koji se održavao u večernjim satima. Maleni je orkestar svirao Mozarta. Kad je koncert počeo, primijetila sam dječaka zaokupljenog čitanjem nota iz debele glazbene knjige. Istovremeno s čitanjem nota i slušanjem izvođača pjevušio je melodiju, i to savršeno. Dječak je sjedio pokraj svog oca. Tijekom stanke prišla sam ocu i upitala ga čita li njegovo dijete note uistinu ili ih samo razgledava. Odgovorio mi je da je slušanje glazbe i praćenje melodija usporedo s čitanjem nota iz višedijelne partiture omiljena razonoda njegovog sina Stephena. Kasnije sam zapazila Stephena u izvanškolskom programu koji je pohađao i moj sin. Dok su ostala djeca igrala košarku, kartala ili čavrljala o prijateljima iz razreda koji su im se manje ili više sviđali, Stephen je sjedio sam negdje postrance i čitao knjigu iz teorije glazbe. Ponekad bi se po stubama popeo do prazne dvorane za tjelesni odgoj i tamo improvizirao na klaviru. Talentirana, darovita, kreativna, genijalna - djeca s takvim obilježjima uvijek su nas intrigirala, pobuđujući očaranost i strahopoštovanje, jednako kao i zastrašenost i zavist. Strahovalo se da su darovita djeca opsjednuta jer premlada znaju i razumiju previše stvari. Kao i retardirane djece, ljudi su se plašili darovite djece kao čudaka, ekscentrika i nakaza. Odbacivalo ih se kao glupane. Njihovim se roditeljima spočitavalo da su preambiciozni fanatici koji žive u postignućima svoje djece, istovremeno ih lišavajući prava na normalno djetinjstvo. Naše škole često odbijaju izmijeniti nastavni plan radi takvih "ekstremnih" slučajeva zahtijevajući da se oni prilagode postojećim školskim programima. Kad se roditelji zbog toga uzrujaju, na njih se počinje gledati kao na ljude koji su posve izgubili orijentaciju, te kao na ljude koji ne shvaćaju koliko su sretni što imaju dijete s velikim, a ne malim sposobnostima. Nastrani ljudi - bez obzira posjeduju li netipičnu osobnost, inteligenciju, ili oboje, uvijek su privlačili pozornost psihologa, osobito ako njihova nastranost obuhvaća negativne osobine ili ozbiljno ograničene sposobnosti. Mnogo više znamo o psihopatološkim stranama osobnosti nego o idealnim osobinama kao što su suosjećanje, moralna hrabrost ili sposobnost vodstva. Slično usredotočivanje na manjkavosti može se primijetiti u psihološkom proučavanju spoznaje. Iako renomirani časopisi iz razvojne psihologije tiskaju članke o retardiranosti, rijetko tiskaju studije o darovitosti. Takvi se članci prosljeđuju manje prestižnim časopisima koji su se specijalizirali za darovitost. Takvo je stanje odraz pogrešne pretpostavke prema kojoj nam darovitost ne može ništa reći o tipičnosti. Vjerujem da takvo stanje dugujemo i činjenici da se na retardiranost, kao i na psihopatologiju, dosad gledalo kao na problem koji je potrebno riješiti, a velike su se sposobnosti smatrale privilegijima, a ne problemima. Iako je proučavanje darovitosti otrgnuto iz glavnog toka psihologije, uvelike je napredovalo od svojih početaka u dvadesetim godinama na Sveučilištu Stanford. Tamo je psiholog Lewis Terman, koji je potaknuo psihološko istraživanje darovitih, započeo masovno longitudinalno proučavanje više od tisuću petsto djece s visokim kvocijentom inteligencije, a to se proučavanje nastavilo sve do danas (vidi poglavlja 2 i 10). Unatoč tome, obilujemo mitovima i zabludama o prirodi darovitosti, možda zato što je proučavanje darovitosti osjetljiva, politički nabijena tema, često obilježena kao elitistička i krivo usmjerena. Ovdje nudim kritički osvrt na neke mitove koji su se razvili o darovitosti, a koji su zamračivali naše razumijevanje. Najprije želim pojasniti da izraz darovitost koristim za opisivanje djece s tri netipična obilježja: 1. Prijevremena razvijenost. Darovita djeca razviju se prije vremena. Prve korake u svladavanju nekog područja poduzimaju ranije no što je to uobičajeno. Jednako tako, u tom području napreduju brže od prosječne djece jer u njemu lako uče. Izraz područje odnosi se na organizirana područja znanja kao što su jezici, matematika, glazba, likovna umjetnost, šah, bridž, balet, gimnastika, tenis ili klizanje. 2. Inzistiranje da sviraju po svom. Darovita djeca, osim što uče brže od prosječne ili čak bistre djece, uče drukčije i s obzirom na kvalitetu. Ona sviraju po svom: od odraslih traže minimum pomoći i mentorstva pri svladavanju područja u kojima su aktivna jer uglavnom uče samostalno. Otkrića do kojih dođu uzbudljiva su i motivirajuća, a svako takvo otkriće odvodi darovito dijete korak naprijed. Ova djeca često samostalno stvaraju pravila unutar same aktivnosti i stvaraju nove, neobične načine rješavanja problema. To znači da su darovita djeca prema definiciji kreativna, ali ja želim jasno istaknuti razliku između kreativnosti s malim k i velikim K. Darovita djeca obično su kreativna u gore spomenutom smislu: ona dolaze do samostalnih otkrića i rješavaju probleme na nove i neobične načine, ali ona ne mogu biti kreativna s velikim K jer pod tim podrazumijevam transformiranje područja aktivnosti na način na koji je Jackson Pollackovo odbacivanje kista transformiralo slikarstvo ili na način na koji je 12 tonova u glazbi transformiralo glazbu. Samo se odrasli koji su najmanje deset godina radili na svladavanju određenog područja mogu nadati da će ga zauvijek promijeniti. 3. Žar za svladavanjem. Darovita djeca istinski su motivirana da shvate smisao područja u kojem pokazuju znakove prijevremene razvijenosti. Izražavaju intenzivan i opsesivan interes, sposobnost oštrog fokusiranja i ono što ja nazivam žarom za svladavanjem. Kad su zaokupljena učenjem u području u kojem su aktivna, proživljavaju stanja "tečnosti" - optimalna stanja pri kojima se potpuno udubljuju i izgube osjećaj za vanjski svijet. Sretna kombinacija opsesivnog interesa za jedno područje zajedno sa sposobnošću lakog učenja u tom području dovodi do visokih postignuća. Na ta se tri načina darovita djeca kvalitativno razlikuju od prosječne djece koja su vrijedna i motivirana za marljiv rad. Moguće je da djeca koja su žustra, bistra i znatiželjna ulažu mnoge sate rada pokušavajući svladati vještine u određenom području. Njihovi ih roditelji mogu upisati na satove šaha i svakodnevno s njima igrati šah, sa četiri godine mogu ih upisati na sate violine ili na subotnje edukativne vježbe. Djeca koja imaju takve roditelje koji požrtvovno pomažu svom potomstvu razviti najveće potencijale, gotovo nas uvijek impresioniraju količinom svojih dostignuća. Osim toga, njihovi nam primjeri pokazuju da su naša očekivanja u odnosu na dječja dostignuća sramotno mala i čista su suprotnost očekivanjima koja postoje u drugim kulturama, primjerice u Japanu. Ipak, takva djeca nisu tema ove knjige. Ona se ne razvijaju osobito rano i tempo kojim uče nije osobito brz. Kako bi napredovala, potrebno im je opsežno mentorstvo odraslih - pouka, podrška i poticanje. Ona ne dolaze do samostalnih otkrića u određenom području i ne izražavaju istinski žar za svladavanjem koji se pojavljuje kod darovite djece. Štoviše, ona obično ne stignu na razine do kojih darovita djeca stižu, kako se čini, bez imalo napora. Ne bismo mogli zamijeniti dijete koje je vježbalo kod Suzukija s violinističkim genijem poput Midori, ili dijete koje je naučilo marljivo i djelotvorno rješavati zadatke iz matematike s matematičkim genijem poput Norberta Wienera. To nas dovodi do teme djeteta genija. Dijete genij samo je ekstremnija verzija darovitog djeteta, djeteta koje je toliko darovito da pojedine aktivnosti obavlja na stupnju odrasle osobe. Kad koristim izraz darovito, mislim na svu darovitu djecu, pa i onu koju nazivamo genijima, a kad koristim izraz genij, to se odnosi samo na najekstremnije slučajeve. Usredotočila sam se na darovitost u dva akademska područja - jezik i matematika - i dva umjetnička područja - likovna umjetnost i glazba. Darovitost u djetinjstvu najčešće se zamjećuje i proučava upravo u ova četiri područja. Ta su područja