Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
11.05.2007., petak
KAKO MOZAK UČI III.
|
Mozak i pažnja Neuroznanost je bolje rasvijetlila i ulogu bioloških faktora u pažnji i učenju. Nemamo jedan “centar” za pažnju, sustavi koji su uključeni u pažnju locirani su u različitim dijelovima mozga. Mozak uvijek na nešto obraća pažnju jer od toga ovisi naše preživljavanje. Većinu naše pažnje "okupiraju" kontrasti u pokretima, zvukovima i emocijama, prema tome kontrast, promjena, novost najefikasnije su sredstvo za izazivanje nečije pažnje. Osjetljivost mozga da obraća pažnju jako je pod utjecajem uputa. Vjerojatnije je da ćemo na nešto paziti ako nam je rečeno da to činimo. Selektivna pažnja ovisi o učenju obuzdavanja nevažnih i pojačavanju važnih podataka. Neuroznanstvenici naglašavaju ulogu kemijskih tvari u pažnji, tj. važnost neurotransmitera, hormona i peptida. Svatko od nas zna kako tijekom dana ima razdoblja budnije i razdoblja slabije pažnje.Ta različita moždana “prijemljivost” za podražaje utjecat će na to koliko će dobro mozak primati i obrađivati podatke i obavijesti. Zato istraživanja pokazuju da će učenici dati niže rezultate u testu ako se testiraju u za njih "krivo" vrijeme. To je još jedan dokaz u prilog opravdanosti omogućavanja učenicima da u procesu učenja i ocjenjivanja čine izbore. Tri su razloga zašto je konstantna pažnja kontraproduktivna u razredu: * mnogo toga što učimo ne može se obrađivati (procesirati) svjesno, jer se događa prebrzo a obrada (procesiranje) traži vremena * kako bismo stvorili novo značenje trebamo neko svoje, unutrašnje vrijeme; značenje se uvijek stvara iznutra, ne izvana * nakon svakog novog učenja trebamo vremena da se učenje "utisne"; sinapse jačaju kad im se da vremena da se neuralno povezivanje učvrsti. Ljudska su bića prirodno usmjerena na traganje za značenjem, no konačni rezultat toga traganja ne postiže se automatski. Budući da se značenje postiže unutarnjim procesima, novi podražaji sukobljavaju se s unutarnjim procesima osmišljavanja onoga što se upravo uči. Zato možemo ostvariti punu pažnju učenika ili možemo postići da otkrivaju značenje onoga što uče, no nikad ne postižemo oboje u isto vrijeme (Jensen, 1998). Tražiti od učenika konstantnu pažnju (a to najčešće znači usmjerenost na učiteljevo predavanje!) jest prema tome nemoguće (visoka i konstantna pažnja može se održati samo kratko vrijeme, oko 10 minuta!). Neuroznanstvenici smatraju da se periodi usredotočene pažnje u učenju smjenjuju s periodima "raspršenog " vremena kad se obrađuje (procesira) ono što se učilo. Nakon svakog novog učenja mora slijediti period razmišljanja o tome što se učilo, kako bi se stvorile veze s otprije poznatim, stekao dublji uvid i uočile dodatne mogućnosti skrivene u već postojećem iskustvu. Taj oblik učenja zovemo aktivnom obradom (procesiranjem). Učenicima obično nedostaje i vještina i potrebna svjesnost da tragaju za značenjem i učitelji im tu mogu pomoći. Pisanje dnevnika o učenju ili diskusija u paru ili maloj grupi neke su od mogućnosti za aktivnu obradu, jer pomažu razvrstavanje novih informacija, postavljanje pitanja za razjašnjavanje, razvijanje "što-ako" scenarija itd. Pretrpavanje sadržajima, stalno pretrčavanje s jedne vrste sadržaja na druge proizvest će malo sadržaja koji će biti stvarno (s razumijevanjem!) naučeni. Neuroznanstvenici smatraju da se periodi usredotočene pažnje u učenju smjenjuju s periodima "raspršenog " vremena kad se obrađuje (procesira) ono što se učilo. Nakon svakog novog učenja mora slijediti period razmišljanja o tome što se učilo, kako bi se stvorile veze s otprije poznatim, stekao dublji uvid i uočile dodatne mogućnosti skrivene u već postojećem iskustvu. Taj oblik učenja zovemo aktivnom obradom (procesiranjem). Učenicima obično nedostaje i vještina i potrebna svjesnost da tragaju za značenjem i učitelji im tu mogu pomoći. Pisanje dnevnika o učenju ili diskusija u paru ili maloj grupi neke su od mogućnosti za aktivnu obradu, jer pomažu razvrstavanje novih informacija, postavljanje pitanja za razjašnjavanje, razvijanje "što-ako" scenarija itd. Mnogi problemi discipline u školi proizlaze iz ignoriranja činjenice da mozak ne može biti pažljiv neprekidno (non-stop). Prenosimo:Udruga roditelja Korak po korak |
