Čuda se događaju - II
Otac James Manjackal - 5
"Na seminaru su mi smetale bučne molitve s glasnim slavljenjem. Iznenada sam se sjetio slijepog prosjaka Bartimeja. Glasno je molio: ‘Sine Davidov, smiluj mi se!’ Iako su ga učenici pokušali utišati, on je još jače zazivao. Tada ga je Isus dozvao k sebi i ispunio mu je želju. Govor iz usta je doista i izraz srca! Glasne i intenzivne riječi iz usta su iskreno izlijevanje velike želje i vjere duše. ‘Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se diže i on me čuje’ (Ps. 77,1). U vrijeme prvih progona, apostoli su podigli svoj glas Bogu i molili su se. Njihova je molitva bila toliko snažna, da se stresla kuća u kojoj su se sakupili (v. Dj. 4, 24- 31).
Odmah sam pozdravio od nepovjerenja u glasnu molitvu i započeo sam s njim također moliti i glasno slaviti. Tada je mladić počeo drugačije moliti, usmjeravajući svoju molitvu na moju nutrinu kakva je bila u prošlosti. Molio je: ‘Gospodine, ovo je dobar svećenik, ali ne miže propovijedati Tvoje Evanđelje, jer je vrlo sramežljiv i plašljiv, a čemu je uzrok kompleks manje vrijednosti koji se razvio u svome ranom djetinjstvu. Osjećao se odbačenim i diskriminiran između ostale petorice djece s kojom je odrastao. Njegova mlada majka udovica, imala je mnogo problema u podizanju djece. Kako je bio vrlo debeo i mnogo veći od ostalih, njegova su ga braća zadirkivala zovući ga ‘Debeljko’’. Prijatelji u školi zvali su ga ‘Crni’ zbog njegove boje, pa je zbog tog bio vrlo izranjan u svom ranom djetinjstvu. U svom srcu mnogima zamjera, Gospodine. Duše Sveti uzmi sve njegove unutarnje rane, i neopraštanja i daj mu novu nutrinu. Oslobodi ga od svih njegovih vezanosti i sila tame. O, Duše Sveti ispuni njegovo srce svojom ljubavlju!
Bio sam iznenađen njegovom molitvom. On je rezao moju nutrinu na dijelove snage Riječi Božje (v. Heb, 4-12). Sve što je rekao o mom životu bilo je istinito. Znao sam da ovo što mi je rekao nije moglo pisati u bolničkom kartonu. On je čitao karton od Duha Svetoga! U suzama sam se sjetio što je Isus rekao: ‘Slavim Te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to sakrio od mudrih, a objavio malenima.’ Ponovo sam plakao zbog svoga ponosa, posebno onog intelektualnoga. Osjetio sam se tako jadan u svom naučenom znanju kojim sam mjerio i ograničavao nemjerljivu i neograničenu mudrost i ljubav Božju. Shvatio sam da je ovaj mladić, novoobraćenik, nanovo rođen u Duhu, dok sam ja, tradicionalni katolik, zaređeni svećenik, ostao u tijelu.
(Nastavak u komentaru)
komentiraj (5) * ispiši * #