djeci privlačna, pa je i to jedan od razloga što se darovitu djecu može pronaći upravo u tim aktivnostima. Drugi je razlog što u tim područjima vladaju pravila i strogo određene strukture koje omogućavaju pretraživanje istaknutih pravilnosti. Suprotno od područja kao što su pravo ili medicina, ova područja ne zahtijevaju ogromno usvajanje znanja i mogu se svladati čim se počne razumijevati prilično malobrojan skup formalnih principa. Što je područje aktivnosti formalnije i u većoj mjeri vođeno pravilima, vjerojatnije je da će ga darovita djeca pokoriti. Matematika i klasična glazba, u kojima je jasno što se treba svladati i kako se može prepoznati vrsnost, tipični su primjeri. I u jeziku postoje strogo određene strukture; ako pod tim podrazumijevamo svladavanje usmenog jezika i čitanja, u ovim područjima često se otkriju djeca koja su lingvistički darovita na ove načine. Za razliku od toga, u kreativnom pisanju ne postoje tako strogo određene strukture, pa rjeđe nailazimo na lingvistički darovitu djecu koja su na naprednom stupnju pisanja nego na djecu koja su na naprednom stupnju čitanja. Likovna umjetnost strukturirana je još neformalnije. Ipak, sistemi crtanja vođeni su strogo određenim pravilima pa se i tu pronalaze darovita djeca - umjetnici - u svladavanju realističkog crtanja (na Zapadu) ili aluzionističkog, shematskog crtanja (u Aziji). Darovitu se djecu ponekad može pronaći i u području biologije, području koje je lako dostupno djeci. Charles Darwin, Jean Piaget i Edward O. Wilson kao djeca su pokazali izuzetnu sposobnost za pravljenje suptilnih diskriminacija u prirodnom svijetu. Darovitu djecu rijetko ćemo naći u širim područjima, kao što su vođenje ljudi, međuljudsko razumijevanje ili samosvijest. To ipak ne znači da ona tamo ne postoje; samo ne znamo kako ih naći. Jednako tako, djecu koja pokazuju izuzetnu suosjećajnost, moralnost ili hrabrost ne svrstavamo među darovitu, nego radije među djecu koja imaju izrazito pozitivan karakter. To je ipak kulturološka odluka. Stanovnici mjesta Pueblo u Novom Meksiku nemaju riječ za "darovitost", ali imaju izraze za izvjesne posebne sposobnosti koje smatraju dragocjenima - one koje bi psiholozi mogli nazvati primjerima darovitosti - kao što su jezična sposobnost, posjedovanje obilnoga kulturološkog znanja te sposobnost stvaranja vlastitim rukama. Četvrto područje koje smatraju dragocjenim je ono u kojem mi obično ne prepoznajemo posebne sposobnosti - humanističko područje suosjećanja, samopožrtvovnosti i sućuti. Vjerovanje stanovnika Puebla da se posebne sposobnosti ne bi trebale koristiti kao temelj za uzvisivanje jedne osobe nad drugima također se razlikuje od zapadnjačkog, uglavnom individualističkog pristupa darovitosti. Stanovnicima mjesta Pueblo poseban je dar značajan samo ako se koristi na način koji pridonosi dobrobiti zajednice. Još izrazitije protuindividualistički je Konfucijev stav prema kojem svi mogu biti osposobljeni, a razlike u sposobnostima reflektiraju samo napor i moralnu obvezu, ne nikakve posebne talente. U ovu sam knjigu mogla uvrstiti i ostala područja u kojima vladaju stroga pravila, a u kojima su zapadnjačke kulture prepoznale darovitu djecu. Imenovat ću ih samo nekoliko: šah, bridž, balet, gimnastika, klizanje, tenis ili plivanje. Naravno, tu su još i djeca glumci kao što su Shirley Temple, Mickey Rooney, Judy Garland ili, u današnje vrijeme, Macaulay Culkin, djeca izuzetno dobra u mimici i glumi. Nisam pokušala obuhvatiti sva ta područja, nego sam odlučila izabrati ona za koja sam osjećala da mogu predstavljati skolastičke i umjetničke aktivnosti. Područja ostalih aktivnosti spomenula sam samo u slučaju u kojem bi usporedbe s njima dovele do nekih otkrića. Mitovi i zabune mogu se pojaviti u bilo kojem području proučavanja, a tema darovitosti nije iznimka. Slijedi popis devet pretpostavki o darovitosti koje su se ukorijenile u našem razmišljanju, a za koje vjerujem da su neispravne. (...)" Više o knjizi: Darovita djeca |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.04.2007., petak
Tko je ravnatelj GSC-a?
|
Ravnatelj GSC-a Ivan Cerovac diplomirao je dirigiranje u Beču (1969.) i Muzičku akademiju, smjer crkvena glazba (katolička) u Muenchenu 1982. Politologiju je također diplomirao u Muenchenu (1988.). Prvo glazbeno obrazovanje stekao je u Zagrebu (Glazbena škola „Blagoje Bersa“), a kao srednjoškolac vodio je zbor II. gimnazije, te crkvene zborove u kapelici Ranjenog Isusa i u bazilici Srca Isusova. Nakon studija u Beču Ivan Cerovac zajedno s vlč. Franjom Jurakom, župnikom na Selskoj cesti u Zagrebu (ali i s njegovim nasljednikom vlč. Josipom Frkinom) pokreće opširan glazbeno-scenski program u ogromnoj župnoj dvorani župe bl. Marka Križevčanina. Spomenimo ovdje između brojnih drugih izvedbi dvije najveće: Mozartov „Requiem“ i „Razdiobu podneva“ Paula Claudela s mladim glumcima Radom Šerbedžijom i Ljubicom Jović u glavnim ulogama. U isto vrijeme zapošljava se u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj izvoza, a ubrzo počinje pisati u Studentskom listu i Hrvatskom tjedniku. Slom hrvatskog proljeća(1971.god.) kraj je i djelatnosti u Zagrebu. Ivan Cerovac odlazi u Njemačku gdje nakon godina snalaženja nalazi mjesto orguljaša i zborovođe (A-Kantor) u župi sv. Marka u Muenchenu. Na tom mjestu pruža mu se prilika izvesti gotovo sva značajna djela tradicionalne crkvene glazbe od Haydna i Mozarta do Brahmsa i Francka. Godine 1984. natječe se svojom kompozicijom na natječaju koji je raspisao orkestar Suedwestfaelische Philharmonie iz Siegena. Igrom slučaja uskače kao zamjenski dirigent u program. Sljedećeg dana potpisuje ugovor s tim orkestrom, a ubrzo zatim i s Philharmonijom Hungaricom iz Marla te godinama surađuje s tim orkestrima ali i sa Suedbayerische Philhamonijom, The Masterplayersom (Švicarska), Simfonijskim orkestrom WDR-a itd. U godini europske glazbe predlaže program glazbe malih naroda u koji uključuje i koncertnu izvedbu „Nikole Šubića Zrinskog“ Ivana pl. Zajca. Prva izvedba u Herculessaalu u Muenchenu 19.5.1985. doživjela je golem uspjeh kako kod publike, tako i kod kritike. Bila je to prva izvedba jedne hrvatske opere s njemačkim pjevačima na hrvatskom jeziku. Slijede izvedbe «Zrinskog» u Offenbachu i Essenu te 1986. američka turneja u Vancouveru, Clevelandu, Chicagu, New Yorku i Torontu. Godine 1988. sa zborom sydneyskog sveučilišta, njemačkim solistima i orkestrom Sydneyske opere u okviru proslave 200. godišnjice Australije ponovo koncertno izvodi «Zrinskog» u Sydneyskoj operi s velikim uspjehom. Bile su to ujedno prve izvedbe jedne hrvatske opere na američkom i australskom kontinentu. Može se također reći da je Ivan Cerovac do sada jedini hrvatski dirigent koji je postigao karijeru izvodeći jednu hrvatsku operu. Od 1985. do 1990. Ivan Cerovac posvećuje se organiziranju opernih izvedbi kao samostalan poduzetnik, a gotove produkcije prodaje raznim festivalima i ljetnim igrama u Bavarskoj i Austriji. Sam bira soliste, zbor, orkestar i uvježbava ih. Tako producira i sam dirigira Troubadura, Traviatu, Rigoletta, Aidu, Strijelca vilenjaka, Šišmiša, Čarobnu frulu, Carmen i mnoge druge. Kao samostalan glazbenik Ivan Cerovac posvećuje se i pedagoškom radu: priprema strane studente glazbe za upise na njemačke muzičke akademije. U osam godina uspješno je pripremio više od stotinu učenika (većinom Japanaca i Amerikanaca). Godine 1990., nakon demokratskih promjena, objavljuje u Večernjem listu oglas u kojem traži odgovarajući posao u sad već slobodnoj Hrvatskoj. Tako dolazi do mjesta ravnatelja Zagrebačke filharmonije koja tih godina doživljava neslućeni uspjeh. Ivan Cerovac osniva „Mozartov festival“ Zagrebačke filharmonije, a u Europi su odjeknuli njegovi „Koncerti mira i nade“ koje je u prvoj polovici 1991. dirigirao u trusnim područjima Republike Hrvatske: Pakracu, Hrvatskoj Kostajnici, Virovitici, Glini, Petrinji, Bjelovaru, Osijeku itd. Nakon odlaska iz Zagrebačke filharmonije ponovo se vraća u Beč gdje se posvećuje pedagoškom radu, podučavajući sve uzraste iz violine i glasovira i dajući poduke iz dirigiranja budućim studentima bečkog Konzervatorija ili Glazbenog sveučilišta. U ljeto 2006. vraća se ponovo u Hrvatsku i osniva Glazbeni studio u Dugom Selu. Pogledajte osobni blog ravnatelja |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.04.2007., četvrtak
