Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
18.05.2007., petak
Čista i vječna melodija
|
Što je gregorijansko pjevanje? Gregorijansko pjevanje je službena liturgijska glazba katoličke Crkve koja se rodila sa kršćanstvom i pratila ga dugi niz godina u njegovom liturgijskom izražavanju. Umjetnike koji su stvarali gregorijanske napjeve nadahnjivala je vjera, nada i ljubav prema Bogu. Izniklo je iz judeokršćanske tradicije uz usmeni prijenos i oblikovanje tijekom stoljeća. Ono jest ne samo dio žive liturgije već liturgija sama. U prvim stoljećima kršćanstva pjevanje je bilo isključivo vokalno - a capella Mogući razlozi zašto nisu puštana glazbala u liturgiju su - podsjećanje na židovske i poganske kultne obrede a možda i praktične naravi – obredi su naime obavljani tajno u katakombama i nije bilo uputno dizati preveliku buku kako kršćani ne bi bili otkriveni. Obilježja gregorijanskog korala Značajke gregorijanskog pjevanja su vokalnost, jednoglasje i melodičnost. Pri slušanju koralnih napjeva uvijek je zamjetljiv ugođaj koji karakterizira dostojanstvena smirenost i spokojstvo. Melodije nemaju određeni stalni metar, već se zamjećuje slobodno nizanje ritamskih grupa sa dva ili tri tona jednakog trajanja. Koralni su napjevi izvorno skladani za pjevanje bez instrumentalne pratnje. U ono doba izvodili su ih samo muškarci ili dječaci. Koristile su se dvije tehnike izvođenja, responzorijalno pjevanje koje se sastoji u tome da solist pjeva odlomak teksta, a ostali pjevači u zboru odgovoraju i antifonalno pjevanje u kojem dvije grupe ili dva zbora izmjenično izvode po jednu rečenicu ili strofu korala odgovarajući jedni prema drugima. Stil gregorijanske melodije je silabički, neumatski i melizmatički. Silabički napjevi imaju pokretnu ali neukrašenu melodiju. Svaki slog teksta pjeva se samo na jedan ton melodije a samo iznimno na dva tona U ovaj stil pjevanja pripada većina recitativnih tonova časoslova, mise, evanđelja, kao i mnoge antifone i neki himni.Neumatski obuhvaća napjeve u kojima se na jedan slog izvodi po jedna neuma od 2 ili više nota. Među napjeve ovog stila dolaze u prvom redu dijelovi ordinarija mise. (Kyrie, Sanctus, Agnus Dei zatim Introit, Comunnio a često i Graduali). Melizmatski napjevi su najrazvijeniji. Mnogi slogovi teksta ukrašeni su kraćim ili duljim melizmima, tj. grupama tonova koji se pjevaju na nekom vokalu. (graduale, aleluja, tractus i mnogi ofertoriji) Zbog većih zahtjeva na izvođače, napjevi melizmatskog i neumatskog stila povjeravali su se pjevačkim «scholae cantorum». Jezik gregorijanskog repertorija razvio se na latinskom. Početkom četvrtog stoljeća potisnuo je grčki i tako postao službeni jezik katoličke Crkve. Kakva je bila notacija za zapisivanje koralnih melodija? Pisari su u srednjem vijeku upotrebljavali poseban sistem ravnih i krivudavih crtica kojima su označavali smjer kretanja napjeva. Te su crtice nazivali neume (grčki-znakovi). One su slične današnjim stenogramima i mogle su poslužiti samo kao podsjetnik onome tko je napjev već znao. Isprva su se neume pisale sa strane pokraj odgovarajućeg reda teksta dok se nisu dosjetili da pomoću jedne ili dviju raznobojnih vodoravnih crta točno odrede položaj znaka za tonove «f» i «c». To su odgovarajućim slovom obilježili na početku crte. Nakon trinaestog stoljeća povećanjem broja linija i pretvaranjem neuma u kvadratne i rombske znakove nastala