petak, 30.10.2015.
Mamina separacijska anksioznost
Nakon svakog posta odlučim da sljedeći neće imati veze s bebama i da ću pisati o nekoj drugoj temi. No evo mene opet i opet ću o bebama. Ako vam se ne čita ništa na tu temu ili vas pak tema nervira, samo kliknite iksić i neću vam zamjeriti. Ako ste pak voljni pročitati i dati savjet, bit ću vam zahvalna.
Volim putovati (znam da sam rekla da ću pisati o bebama, ali sve je to usko povezano, vjerujte mi 
). Kad god mi se pruži prilika, volim nekamo otići. Bilo me posvuda, ali naravno da ima još milijun mjesta na kojima nisam bila. Sad se bliži advent i obično u to vrijeme odemo na neki jednodnevni ili dvodnevni izlet. Bila sam uvjerena da ću ove godine to preskočiti jer ipak imam bebu (jesam vam rekla da post ima veze s bebama?), ali evo sestre, muž i roditelji me nagovaraju da ipak odemo. Tj. sestre i muž bi da idemo, a mama bi da beba napokon ostane kod bake i djeda prespavati. Ja sam se premislila već puuuuno puta. Bebolina će tad imati 8 i pol mjeseci. Inače se dobro slaže s bakama i djedovima. Nije još nikad prespavala nigdje bez mene, pa ne znam kako bi to bilo. Dojim, ali preko dana baš i neće dojiti jer joj je žlica zanimljivija tako da nam se dojenje trenutno svodi na ujutro, navečer prije spavanja i preko noći. Ponudim joj i preko dana, ali obično par puta potegne i zuji okolo. Bebimil ne odbija iako ga ne konzumira često, pa bi tih dana time zamijenila dojenje. Kad smo na primjer bili u kinu, baka joj je dala Bebimil nakon kupanja jer ne bi izdržala dok se ne vratim, ali po povratku je još malo dojila i zaspala. Naravno to je sve sad i nemam pojma kako će biti za mjesec i pol dana. Kad bi nam režim ostao kao sad, preskočile bi nekih 6-8 dojenja. Ja bih se izdajala da ne dođe do upale i da ne izgubim mlijeko i kad se vratimo nastavila bih s dojenjem. E sad, strah me da možda više neće htjeti (što nije ni toliko strašno jer ionako sam planirala prestati prije nego se vratim na posao, ali opet bilo bi bolje da doji koji mjesec duže od 8 i pol mjeseci), a s druge strane strah me i da neće htjeti zaspati ili da će plakati kad me ne bude. Mama kaže da trebam ići sad dok još mogu financijski jer će se uskoro sve podrediti bebačima, a i sad ju ima tko čuvati, a tko zna što bude kasnije. Kaže da će ju nosati ili voziti u autu ako će plakati i da joj ne bude ništa. Muž i sestra me zezaju da bi Helena to sve bez problema podnijela, ali da nisu sigurni za mene. Ne bi nas bilo od noći s petka na subotu, pa do noći s nedjelje na ponedjeljak. Ima tko neko slično iskustvo? Savjet? Mišljenje? Primam sve iako ne obećajem da ću vas poslušati, ali možda mi pomogne da se dogovorim sama sa sobom.
Kad se samo sjetim da sam bila mislila da ću ju već s 3-4 mjeseca pustiti da svaki mjesec bar dva puta prespava kod bake i djeda dok smo blizu da se privikne i na druge ljude i da će sa 6 mjeseci ići spavati u svoju sobu. Hahaha, što je ta ja bila naivna. Sad me pritišće u grudima (i ne mislim samo zbog mlijeka) pri pomisli da se moramo razdvojiti i na nekoliko sati. Cijelo vrijeme kao da mi je kamen u želucu i neka žurba da moram što prije natrag k njoj. Kako li ću se samo vratiti na posao...uf. 