Sve o GSC-u
|
Glazbeni studio Cerovac (GSC) registrirana je glazbeno- scenska udruga. Studio je osnovan u prosincu 2006.g. GSC polazi od stajališta da je umjetnički, glazbeni i scenski razvoj osobe također jedno od temeljnih ljudskih prava koja su često u malim sredinama ugrožena ili ih nije moguće ostvariti. Povod osnivanju GSC-a bila je činjenica da ni u Dugom Selu kao ni u bližoj okolici ne postoji mogućnost kulturno-umjetničkog obrazovanja na instrumentima – a niti scenskog obrazovanja, u prvomu redu za mlade. Pri tome treba imati na umu da Dugo Selo ima najveću Osmogodišnju školu u Hrvatskoj (1500 učenika) i Srednjoškolski centar s 870 učenika. U neposrednoj blizini (3 - 5 km) su mjesta Sesvetski Kraljevec, Rugvica i Brckovljani s velikim osmogodišnjim školama. Broj stanovnika Dugog Sela raste godišnje za 1000 stanovnika a Sesvetski Kraljevec je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje je prirodni prirast stanovništva daleko veći od smrtnosti. GSC ima na raspolaganju prostor od 100 m2 – tj. četverosobni novouređeni stan u prizemlju obiteljske kuće, koji je uređen posebno za potrebe GSC-a (4 učionice, 2 wc-a). Situacija GSC je započeo s eksperimentalnim radom u prosincu prošle godine te nudi radionice i tečajeve za razne instrumente. Ova eksperimentalna faza je bila potrebna da se vidi kolika i kakva potražnja za umjetničkim odgojem uopće postoji u Dugom Selu i okolici. Momentalno tečajeve pohađa 30 polaznika i to violina 3 glasovir 4 sintesajzerr 16 el. i klas. gitara 7 Treba naglasiti da zbog oskudnih financijskih sredstava propaganda u Dugom Selu i okolici nije bila niti velika niti opsežna tako da je ovaj broj polaznika tečajeva u stvari veliki uspjeh (za početak). Tečajeve vodi za sada troje volontera ( od kojih je jedna kolegica upravo odustala zbog komplicirane trudnoće). |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.04.2007., srijeda
Seminar lijepog ponašanja
|
GSC priređuje od 22.06. do 25.06. o.g. seminar lijepog ponašanja za srednjoškolce. Seminar traje dnevno dva puta po tri sata i uključuje vježbe i predavanja o situacijama u kojima se mladi trebaju pokazati u najboljem svijetlu. Seminar završava u jednom od najboljih zagrebačkih hotela gdje se mladi mogu naućiti kako prostrti svečani stol i kako se za stolom, s jelima s kojima se ne susreću svakodnevno, ponašati. Sve pojedinosti o seminaru osobno ili telefonom. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.04.2007., utorak
Jesu li glazbenici pametniji od ostalih?
- 08:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.04.2007., ponedjeljak
O glazbi
|
Nikada prije u povijesti čovječanstva nije bilo tako mnogo različitih vrsta glazbe tako lako dostupno tako velikom broju ljudi. Razvoj elektroničkih medija u drugoj polovini 20. stoljeća revolucionirao je pristup i korištenje glazbe u našim svakodnevnim životima. Uz neznatan napor možemo uključiti radio, "pustiti" CD ili kasetu ili slušati glazbu na videu ili televiziji. Ali nije uvijek bilo tako. Prije takvog tehnološkog razvoja, većina je ljudi imala pristup glazbi samo ako su pohađali određena religiozna i društvena događanja ili su pak sami glazbirali. Učinak promjena tog stanja upravo zapanjuje. Sada možemo koristiti glazbu da bi manipulirali svojim raspoloženjem, izazivanjem uzbuđenja i raznih osjećaja i stvorili okružje koje može snažno utjecati na način na koji drugi ljudi osjećaju i ponašaju se. Ljudi mogu, a to i čine, glazbom potpomagati opuštanje, svladavati snažne osjećaje, kreirati pravo raspoloženje za izlazak, stimulirati koncentraciju, ukratko, mogu utjecati na to da se osjećaju ugodno i sigurno. Glazba je postala alat kojim se koristimo da bismo se prikazali u boljem svjetlu i potakli svoj razvoj. Loša je strana lakog pristupa glazbi što većina ljudi više ne razmišlja o njoj i ne njeguje svoj odnos prema njoj. Dok glazba postaje sve važniji neodvojivi dio našega svakodnevnog života, dovodi se u pitanje mjesto glazbe u formalnom obrazovanju širom svijeta. Glazba već uvelike sudjeluje u stvaranju ugodnijeg i opuštenijeg življenja. Kako se na zdravlje ljudi sve više odražava pozitivni i blagotvorni utjecaj glazbe, tako će rasti i zahtjevi psihologije i drugih područja. Ako društvo želi za to biti spremno trebat će odgovarajuće obrazovati nove glazbenike. Prenosimo iz ZAMP-a |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.04.2007., nedjelja
GLAZBA KAO ODGOJNI FAKTOR
|
Nek tema današnjeg našeg razmišljanja bude glazba. Ona je puna poruke i pouke za naš ljudski, a još više kršćanski život. Ne govori se uzalud da su glazbenici ambasadori mira. Poplavljeni smo plimom gramofonskih ploča, a tranzistori bruje cijeli dan u rukama mnogih. U modi su diskoteke, ali glazba malo koga zanima: ide se na ples da se provede vrijeme bilo s kim. Govori se i o “lakoj” muzici, no nitko ne zna o kakvoj se “lakoći” radi. Katkad je laka jer je plitka, laka jer je stereotipna, laka jer gomila buke, više ili manje zbrkane. I kažu da se radi o glazbi. Zapravo riječ je o buci. A glazba je umjetnost: ozbiljna umjetnost. Za slušanje glazbe nije dovoljno imati dva savršena uha nego osjetljiv duh. Glazba se “sluša” cijelim bićem. Ona se osjeća i onda kad se ne poznaje njezina složena tehnika. Može netko ne znati ništa o glazbi, a ipak je čuti. U bogatstvu njezine poruke. Jer glazba je umjetnost. Da bismo je živjeli, potreban je umjetnički osjećaj. Nije svaka glazba – glazba. Ne posjeduje svatko uzvišeni osjećaj za razlikovanje i umjetnički glazbeni duh. Zapravo, često smo – i u našim crkvama – zaglušeni najgorom pseudo-glazbom, “nadri-glazbom”. Buka bez nadahnuća, bez sadržaja, bez inspiracije, bez dostojanstva! A komponira se i pjeva beskrajnom hrabrošću: dostojnom drugih boljih vrijednosti. Štoviše, treba priznati da naše crkve ponešto gube smisao za pravu glazbu. Ta nas činjenica ponižava. Općenito govoreći, glazba se izražava u melodiji i harmoniji. Razmotrimo danas samo ta dva očita vida. Melodija je glavna crta i vodeća oznaka pjesme. Motiv koji dominira cijelom kompozicijom i koji se vraća u svojim prericajima. Melodija je nit vodilja koja se uvijek nanovo otkriva, koju slušatelj primjećuje u uvijek istim i uvijek novim varijacijama. Melodija je milina, nježnost pjevanja, to je glazbena misao koja nastaje u vremenu, ritmu, pokretu. Sve to nosi i prenosi naglašenu poruku ljepote koju vještak uočava i u kojoj duhovno uživa. Linearnost melodije skreće pozornost nas na dosljednost našeg života. I život ima savršen smisao u vježbanju dosljednosti. Tako glazba ima svoje značenje u nastajanju, u zamahu i u smirenju glazbenog motiva. Melodija se “vraća” samoj sebi i razvija se, uvijek dosljedna samoj sebi: tako i ljudski život i vježba u vrlinama. Zalaganje moje osobnosti vraća se, uvijek, k vlastitoj odluci: obnavlja je, ponovno potvrđuje, razvija. Uvijek dosljedni sami sebi. To se zove ljudski rast. O, kad bi melodija bila u mogućnosti da nas pouči da rastemo... pravolinijski! Glazba je ujedno i harmonija (suglasje). To znači u isto vrijeme više zvukova. Ne jedan za drugim, nego istodobno. Dakle, obogaćenje melodije, njezin oslonac i potpora. Ne bi bilo harmonije da nema istodobnosti. Akord je postavljanje više glasova jednog uz drugi. Kao što je i život koordinacija mnogih nastojanja i suglasja. Kao što se ljepota sastoji u zbiru i težnji elemenata prema istom. Kao što je zdravlje zbir funkcija koje koordiniraju, nadopunjuju se i nadoknađuju. Naučiti pjevati znači naučiti biti zajedno, prethoditi da