PRVA propovjed:
Otac James Manjackal - 3
„Tijekom školskih dana i kasnije u sjemeništu, nisam mogao održati govor. Čak
i nakon moga ređenja, za propovjednika sam bio potpuni promašaj. Još se dobro
sjećam što mi se dogodilo na mojoj prvoj propovijedi. Nakon ređenja, nerado sam
prihvatio da idućeg dana predvodim nedjeljnu Svetu Misu i da na njoj propovijedam.
Kod kuće sam pripremio nekoliko bilješki o Evanđelju toga dana i stavio ih u korice
moje nove Biblije. Nije bio problem predvoditi Misu jer bih tada gledao u misal i
izgovarao molitve, dok bih drugi put zatvarao oči, bojeći se gledati u ljude.
Nakon čitanja Evanđelja, usmjerio sam svoj pogled na ulazna vrata na kraju crkve
i počeo sam tražiti papir koji sam stavio u korice Biblije. Postao sam tako nervozan
i preplašen da sam zaboravio jesam li ih stavio na lijevu ili desnu stranu Biblije.
Bojao sam se odvojiti pogled s vrata i pogledati u Bibliju, jer sam mislio da bih tako
mogao vidjeti ljude i od treme čak i pasti. Već sam se znojio i tresao. Pokušao sam
se nekoliko puta obratiti vjernicima u crkvi govoreći, dragi moji, dragi moji.
Nisam mogao izgovoriti niti jednu rečenicu. Nakon što je proteklo nekoliko minuta,
vidjevši me jadnog, župnik je prošaptao kroz prozor: ‘Dosta s propovijedanjem,
sada možeš nastaviti s Misom’. Nastavio sam Misu kao ispuhani balon, pun srama
i samosažaljenja. Bio sam siguran da su se ljudi smijali i da su sažalijevali ovog
plašljivog mladog svećenika.
Nakon Mise, kada sam došao u sakristiju svećenik je rekao: ‘On je misionar sv.
Franje Saleškog, o čemu će on propovijedati!’. To je razlog zašto sam se nasmijao
kada mi je o. James d’Souza rekao da ću biti propovjednik. Ali to je bilo
proroštvo! Posljednjih 25 godina svoga života, proveo sam propovijedajući širom
svijeta“. (moj komentar u nastavku)
komentiraj (6) * ispiši * #
