Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
09.05.2007., srijeda
KAKO MOZAK UČI I.
|
Naš mozak je pravo čudo! Mozak istražuje, proučava sam sebe!!! U svojoj knjizi „Zapanjujući mozak“ („The Amazing Brain“) Robert Ornstein i Richard Thompson (Sprenger, 1999) kažu: „U ljudskom se mozgu nalazi oko sto bilijuna moždanih stanica, neurona, a broj mogućih veza između tih stanica u svakom pojedinačnom mozgu veći je nego što je broj atoma u svemiru!“ Neuroznanost predstavlja jedno od najuzbudljivijih područja suvremene znanosti. Zahvaljujući brojnim novim tehnikama snimanja? možemo "pogledati" u sam mozak i vidjeti kako on funkcionira.Takva promatranja znatno su proširila čak i naše razumijevanje učenja. I premda se već mnogo toga zna, stručnjaci smatraju kako smo tek na početku razumijevanja goleme kompleksnosti mozga, a to znači i na početku mogućnosti primjene neuroznanstvenih spoznaja u obrazovanju. No, već i ovo što se danas zna ili pretpostavlja ima ogromno značenje za praksu u razredu jer te spoznaje mogu povećati efikasnosti učenja primjenom strategija poučavanja koje će biti bolje usklađene s načinom funkcioniranja mozga. Kako saznajemo više o mozgu i o tome kako on uči, tako moramo pronalaziti okruženja za učenje koja su prilagođena tim spoznajama. Učitelji ne moraju biti eksperti u znanosti o mozgu, ali je itekako važno da shvate i uvažavaju sve one njegove karakteristike i način funkcioniranja, koje su bitne za proces učenja i poučavanja učenika. Još prije dvadesetak godina znanstvenici su vjerovali kako je struktura našeg mozga unaprijed određena nasljeđem (geni), te da ta nepromjenjiva struktura određuje kako se umno razvijamo i kako ostvarujemo međuutjecaj s okolinom. Nove tehnike snimanja mozga, međutim, pokazuju da nasljeđe određuje tek broj moždanih stanica s kojim se djeca rađaju i njihov početni raspored, dakle samo osnovni okvir. Mozak djeluje putem tzv. neuralnih ili komunikacijskih mreža koje obuhvaćaju milijarde živčanih stanica, neurona, i nekoliko stotina tisuća milijardi veza, sinapsi, među njima. Tipično je za njegov razvoj stvaranje ogromnog broja tih veza među neuronima, jer se nakon rođenja sami neuroni više ne stvaraju. Fizička struktura mozga, mreža povezanih neurona, mijenja se kao rezultat iskustva, učenja. To svojstvo mozga naziva se njegovom plastičnošću. Broj veza između neurona u mozgu dojenčeta više je nego 20-struko veći od njihovog broja u mozgu odraslog čovjeka.Tijekom djetinjstva sve do adolescencije sinapse se umnožavaju u prekomjernom broju ali isto tako i «brišu» vrlo velikom brzinom. Tako naše iskustvo oblikuje naš mozak a zatim on oblikuje naše iskustvo. Preživljavaju one sinapse koje se tijekom iskustva (učenja) upotrebljavaju, dok druge, koje se ne upotrebljavaju, nestaju. "Mozak se danas mnogo manje doima kao gotova kamena skulptura, a mnogo više kao djelo u stalnom nastajanju” (Wright, 1997). Iskustvo, naravno, može biti vrlo različito. Npr. snažni su dokazi da prvo djetetovo iskustvo, iskustvo s roditeljima, osobito snažno oblikuje dijelove mozga koji su uključeni u emocije, ličnost i ponašanje. Neke studije pokazuju da jačina vezivanja djeteta uz one koji brinu o njemu može povećati njegovu sposobnost da uči i suočava se sa stresom. Druge pokazuju da zlostavljanje i zanemarivanje djece može mozak za cijeli život «napuniti» neprikladnom agresijom i rastresenom pažnjom.To objašnjava model razvoja mozga koji smatra da “primitivna”, filogenetski najstarija područja mozga sazrijevaju prva. Naime, u prve tri godine života ona područja u kori velikog mozga koja upravljaju našim senzornim i motornim vještinama doživljavaju najdramatičniji preustroj i ti perceptivni centri zajedno s nagonskim centrima, kakav je limbički sustav, bit će pod snažnim utjecajem iskustva u ranom djetinjstvu. Nasuprot tome, noviji, frontalni dijelovi o korteksa, koji upravljaju planiranjem i donošenjem nisu "umreženi" prije pete do sedme godine života. Drugo veliko restrukturiranje mozga zbiva se između devete i jedanaeste godine. Usporedba elektoencefalograma (EEG) adolescenata i odraslih pokazuje da se od rođenja do smrti pojedinca otprilike svake dvije godine događa izvjesna moždana reorganizacija. Pretpostavlja da su te reorganizacije posljedica dvogodišnjih ciklusa, valova, razvojnih promjena moždanih hemisfera, pri čemu se obnavlja jedna petina sinaptičkih veza u mozgu. Ideja o razvojnim valovima još nije potvrđena, ali sve više znanstvenika su njene pristalice. Dakle, nova istraživanja mozga pokazuju da se on ne prestaje mijenjati nakon treće godine, kako se to dosad pretpostavljalo. Neuroznanstvenica Megan Gunnar duhovito kaže: "Samo se za neke funkcije "prozori" za ulaz utjecaja počinju zatvarati u vrlo ranoj dobi (kritična razdoblja), no za druge se oni tek počinju otvarati" (Wright, 1997). Umjesto prijašnje usporedbe mozga s kompjutorom, danas istraživači gledaju na mozak kao na mnogo fleksibilniji, samo-prilagođavajući entitet - živi, jedinstveni, organizam koji se stalno mijenja, raste i preoblikuje prema izazovima, s elementima koji nestaju ako se ne koriste. Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