se pripravi mjesto drugom glasu; to znači održati se: kratko rečeno, surađivati. U najstrožem smislu. I život, kao i glazbeni akordi, ima svojih nesuglasja, disonanca; glazba ih uvijek razrješuje, pravilom umjetnosti. I razrješenje disonanca slijedi svoje pravilo. O, kad bismo bili sposobni, u životu, pravilom umjetnosti, razriješiti nesuglasja što ih izazivamo! Glazba nas, dakle, može poučiti u mnogo čemu! Glazba nas također uči da se s malo može mnogo učiniti. Malo nota: svega sedam! Malo crta: pet, ili u gregorijanskom pjevanju četiri. Malo glasa i velik angažman dobre volje te neumorna vježba. Tako se to radi. Tu se vidi, s malo sredstava, kako je velik doprinos naše dobre volje. Ti i drugi motivi, koji se ne mogu sažeti u nekoliko kratkih redaka, savjetuju nam da budemo uporni u glazbenom odgoju. “Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.” (Ps 68,31) “U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu.” (Ps 39,4) “Zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti.” (1 Kor 15,52) Starozavjetni pobožnik molio je pjevajući. I Gospodin je kod posljednje večere pjevao. Naš liturgijski sastanak ne bi smio biti bez pjesme. Tako se sažme i protumači misao Psalama – znakovito – treba reći da će blažena vječnost biti neprekidna pjesma. Složni zbor. Ne isključivši ni one koji “ne znaju” pjevati, jer će tamo gore sve biti obnovljeno. Pjevanje je povjereno glasu, glazba instrumentu. Dva izričaja oslanjaju se na ljepotu zvuka. Kršćanin osjeća potrebu pjevati da se izrazi. Kao što zaljubljenik ima potrebu pjevati kako bi izrazio svoje osjećaje. Kršćanin je zaljubljen u Boga. Kršćanin je čovjek koji moli. Moli, bez prestanka. Da potakne oduševljenje svoje molitve, kao da je umnoži i oplemeni intenzitet, on pjeva. Jasnim glasom i oteže u beskonačnim koralnim i ljupkim napjevima ili u snažnim kontrapunktima stavlja melodije pjesme u veličanstvene harmonije. “Tko pjeva, dvostruko moli”, govorio je veliki stručnjak Augustin. To je naučio od sv. Ambrozija u Milanu. Eto, zato je sama liturgija – koja je danas spala na prigušeni govor nekolicine – rođena u pjesmi. To jest: rođena je pjevajući. U staroj liturgiji nije bio dopušten ni jedan dio bez nadahnuća i pojačanja pomoću pjevanja. Neke skladbe, koje su uglazbljene da se pjevaju, čule su se i na kilometar daleko. A danas recitiramo ... i himne. No potreban je odgoj za pjesmu! Zapravo: potrebnija je ljubav. Bez ljubavi ne pjeva se. Jer bez ljubavi nema interesa. Za pjesmu je potreban velik napor: zato je potrebno voljeti je. Kršćanin ljubi Boga, ljubi pjesmu. I stvarno pjeva. Kako zna, to ne znači nezgrapno. Pjeva svim svojim silama. Može se naučiti pjevati. Mons. dr. sc. Marin Srakić Izlaganje sa znanstvenog skupa Revitalizacija i zaštita fisharmonike Prenosimo: HAZU |
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.04.2007., subota
Najavljujemo za 2008.god.
|
GSC najavljuje za srpanj 2008.god. Međunarodni dirigentski seminar u Dugom Selu, koji će voditi šef dirigent Filharmonije Montreal Alexis Hauser. Maestro Hauser je rođen 1949.god. u Beču a diplomirao je na tamošnjoj Muzičkoj akademiji 1969.god. Od tada je angažiran kao gost dirigent i kao šef dirigent raznih orkestara od kojih treba spomenuti Simfonijski orkestar London(kanadski) i sadašnji orkestar u Montrealu. Uz njega će na jednotjednom seminaru predavati dr.prof. Mary Assauer(psihologija orkestra), a neka predavanja i vježbe će održati ravnatelj GSC-a dirigent Ivan Cerovac. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.04.2007., petak
Seminar lijepog ponašanja
|
GSC priređuje od 22.06. do 25.06. o.g. seminar lijepog ponašanja za srednjoškolce. Seminar traje dnevno dva puta po tri sata i uključuje vježbe i predavanja o situacijama u kojima se mladi trebaju pokazati u najboljem svijetlu. Seminar završava u jednom od najboljih zagrebačkih hotela gdje se mladi mogu naućiti kako prostrti svečani stol i kako se za stolom, s jelima s kojima se ne susreću svakodnevno, ponašati. Sve pojedinosti o seminaru osobno ili telefonom. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.04.2007., četvrtak
Glazba spaja neurone
|
Neki roditelji u Americi smatraju da će glazba pomoći u obrazovanju njihove djece. Jedno istraživanje, naime, pokazuje da izlaganje dojenčadi zvucima glazbe može poboljšati njihovo kasnije učenje u školi, kao i općenito kritičko mišljenje u odraslom životu. Znanstvenici Instituta MIND Sveučilišta Californije svoju su zamisao da glazba potiče razvitak mozga izložili još 1993. Studenti se okupljaju u učionici Sveučilišta Central Florida. No, to nisu tipični studenti koledža ... ne može ih se čak nazvati niti učenicima, jer su svi mlađi od dvije godine. Dr. Mary Palmer ovu djecu upoznaje s glazbom u vjerovanju da će ona poboljšati razvitak njihovih mozgova. "Dok djeca slušaju glazbu, njihov se mozak razvija; stvaraju se veze među neuronima koji bi inače možda ostali nepovezani. Na koncu, dobivaju veći kapacitet za učenje općenito za čitav daljnji život," kaže doktorica Palmer. Mary Palmer sa Sveučilišta Central Florida Doktorica Palmer vjeruje da djeca koja su slušala glazbu u najranijoj dobi ostvaruju znatno bolje rezultate kasnije u životu. Ta je teorija nazvana 'efekt Mozarta'. Znanstvenici sa Sveučilišta Californije, koji su postavili tu teoriju, kažu da djeca, koja su slušala glazbu u prve tri godine života, postižu više bodova na standardiziranim testovima. Istraživanje, provedeno 1999, u Institut MIND, pokazalo je da su djeca, koja su učila svirati klavir, postizala gotovo 30 posto bolje rezultate na testovima iz matematike. Carl Rendek, udaraljkaš u Filharmonijskom orkestru Orlanda kaže da je za njega "matematika bila 'luk i voda'. Sve mi je bilo lako, bilo aritmetika, ili derivacije i integrali ... sve bih odmah shvatio. Slično je bilo i s drugim predmetima. Bio sam dobar učenik i sve mi je bilo lako. Mislim da je tako bilo zbog glazbe." Znanstvenici su počeli proučavati medicinske i obrazovne koristi glazbe još četrdesetih godina prošlog stoljeća. Državno sveučilište Michigan prvo je u svijetu uvelo dodiplomski studij terapije glazbom. Skeptici, međutim, tvrde da je 'efekt Mozarta' često lažan ili preuveličan, te da ima vrlo malo temelja u znanosti o mozgu. Jedna nova knjiga – naslovljena 'Mit o prve tri godine' – čak napada medije zbog 'napuhavanja' važnosti te teorije. Doktorica Palmer priznaje kritike, ali, kaže, znanstvena podloga teorije je vrlo jaka: "Ljudi postaju sve svjesniji važnosti tih prvih – ne samo godina – nego dana u životu djeteta. Sve je manje skeptika oko značaja interakcija i stimulacija koje možemo pružiti dojenčetu. U zadnje vrijeme, vođeno je dosta istraživanja o učinku slušanja glazbe na učenje, na angažman učenika u školi, te općenito na uspjeh u životu." Stručnjaci koji vode satove glazbe kod doktorice Palmer kažu da jednostavno puštanje glazbe da ju djeca slušaju nije dovoljno – potrebno je aktivno sudjelovanje djeteta u činu slušanja glazbe. Roditeljima djece koja pohađaju satove dr. Palmer ostaje da pričekaju još nekoliko godina da bi vidjeli – po uspjehu u školi – očituje li se glazba zaista pozitivno na mentalne i intelektualne sposobnosti njihove djece. Steve Mort Orlando 14/03/2007 Prenašamo: Glas Amerike |
- 08:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.04.2007., srijeda
Tečaj harmonike
|
