Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
12.05.2007., subota
KAKO MOZAK UČI IV.
|
Mozak i emocije Ono što kontrolira naše emocije jest limbički mozak, smješten između korteksa i moždanog debla. U sredini limbičkog područja, iza naših očiju, su dvije amigdale. Neuroznastvenici su otkrili da ta dva organa nalik bademima primaju i šalju sve emocionalne poruke. Naravno, u mozgu se ništa ne događa izolirano, amgidala stalno komunicira s korteksom gdje obavljamo analitičke i verbalne zadatke i gdje obitava naša radna memorija. Evo kako radi naša amigdala: emocionalni mozak promatra sve što nam se događa iz trenutka u trenutak, uočava je li to što nam se upravo događa nalik nečemu što nas je u prošlosti ražalostilo ili razbjesnilo. Ako uoči sličnost, amigdala “diže alarm” - objavljuje opasnost i u djeliću sekunde mobilizira nas na akciju. Može to učiniti mnogo brže nego što «misleći» mozak shvatiti što se uopće događa. To je razlog zašto mnogi ljudi pobjesne i učine nešto neprimjereno prije nego što stignu promisliti da li to doista žele učiniti. Naše je analitičko mišljenje uvijek pod utjecajem emocija. Ako uspostavimo zrelu, zdravu vezu između moždanih dijelova, možemo kontrolirati svoje odgovore na amigdaline poruke. Korteks nam može reći da odustanemo od neposredne reakcije "napadom”. Svatko se može razbjesniti, ali ne reagira svatko nasilnički. Djeca koja su kronično tužna ili ljuta ili anksiozna neprestano dobivaju ometajuće poruke amigdale. Zato je njima osobito teško da se koncentriraju, da uče. Prvi prioritet za naš mozak je uvijek preživljavanje Kad smo sretni, tužni, zaplašeni ili osjećamo bilo koju drugu emociju, naše tijelo osobađa u krvotok razne kemijske tvari koje tome pomažu. Npr. kad smo prestrašeni oslobađa se noradrenalin koji nas priprema za reakciju bijega ili borbe. Kad percipiramo prijetnju izlučuje se mnogo kortizola u tijelo uzrokujući da viši misaoni procesi ustupaju mjesto automatskom funkcioniranju koje nam pomaže da preživimo. Budući da ti hormoni utječu na mozak, znači da je on podložan snažnom utjecaju promjena u našem raspoloženju. Negativne emocije smanjuju kapacitet mozga za razumijevanje, uočavanje značenja, pamćenje i više misaone procese. Istraživanja mozga osobito naglašavaju upravo potrebu eliminiranja prijetnje iz okoline za učenje. Stresna i prijeteća razredna klima dramatično oštećuje učenje. Stres koji prati doživljaj prijetnje posebno aktivira limbički sustav. Dolazi do automatskog sužavanja pažnje učenika, te oni gube mnogo od kapaciteta za racionalno i kreativno razmišljanje. Učenici mogu osjetiti prijetnju i strah ako izgube odobravanje, osjete bespomoćnost, kritiku, neuspjeh. Zaplašeni, zbunjeni učenici ne mogu jasno razmišljati! Drugim riječima, učenje nije samo mentalna funkcija, na njega snažno utječu emocije. Kad se ne uzimaju u obzir neugodni osjećaji učenika u situaciji učenja, oni će ugroziti čitav proces učenja. S druge strane, dobri osjećaji stvaraju ugodno uzbuđenje i čine učenje privlačnim. Emocije određuju zašto učimo i imamo li samopouzdanja i sigurnosti u rezultat učenja. Naš mozak daje prioritet svim emotivno vođenim informacijama. Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