je koralna notacija na četiri linije. Obnova Tijekom minulih stoljeća bilo je uspona i padova ove vrste glazbe. Zaslužan za obnovu liturgijskog pjevanja jest svakako Grgur Veliki. On je želio obnoviti liturgijsko pjevanje i unificirati ga. Rodio se 54O. godine u kršćanskoj rimskoj obitelji. Obavljao je službu rimskog prefekta koju je napustio poslije smrti svoga oca. Rasprodao je sve svoje imanje i osnovao 6 samostana na Siciliji a jedan u svojoj kući u Rimu i predao se monaškom životu reda benediktinaca. Njegovim zauzimanjem koralno pjevanje nazvano je gregorijansko. Učenici Grgura Velikog prenijeli su pjevanje korala u Englesku i Francusku odakle se proširio po čitavoj zapadnoj Evropi. Otvorene su škole u Metzu i St. Galenu, ali skraćivanjem i preslikavanjem napjevi su toliko osiromašili, da je bila potrebna temeljita obnova koja je nastupila u 19 stoljeću zauzimanjem benediktinaca iz Solesmena u Francuskoj i to nakon iskustva sa posebnim pokušajima oživljavanja medicejskih izdanja 1848. u Malinesu 1877-81 u Regensburgu. Oni su upotrijebivši sva suvremena sredstva, kao što su sakupljanje katalogizirane poredbene analize, teoretska obrada pisma, stilistika, estetika i živa interpretacija - uspjeli rekonstruirati gregorijanske napjeve u njihovoj prvotnoj čistoći. Istom se nakon prvih rezultata njihova rada (Kyriale 1905; - Graduale 1908, i Antiphonale 1912. vidjelo pravo značenje ove obnove. Koji je razlog da se gregorijansko pjevanje smatra najodličnijim pjevanjem katoličke crkve i koje su njegove prednosti? Razlog zašto se gregorijansko pjevanje oduvijek i nadalje smatra najizvrsnijim liturgijskim pjevanjem leži u mišljenju kako “najsavršeniji instrument” ljudski glas treba sam Bogu pjevati. Jednoglasno pjevanje najbolje izražava jedinstvo naroda Božjega u slavljenju Božjeg veličanstva, a tzv. slobodni ritam doprinosi slobodnijem melodijskom gibanju i deklamiranju svetoga teksta i pridonosi uklanjanju jednoličnosti, tvrdoće i ukočenosti. Izgrađenost na starocrkvenim ljestvicama daje koralnim napjevima ozbiljnost i dostojanstvenost te patinu “starog a vječnog”. Za ovo pjevanje se drži da je ono “najduhovniji glazbeni izričaj koji je stvorenje stvorilo da bi slavilo Stvoritelja. Ono je najumjetničkiji - jedinstveni glazbeni izričaj u europskoj glazbenoj baštini. Svojim umjetničkim dometom nadilazi razlike povijesnog, rasnog i narodskog poimanja lijepog. Zaključak s pogledom na budućnost Gregorijansko pjevanje je pjevanje nastalo samo za liturgiju. Ni jedan redovnik ili skladatelj tih melodija nije pred sobom imao da će tim skladbama koncertirati nego je skladao za liturgijsku godinu. npr. prikaznu pjesmu za Božić, Uskrs, nedjelje kroz godinu a danas nažalost mi u liturgijskoj glazbi imamo nekoliko prikaznih pjesama. Trebalo mi kod nas uskladiti pjesme tako da pričesna pjesma bude pričesna dakle tematska. Gregorijansko pjevanje je jedan oblik molitve. Ako pristupamo njemu upravo na taj način onda doista možemo otkriti veličanstvene stvari. Ono je ujedinilo duhovnost minulih stoljeća. Nažalost, danas je mnogima gregorijansko pjevanje sinonim za nešto pretpotopno, mračni srednji vijek, mistiku pogodnu za meditacju - posebice transcendentalnu. Razlog zašto su te melodije pale u zaborav krije se možda u tom što je čitav taj korpus nastao na latinskom jeziku a danas manje ljudi zna latinski jezik. Prenosimo: Katolici na internetu |