Nastava harmonike održava se jednom tjedno (subotom) po 60 min. Mogućnost i skupnog muziciranja u drugom polugodištu. I. tečaj - upoznavanje harmonike, njezinih dijelova i osnovnih svojstava - položaj učenika kod sviranja, položaj ruku i prstiju - učenje nota, čitanje najosnovnijih vrijednosti nota (cijela nota, polovinka), za učenike koji to ne znaju - sviranje osnovnih melodija desnom rukom oko 10 sati - sviranje osnovnih melodija lijevom rukom, učenje basova (C, G, D) - sviranje laganih melodija po željama učenika LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora II. tečaj - dalje usavršavanje tehničkih problema iz predhodnog semestra - ujednačavanje rada desne i lijeve ruke - rad na bržem tempu desne ruke - sviranje C, G dur ljestvica - sviranje akorda (terce, kvinte) - sviranje jednostavnijih melodija u C-duru i G-duru, učenje bržeg i laganijeg tempa - sviranje melodija i pjesmica ovisi o uzrastu i željama učenika LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora III. tečaj - savladavanje sviranja složenijih kompozicija desnom i lijevom rukom - sviranje melodija u bržem tempu - sviranje mol ljestvice (ovisi o dobi učenika, ali obavezno naučiti (a-mol)) - upoznavanje i sviranje jednostavnijih kompozicija domaćih i stranih autora – mogućnost sviranja i upoznavanja na sonatinama i etidama LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora IV. tečaj - daljni rad na usavršavanju tehničkih problema kompozicija u molu - sviranje složenijih kompozicija - savladavanje kompletnog gradiva nota i osnovnih ritmova - sviranje zabavnih melodija dvjema rukama u duru i molu – po željama učenika - savladavanje osnovnih tempa, dinamičkih oznaka LITERATURA prof. Vjera Odak-Jembrih Izbor ostalih odgovarajućih kompozicija domaćih i stranih autora |
- 08:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #
10.04.2007., utorak
Seminar lijepog ponašanja
|
GSC priređuje od 22.06. do 25.06. o.g. seminar lijepog ponašanja za srednjoškolce. Seminar traje dnevno dva puta po tri sata i uključuje vježbe i predavanja o situacijama u kojima se mladi trebaju pokazati u najboljem svijetlu. Seminar završava u jednom od najboljih zagrebačkih hotela gdje se mladi mogu naućiti kako prostrti svečani stol i kako se za stolom, s jelima s kojima se ne susreću svakodnevno, ponašati. Sve pojedinosti o seminaru osobno ili telefonom. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.04.2007., ponedjeljak
Tečaj synthesizera
 TEČAJ SYNTHESIZERA (Početni, I. i II. tečaj)Godišnji plan i program Tijekom školske godine polaznike tečaja osposobit ćemo za samostalno korištenje instrumenta te im stvoriti kvalitetnu osnovu za proširivanje svog znanja te ih potaknuti i na skupno muziciranje. U sklopu ovog tečaja je, uz savladavanje tehnike sviranja, obuhvaćeno i savladavanje osnova glazbene teorije pa tako sam tečaj omogućava savladavanje gradiva i djeci koja imaju malo predznanja ili ga nemaju uopće. Tijekom školske godine naučit ćemo svirati nekoliko desetaka pjesama. Osim samih pjesama zajedno ćemo upoznati: • klavijaturu • prstomet • note • notno crtovlje • glazbene ključeve • takt i taktne crte • glazbenu abecedu • ton C1 u crtovlju • tipku, ton i notu C1 • C1 u polovinkama • dobu i mjeru • C1 u polovinkama • C1 u osminkama • tonove D1 i E1 • oznake za pratnju pjesama • oktavu • tonove F1 i G1 • tonove A1, H1 i C2 • tonove g, a i h (mali) • nepotpuni takt • znakove kojima produžujemo trajanje nota – nota s točkom • ligaturu, koronu • pauze ili stanke • predznake – povisilicu • snizilicu • razrješilicu • pjesme s akordičkom pratnjom u lijevoj ruci • dvoglasno sviranje u lijevoj ruci. Kalendar rada Glazbeni studio organizira tečajeve sukladno školskoj nastavnoj godini i nastava se prekida u vrijeme zimskih, proljetnih i ljetnih praznika te državnih blagdana. U svakom polugodištu organiziramo tečajeve koji traju po 17 tjedana. Polaznici mogu upisati tečaj pojedinačno ili grupno (do 5 polaznika). Nastava je organizirana u tri turnusa: jutarnji, poslijepodnevni i večernji i to po dva školska sata jedanput tjedno. Raspored održavanja nastave dogovara se sa svakim polaznikom posebno. Svi polaznici moraju posjedovati svoj ili posuđeni instrument kako bi mogli vježbati i napredovati. Nastavna literatura dobiva se od učitelja i nije uračunata u cijenu školarine. Glazbeni studio zadržava pravo otkazati tečajeve pojedinog predmeta ako se za njih javi premali broj učenika. |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.04.2007., nedjelja
Sretan Uskrs
|
Svim prijateljima, suradnicima, polaznicima naših tečajeva i njihovim obiteljima uprava Glazbenog studija Cerovac želi sretan, miran i blagoslovljen Uskrs !! |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.04.2007., subota
Sretan Uskrs
|
Svim prijateljima, suradnicima, polaznicima naših tečajeva i njihovim obiteljima uprava Glazbenog studija Cerovac želi sretan, miran i blagoslovljen Uskrs !! |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.04.2007., petak
Moć glazbe V
|
Glazba i rad Glazba je oduvijek igrala važnu ulogu u našem radu pa je tako i danas. Ona se koristi za koordinaciju pokreta, za rastjerivanje dosade, razvijanje timskog duha i za brže obavljanje poslova. Danas je pjevanje uz rad mnogo manje uobičajeno u razvijenom svijetu ali snimljena glazba često se čuje na radnim mjestima, u dućanima, na aerodromima, u restoranima i hotelima. Komercijalna i industrijska uporaba glazbe dio je glavnih industrija, premda neki tvrde da preobilna uporaba glazbe u poslu i trgovini može imati negativne učinke. Jedan je od najvećih dobavljača snimljene glazbe za slušanje na javnim mjestima Muzak. Oni su 1994. godine po vlastitim procjenama opsluživali 80 milijuna ljudi. Muzak je poduzeo istraživanje i dobio rezultate da radnici bolje rade, da su im ponašanje, stavovi i komunikacija bolji, efikasnost i koncentracija povećane, a greške smanjene kada slušaju glazbu na poslu. Nedavno je jedno nezavisno istraživanje došlo do istih rezultata. Općenito su osobna iskustva rada uz glazbu pozitivna. Glazba i umjetnost Osim vrijednosti glazbe kao umjetnosti, glazba je uvijek igrala važnu ulogu u kazalištu, na televiziji, filmu i na videu. Ugasite li glazbu kod nekih od najnapetijih ili dramatičnih trenutaka u filmu lako ćete iskusiti njezinu moć da stvori atmosferu, napetost, očekivanje i klimaks. Glazbeni video koji kombinira snažno djelovanje glazbe s vizualnim stimulansima može imati trenutan utjecaj na naše razmišljanje premda je diskutabilno da li ono kasnije utječe i na određeno ponašanje. Glazba i reklamiranje Glazba je jedna od glavnih sastavnica potrošačkog marketinga. Koristi se da bi potakla potrošače da kupe određene proizvode. Čini se da postoje dva načina na koje se može uvjeriti ljude da kupe neki proizvod: izravan put uvjeravanja, kada ljudi analiziraju sadržaj poruke i razmatraju argumente u svjetlu vlastitih uvjerenja i znanja; i zaobilazni put kada se poruka zapravo ne proučava u detalje nego se slušatelj više oslanja na periferne informacije, na primjer asocijacije s drugim stvarima. Baš ovdje glazba ima, čini se, najveći utjecaj. Ova dva pristupa ne isključuju neophodno jedan drugoga. Glazba može potaknuti potrošače da budu vrlo zainteresirani, ako je usklađena ili odgovara njihovom poimanju proizvoda, na primjer, uzbudljiva klasična glazba u reklami za skupi sportski automobil. Glazba je toliko uspješna da aktivira relevantne informacije koje mogu podržavati izbor proizvoda. Ovo uključuje identificiranje ciljanog kupca i nalaženje odgovarajuće glazbe za njega. Na učinak djeluju upoznatost s muzikom, sklonost za određeni tip glazbe i prethodno raspoloženje. Ako se glazba svidi potrošaču, pretpostavlja se da će se pozitivna reakcija na nju povezati s proizvodom. Bez obzira na načela djelovanja, nema sumnje da je glazba učinkovita u kreiranju privlačnosti proizvoda. Također je vrlo uspješna kada se želi da se neki proizvod upamti. Jedno je ispitivanje pokazalo da je 99% ispitanika uspješno prepoznalo glazbu koja je pratila određene komercijalne proizvode. Ovo može biti ključno pri kupovini. Glazba, kupovina, potrošnja Glazba se koristi da bi se upravljalo navikama potrošača koje se odnose na kupovinu, jelo i piće. Glazba može utjecati na brzinu kojom se kupci kreću velikim dućanima. Kreću li se polakše više će kupovati. U tim su okolnostima potrošači tek marginalno svjesni glazbe, a sasvim sigurno nisu svjesni učinka koji ona ima na njihovo ponašanje. Glazba može utjecati na brzinu jedenja i pijenja i način ponašanja u kafićima i drugim javnim mjestima. Tip glazbe koja svira može utjecati na odabir proizvoda, npr. njemačko ili francusko vino, a glazba koju određene skupine smatraju privlačnom može ih potaknuti da češće posjećuju određena komercijalna mjesta. Tip glazbe koja svira kada smo na 'čekanju' telefonske linije može utjecati na vrijeme i voljnost našeg čekanja. Sviđa li nam se glazba duže ćemo čekati da nam se osoba javi. Na sličan se način utječe na ustrajnost potrošača kada čekaju na određene usluge i povećava se vjerojatnost da odaberu određene bankovne mogućnosti. Tip glazbe koju slušamo može također predvidjeti ponašanje potrošača. Količina depresivnog sadržaja u najpopularnijim pjesmama u SAD-u najavila je procjenu koju je vlada SAD-a napravila o optimizmu potrošača, što je zatim predvidjelo ukupni nacionalni proizvod u vremenskom razdoblju od jedne do dvije godine. Prenosimo: http://www.zamp.hr/moc/primjena.htm |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.04.2007., četvrtak
Moć glazbe IV
|
4. Utjecaj glazbe na razvoj Najmlađe doba Postoji znatna količina dokaza da zvuk može stimulirati fetus, te da djeca taj zvuk mogu prepoznati nakon rođenja. U jednoj studiji provedenoj na skupini majki njihove su nerođene bebe slušale zvukove violine. Nakon rođenja, pratilo se iskazivanje ponašanja u razdoblju od 0 do 6 mjeseci. Skupina djece koja je slušala glazbu bila je znatno naprednija u grubljim i finijim motoričkim aktivnostima, u lingvističkom razvoju, nekim vidovima somatsko-senzitivne koordinacije i dijelu kognitivnog ponašanja. Druga proučavanja ukazuju da stimulacija glazbom može ubrzati razvoj, potaknuti na sisanje i utjecati na dobivanje tjelesne težine. Također postoje dokazi da glazba može povoljno utjecati na bebe koje su prerano rođene ili su bile nedovoljne tjelesne težine pri rođenju. U usporedbi s grupom koja nije imala muzičku stimulaciju, ona grupa koja je slušala glazbu dobila je na tjelesnoj težini, povećala unos hrane i djeca su kraće ostajala u bolnici. Bebe mogu razlikovati različite tipove glazbe. Interakcija između majke i djeteta koja uključuje muzičke aktivnosti, npr. muzičke igre, upotreba glazbenih igračaka, može pomoći u razvijanju komunikacijskih veza i ubrzati razvoj govora. Proučavanja odnosa majke i djeteta pokazuju da one imaju vlastiti određeni ritam, koje majka i dijete dijele. Svako od njih počinje djelovati u glazbeni logičnom vremenu pravilno se izmjenjujući. Govor majke je 'pjevan'. Glazba u formalnom obrazovanju Premda postoji dovoljno razloga da glazba sama po sebi bude dio općeg obrazovanja, sve veći pritisak na školske programe naveo je muzičare da potraže nove dokaze koji će obraniti njezino mjesto i potvrditi mogućnost glazbe da utječe na druge vještine. Jedan dio istraživanja bavio se utjecajem glazbe na intelektualna znanja. Ovo se pokazalo iznimno kontraverznim. Istraživanje koje je tvrdilo da slušanje Mozartove glazbe može poboljšati prostorno rasuđivanje bilo je vrlo teško ponoviti. Ispitivanja o utjecaju korištenja Kodalyjeve (mađarski skladatelj iz 20. st. koji je razvio specifičnu i jednostavnu metodu podučavanja glazbe) metode na druge vještine imala su miješane rezultate, premda su muzičke lekcije napravljene da razvijaju auditivne, vizualne i motoričke vještine povoljno utjecale na čitanje. Učenje sviranja nekog muzičkog instrumenta kratkotrajno je i u maloj mjeri utjecalo na spacijalno (prostorno) rasuđivanje, ali ne i na druge vidove kognitivnog funkcioniranja. Studije koje istražuju utjecaj većeg uvođenja glazbe u učionice unutar formalnog obrazovanja, otkrile su da su djeca koja su dobivala dodatne muzičke satove jednako svladavala gradivo jezika i čitanja kao i njihovi vršnjaci unatoč tomu što su imala manje formalnih lekcija, premda su postojale razlike između skupina koje su imale različite razine sposobnosti. Istraživanje koje koristi korelacijske (usporedne) tehnike ispitalo je učinak slušanja izbornih predmeta iz umjetnosti na krajnje rezultate svih testova. Premda je glazba bez sumnje bila povezana s boljom izvedbom u drugim predmetima, to ne znači neophodno da je glazba tome i razlog. Iz trenutnih spoznaja nemoguće je izvući čvrste zaključke o utjecaju slušanja ili aktivnog sudjelovanja u muziciranju na druge intelektualne vještine. Još je nemoguće donijeti presudu. Utjecaj na osobni razvoj i društvene vještine Postoji pozitivan učinak uključenosti u muziciranje na osobni i društveni razvoj djece što se može lako demonstrirati. Djeca koja dobivaju dodatne ili muzičke lekcije u redovnoj nastavi pokazala su povećanu složnost u razredu, veće samopouzdanje, bolju društvenu prilagodbu i pozitivnije stavove. Ovo je bilo posebno vidljivo kod nezadovoljnih učenika s manjim sposobnostima. Djeca lošijeg imovinskog stanja koja su dobivala individualnu poduku iz klavira također su pokazala veće samopoštovanje u usporedbi s kontrolnom skupinom. Postoje i pokazatelji da uključenost u muziciranje može povećati društvenu uključenost. U Velikoj Britaniji, u jednoj studiji o utjecaju umjetnosti u obrazovanju, najčešće je primijećen opći utjecaj povezan s osobnim i društvenim razvojem učenika. Kod glazbe primijećen je utjecaj na svjesnost o drugim ljudima, društvene vještine, ugodu i prihvaćanje preseljenja. Razlike u reakcijama između škola ovisile su o stupnju muzičkog znanja i iskustva s kojim su djeca došla u školu. Neki su učenici zamijetili korisnost glazbenih satova zbog slušanja glazbe i razvoja glazbenih vještina, dok su drugi ukazivali na čistu zabavu i terapeutsku prirodu glazbe, kako im je ona dala samouvjerenost da izvode i predstavljaju pred drugima, potpomogla skupni rad i naučila ih da se izraze. Učenici koji su svirali neki instrument spominjali su veće samopoštovanje i izraženiji osjećaj identiteta. Istraživanje provedeno među učiteljima glazbe potvrdilo je ove rezultate. Oni vjeruju da korist od učenja sviranja nekog muzičkog instrumenta uključuje i razvoj društvenih vještina, ljubav prema glazbi, uživanje u glazbi, razvijanje timskog rada, razvijanje osjećaja postignuća, samouvjerenosti i discipline i razvoj fizičke koordinacije. Druga nacionalna izvješća o umjetnostima naglašavaju važnost umjetnosti u razvoju niza prenosivih vještina, pa i onih koje se odnose na kreativnost i kritičko razmišljanje. Adolescencija U doba adolescencije muziciranje je glavni doprinos razvoju identiteta. Tinejdžeri mnogo slušaju glazbu, u Velikoj Britaniji obično gotovo tri sata dnevno. Glazbu slušaju da bi im prošlo vrijeme, da bi smanjili dosadu, opustili se i odvratili pažnju od briga i problema. Ponekad koriste glazbu da bi se posvadili s roditeljima. Utjecaj glazbe na raspoloženje u toj dobi može biti vrlo snažan. Tijekom ovih godina glazba je često utočište od učenja. Prva su istraživanja o utjecaju glazbe na učenje počela kad se radio udomaćio u kućama. Veliki je dio tog istraživanja bio nesistematičan. Sada su razvijeni modeli koji omogućuju da bolje razumijemo taj utjecaj. Općenito, učenje je lakše i učinkovitije kada se sluša umirujuća, opuštajuća glazba, premda se i negativni utjecaji glasne, poticajne glazbe mogu iskoristiti ako slušatelj prihvati određene strategije. Kod male djece i osoba koje imaju poteškoća u ponašanju i izražavanju osjećaja jasno je vidljiv utjecaj glazbe na kvalitetu izvođenja zadataka. Čimbenici za koje znamo da su možda važni u primjeni utjecaja uključuju osobnost i prirodu određenog zadanog zadatka. Mnogo je lakše prekinuti ili ometati zadatke koji uključuju memoriranje. Premda je potrebno opsežnije istraživanje, jasno je da mladi ljudi sve više koriste glazbu kao oruđe u postizanju svojih ciljeva u učenju. Prenosimo: http://www.zamp.hr/moc/primjena.htm |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.04.2007., srijeda
Moć glazbe III
|
3. Glazba za sve Glazba može poboljšati kvalitetu življenja kod osoba koje imaju poremećaje sluha ili poteškoće u učenju. Osobe oštećenog sluha Oko 14% stanovništva ima zamjetni poremećaj sluha. Ovaj broj među starijim osobama raste na otprilike 25%. Razvoj novih tehnologija omogućio je većini ljudi oštećenog sluha pristup glazbi. Sada je dostupna tehnologija koja gluhim osobama omogućuje da sviraju elektroničke klavijature, a razvijen je i cijeli niz multimedijalnih tehnika uz korištenje boje i vibracije koje pomažu gluhim osobama da uživaju u glazbi. Postoje i zborovi u kojima se pjesme izvode tako da su riječi izražene znakovima za gluhe. Razvijeno je i pjevanje kod kojeg se rukama pokazuju pjevane muzičke note. Djeca s poteškoćama u učenju Glazbena terapija može pomoći djeci s poteškoćama u učenju da usredotoče pažnju, povećaju period koncentracije i, tijekom vremena, poboljšaju vokalizaciju (govor), promatranje, oponašanje i pokretanje ideja. Glazbena se terapija često koristi za razvijanje komunikacije. Ona utječe na osobne veze i odnose među ljudima naglašavajući važnost aktivnog slušanja i izvedbe. Improvizirana glazbena drama s muzikom i tekstom koristila se da bi prenijela društvenu dramu između mentalno zaostale djece i one koja to nisu, u uobičajenoj javnoj ustanovi. Intervencija je omogućila da igrane epizode traju dulje nego što je to uobičajeno prema izvješćima u literaturi. Postoji znatan dio istraživanja koji pokazuje da glazba može biti učinkovita s djecom s poteškoćama u učenju kad se nudi kao nagrada za određeno ponašanje, na primjer, da razvije pažnju, poboljša čitanje ili vještine baratanja brojevima ili da smanji pojavu agresivnog ili neprilagođenog ponašanja. Djeca s ozbiljnim i teškim poteškoćama u učenju Sve donedavno djeca s ozbiljnim i teškim poteškoćama u učenju nisu mogla sudjelovati ni u jednom obliku muzičke aktivnosti, osim u slušanju. Tehnologija je i ovo promijenila. Sada je moguće da i djeca i odrasli stvaraju svoju vlastitu glazbu koristeći se 'zvučnim pretvaranjem' (sound beam). U terapiji zvukom, pojedinac radi i motiviran je da radi sa zvukom. Dijete po svojoj želji može uroniti u zvuk ili u tišinu. Djeca mogu istraživati, otkrivati i oblikovati zvukove. Glavni uređaji koji se koriste su procesor zvuka, sintisajzer i 'pretvarač zvuka'. Procesor zvuka može mijenjati i oblikovati glasove, sintisajzer se može koristiti kad je dijete donekle fizički pokretno i može svirati koristeći razne dijelove svojeg tijela koji mu za to najbolje odgovaraju. Pretvarač zvuka koriste uglavnom djeca s vrlo teškim višestrukim poteškoćama u učenju, npr. djeca s cerebralnom paralizom. To je uređaj koji mijenja fizički pokret ili gestu, npr. podizanje noge ili stopala, treptaj trepavice, u zvuk. Postoji izravan odnos između fizičkog pokreta i zvuka koji se dobiva. Pretvarač zvuka je povezan sa sintisajzerom, i sintisajzer je taj koji proizvodi zvuk. Tehnički razvoj će vjerojatno uskoro stvoriti nove mogućnosti za ovakve tipove glazbiranja. Disleksija Nema univerzalno prihvaćene definicije disleksije. Nju može karakterizirati cijeli niz simptoma. Bitno je, međutim, da dijete ima poteškoće u čitanju, pisanju, izgovaranju ili baratanju brojevima koje inače nisu tipične za opću razinu njihovih sposobnosti. Te poteškoće mogu biti povezane s nizom problema koji mogu biti slušni, vizualni, fizički, povezani s pamćenjem ili pomanjkanjem organizacije. Na raznim se mjestima mogu naći podaci koji ukazuju na to da glazba može pomoći disleksičarima. Istraživanja na ovom polju se razvijaju i moguće je uključiti takvu djecu da ravnopravno sudjeluju u muziciranju. Poremećaji osjećaja i ponašanja Djeca s poremećajima u ponašanju i iskazivanju osjećaja dobro reagiraju na glazbu. Već postoje rezultati istraživanja koji govore da sviranje glazbe u pozadini u razredu može poboljšati njihovu koncentraciju i kvalitetu školskih radova. Aktivna i pasivna glazbena terapija može smanjiti postojeću agresiju. Na neku djecu također vrlo povoljno utječe uvođenje glazbe u terapiju igrom. Autistična djeca Jedan od najvećih problema kod autistične djece je komunikacija. Rezultati ispitivanja pokazuju da improvizacijska glazbena terapija može dovesti do znatnog poboljšanja u njihovoj komunikaciji. Djelotvorno može biti i učenje riječi uz glazbu. Glazbena terapija također može imati ulogu u određivanju i diferencijalnom dijagnosticiranju autizma. Odrasli s mentalnim oštećenjima u razvoju Glazba koja tiho svira u pozadini pokazala se kao dobra u poboljšanju ponašanja orijentiranog na rad kod odraslih osoba s mentalnim poteškoćama u razvoju, smanjujući škripanje zubima i sklonost samoranjavanju. Kao što je i prije naglašeno, tehnološki je razvoj omogućio osobama s vrlo teškim mentalnim hendikepima da aktivnije sudjeluju u kreativnom muziciranju. Prenosimo: http://www.zamp.hr/moc/primjena.htm |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.04.2007., utorak
Moć glazbe II
|
2. Glazba i medicina Prevencija i obrazovanje Rezultati ispitivanja koji su pokazali da se riječi i upute lakše pamte kada ih prati glazba primijenjena su kod učenja i pomaganja ljudima da upamte tehnike oživljavanja. Otkrilo se da je predstavljanje programa o HIV/AIDS-u mladim ljudima bilo učinkovitije kada se koristila hip-hop glazba s kojom su se sudionici mogli identificirati. U Japanu je glazbeni program koji pomaže djeci učenje tehnika abdominalnog disanja pomogao u liječenju astme. Ne samo da je djeci bilo lako i ugodno učiti nego se smanjila i potreba za lijekovima. Smanjenje tjeskobe, opuštanje i izazivanje osjećaja ugode Već je dugo poznato da određeni tipovi glazbe djeluju umirujuće. Takva glazba može izazvati opuštanje, premda postoje i iznimke. Ovo je dovelo do učinkovite primjene glazbe u smanjenju tjeskobe u čekaonicama prije operacija, opuštanju prije zahvata na odjelu za opekotine i umirivanju pacijenata kad su im se objašnjavale pojedinosti operativnih zahvata. Glazba se pokazala kao vrlo djelotvorna kod održavanja motivacije, fiziološke opuštenosti, fizičkog dobrog stanja i izdržljivosti kod pacijenata kojima je transplatirana koštana srž. Pacijentima koji su imali infarkt, koji su primali kemoterapiju, pacijentima s tumorima i onima koji su bili na liječenju od ovisnosti, glazba je smanjila tjeskobu i nemir. Općenito, a i kod kiropraktičkih intervencija, mogla se primijetiti veća opuštenost mišića. Glazba se također pokazala korisnom u smanjivanju straha kod djece i većeg broja pacijenata pri zubarskim zahvatima. Veliki je broj bolnica pokrenuo umjetničke projekte u svrhu nalaženja načina bržeg oporavka pacijenata. Glazba i smanjenje osjećaja boli u medicini Smanjivanje tjeskobe i straha usko je povezano sa smanjenjem osjećaja boli. Pregled literature s tog područja ukazuje da glazba može imati blagotvorno djelovanje u medicini i zubarstvu. Čini se da povoljni utjecaj žene osjećaju jače nego muškarci, a djeca i adolescenti jače nego odrasli i bebe. Povoljan je učinak ipak čini se najveći na pacijentima u zubarstvu i kod osoba koje pate od kroničnih bolova. Tehnike koje se koriste uključuju: pasivno slušanje glazbe, aktivno sudjelovanje u muziciranju, tehnike savjetovanja o glazbi, glazba i razvojni ili obrazovni ciljevi, glazba i stimulacija, glazba i biološke povratne informacije, i glazba i grupna terapija. Ispitivanje provedeno u Njemačkoj na 90 000 pacijenata tijekom 20 godina, pokazalo je da glazba ima pozitivan učinak. Bilo da je liječenje bilo kratkotrajno, npr. punktiranje leđne moždine, ili dugotrajno, npr. produženi rad tijekom više od 24 sata, pokazale su se značajne razlike u smanjenju stresa i tjeskobe između skupina koje su slušale glazbu i onih koje nisu. Glazbeni je program imao praktičan učinak smanjenja količine lijekova i do 50%. U nekim slučajevima glazba je čak smanjila period oporavka. Druga su ispitivanja pokazala učinkovitost glazbe u smanjenju bola u fizioterapiji pacijenata s bolovima u kralježnici, osobama s reumatoidnim artritisom i kod djece koja su bila podvrgnuta bolnim zahvatima. Inovativne tehnike uključuju sinkronizaciju otkucaja srca i muzičkog ritma u terapiji opuštanja pacijenata koji boluju od raka da bi im se pomoglo zaspati i opustiti se, te vibro-akustičku terapiju kod koje glazba svira na niskoj frekvenciji te pulsira putem posebno prilagođena stolca ili kreveta s ugrađenim zvučnicima. Čini se da ovo vrlo povoljno djeluje na ljude s velikim fizičkim oštećenjima, plućnim oboljenjima i reumatodinim poremećajima. Glazba i imunosni sustav Nedavno proveden niz istraživanja bavio se biokemijskim reakcijama na glazbu, posebno, na reakcije vezane uz imunosni sustav. Obično, pacijenti slušaju glazbu i istovremeno stvaraju slike za koje vjeruju da pospješuju oporavak. Premda je ovo relativno novo područje ispitivanja a rezultate treba interpretirati s oprezom, većina ih je pozitivna. Čini se da slušanje glazbe može potaknuti biokemijske promjene u tijelu, koje se tiču endorfina, kortizola, ACTH-a (adrenokortikotropski hormon), interleukina-1 i imunoglobina A u izlučevinama. Postoji mogućnost da su učinci snažniji kada se glazba sluša uživo, kada je improvizirana i korištena zajedno s tehnikama zamišljanja, ali i korištenje uobičajene neutralne glazbe koja se često pušta na javnim mjestima također je dalo pozitivne rezultate. Glazba i rehabilitacija Pregledi stručne literature o utjecaju glazbe na rehabilitaciju nakon oštećenja mozga uglavnom su ukazivali na pozitivne zaključke, premda je bilo prigovora da su potrebna stroža kvantitativna istraživanja za bolju procjenu. Glazbena terapija također se učinkovito primjenjuje uz fizičku terapiju da bi se pomoglo djeci s progresivnim živčano-mišićnim poremećajima, za oslobađanje pokreta pacijenata s Parkinsovom bolešću i u programima koji se bave poteškoćama u hodanju, a koji se obavljaju kod kuće. Glazba i starenje S produženjem životnog vijeka ljudi nastaje sve veća potreba za nalaženjem novih načina skrbi za starije. Pregled stručne literature na tom polju ukazuje da glazba može biti vrlo korisna u ublažavanju nekih simptoma Alzheimerove bolesti. Glazba može povoljno utjecati na društveno ponašanjem, vokalizaciju; glazba može smanjiti nemir tijekom obroka, ublažiti uznemireno ponašanje, pomoći pri orijentaciji u stvarnosti i prepoznavanju lica. Na primjer, tzv. 'big band' glazba (glazba koju izvode veliki orkestri tipa onog Glenn Millera) koja je svirala za vrijeme rekreacije i opuštanja navela je ispitanike na povećanu budnost i zadovoljstvo. Kroz to su se vrijeme također bolje sjećali osobnih iskustava iz prošlosti. Kod pacijenata koji su bolovali od demencije (oblik psihičke kliničke poremećenosti), sviranje tihe umirujuće glazbe u blagovaoni rezultiralo je manjim brojem incidentnih slučajeva, jednako kao i u doba kupanja pacijenata. Muzičke su intervencije uspješno pomagale pacijentima koji nisu mogli sami uspravno sjediti da to postignu. Interaktivno liječenje glazbom povećava društvenost kod starijih mentalno oboljelih pacijenata i poboljšava vještine aktivnog sudjelovanja, pridržavanja predmeta i opuštanja dijelova tijela kod odraslih osoba s velikim poteškoćama u učenju. Muzikom se može poboljšati autobiografsko i općenito pamćenje, na primjer, korištenjem poznatih pjesama iz prošlosti. Neki pacijenti mogu naučiti nove pjesme kada ne mogu naučiti govorni materijal. Utjecaj glazbe ovisi o tome koliko je glazba bila važna u ranijem dijelu pacijentova života. Zbog ovoga je ponekad potrebno razviti individualizirane muzičke programe za slušanje. Glazba također može imati pozitivan utjecaj na osobe koji se brinu o starijim ljudima. Ovo se posebno istraživalo u vezi s muzičkom terapijom koja je uključivala ples. Glazba i umiranje Glazbena tanatologija ili priprema za umiranje je novo polje koje koristi glazbu za zadovoljavanje složenih fizičkih i duhovnih potreba umirućih. Sve je veći interes za ovaj tip rada. Glazba se također može koristiti terapeutski za pomaganje ljudima u žalosti. Glazba i mentalno zdravlje Glazba se koristi za ublažavanje simptoma kod ljudi u psihijatarskim bolnicama. Sviranje različitih vrsta glazbe u sobi za rekreaciju jedne državne psihijatarske bolnice u SAD-u pokazalo je da je country&western glazba izazivala prikladnije ponašanje. Glazba se također uspješno koristila kao dio programa da bi se smanjilo nasilje za vrijeme ručka. Neke od negativnih pojava šizofrenije bile su ublažene muzičkom terapijom, a djeca s psihotičkim simptomima uživala su u povoljnom djelovanju glazbe koja je svirala u pozadini dok su učili. Postoje ideje o mogućnosti liječenja glazbom za ublažavanjem simptoma poremećaja u jelu, uključujući anoreksiju (anorexia nervosa) i bulimiju, i s tim u vezi diskusije o važnosti individualnog ukusa u izboru glazbe u toj vrsti terapije. Glazba se uz tehnike opuštanja također koristila za ublažavanje depresije kod starijih pacijenata koji žive kod kuće. Prenosimo: http://www.zamp.hr/moc/primjena.htm |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.04.2007., ponedjeljak
Moć glazbe I
|
Tijekom posljednjeg stoljeća glazba se sve više koristila da bi poboljšala kvalitetu našeg života i promijenila naše ponašanje. U medicinskoj zajednici glazba se koristila da bi pacijentima povećala osjećaj ugode, smanjila osjećaj tjeskobe i boli, pojačala funkcioniranje imunosnog sustava, te u rehabilitaciji i oporavku. 1. Uvod Kroz glazbu su se pronašli načini da se poboljša kvaliteta života za ljude i njihove brige za koje nije bilo izgleda da će se sami od sebe popraviti. Istraživanja nam pružaju dokaze o važnosti glazbe u poticanju raznih vidova razvoja kod beba i male djece, te se tako opravdalo uključivanje glazbe u školski program, ne samo zbog čisto glazbenih vrijednosti. Rezultati istraživanja govore do koje se mjere vještine naučene u glazbi mogu prenijeti na ostala područja učenja, te kako ona može popraviti ponašanje, koncentraciju, kreativnost, samopouzdanje i disciplinu. Sve ćemo te rezultate kasnije obraditi. Mnoga, premda ne sva, ispitivanja koja ćemo opisati, proveli su ili nadgledali glazbeni terapeuti. Terapija odnosno liječenje glazbom, te glazbeni terapeut pojavilo se kao zanimanje sredinom 20. stoljeća, premda se u mnogim kulturama glazba koristila u liječenju bolesti i poteškoća već stoljećima prije toga. Primjeri za to mogu se naći u egipatskim medicinskim papirusima, Bibliji, drugim religijskim tekstovima i u grčkoj medicinskoj praksi. Glazba je također bitan dio prakse tradicionalnih iscjeljivača i vidara u većini plemenskih i drugih domorodačkih kultura diljem svijeta. Danas postoje razlike, na internacionalnom planu, u viđenju onoga što se smatra dijelom muzičke terapije. U nekim zemljama veći je naglasak na liječenju, u drugima na glazbi. Liječenje glazbom može se sastojati od slušanja snimljene ili 'žive' glazbe ili može imati oblik interaktivne muzičke komunikacije između terapeuta i pacijenta. Glazbena terapija bilo kojeg tipa može se primijeniti na široki spektar pacijenata, uključujući psihijatarske pacijente, osobe s poteškoćama u mentalnom razvoju, slijepe i gluhe osobe, osobe s fizičkim nedostacima, ovisnike o raznim kemikalijama, autističnu djecu, starije osobe, zatvorenike, žrtve seksualnog iskorištavanja i oboljele od HIV/AIDS-a. Prenosimo: http://www.zamp.hr/moc/primjena.htm |
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.04.2007., nedjelja
Program dvogodišnjeg tečaja električne i klasične gitare
|
I. tečaj Osnovni gitarski akordi Osnovni riffovi Prve vježbe za solo gitaru M. Dominić Kromatske vježbe II. tečaj Ljestvice - dur, mol, pentatonska, blues, modusi Arpeggio Napredniji riffovi i akordi III. tečaj Vježbe Joe Satriani Legato i tapping Klasične kompozicije u obradi za el. gitaru IV. tečaj Frank Gambale speed picking Don Mock fusion guitar Vinnie Moore s albuma Time Odissey Improvizacijske tehnike Moguće dodatne vježbe i kompozicije po želji učenika |
