Bog govori o sebi ...(II dio):
1. Nažalost, moćnici ovoga svijeta jako griješe protiv mene. Jer ja samim dao moć i očekivao sam da me štuju, no, oni samo sebi pripisuju slavu kao da bi sve imali po sebi. Ovi jadnici uopće ne misle na svoju bijedu i slabost. pošaljem li im i najmanju bolest, odmah klonu i sve im postaje vrijedno prezira. I kako mogu sa takvim držanjem, koje zauzimaju, opstati pred mojom moći i pobjeći vječnoj kazni?
2. Ne griješe protiv mene puno više ni oni koji sami sebe smatraju mudrima. Ta ja sam bio onaj koji im je dao razumijevanje, pamet, mudrost. Očekivao sam da me ljube! No, oni razumiju samo ono što se tiče njihove dobiti. Oni odvraćaju svoje oči od drugih, svoje poglede usmjeravaju samo na svoj užitak, slijepi su kada treba zahvaljivati meni, koji sam im sve to dao.
3. Nitko među njima, bio dobar ili loš, bez mene ne može nešto spoznati i razumjeti. No, kod zlih dopuštam da usmjere svoju volju na ono što oni žele i hoće.
4. Anđele sam stvorio na svoju hvalu i slavu. Ali i čovjeka sam pozvao na svoju čast u život!. Dao sam mu tijelo kao hram Duha Svetoga i u tom tijelu stvorio sam anđeoski sličnu dušu, koja, slično anđelima, treba biti bogata snagom i vrlinom.
5. Ponosni redovnik postavlja Bogu Sucu pitanje: „Zašto je tako puno stvoreno a nema koristi“, na što Sudac odgovara: Kao što su moja djela mnogovrsna, ona su i čudnovata i nepojmljiva, i premda ih je puno, ni jedno nije bez razloga. Čovjek je sličan dječaku koji je rođen u zatvoru i odgojen u tami. I kada bi se ovom reklo što su svjetlo i zvijezde, on to ne bi vjerovao, budući da od toga ništa ne vidi.
6. Na sličan način sviđa se i čovjeku biti posve u tami nakon što je ostavio istinsko svjetlo, kao što je primjereno izrečeno u narodnoj poslovici: „Tko se privikne na zlo tome se i zlo čini dobro“.
7. I premda je sada ljudski um u odnosu na mene zamračen, sveukupno nema zamračenja i promjene, jer ja sam sve tako uredio, časno i mudro odredio, a određujem još uvijek, da ništa bezrazložno ni beskorisno nije učinjeno, ni najviši brijeg, ni pustinja i more, niti divlje životinje i otrovni crvi.
8. I štoviše, kao što sam se pobrinuo u mnogočemu za korist čovjeka, pobrinuo sam se i za onu drugih stvorenja.
9. Sve sa odredio na smislen način: nešto na korist i radost čovjekovu, nešto za sklonište divljim životinjama i pticama, drugo opet za uvježbavanje čovjekovo i kroćenje njegovih strasti. Nešto opet za zajedničko djelovanje elemenata, drugo opet divljenje mojim djelima i pet nešto za kažnjavanje grešnika, te kao izjednačavanje onoga gore i onoga dolje, konačno stvorio sam i sve drugo iz samo meni znanog i sadržanog razloga.
10. Pogledaj na primjer kako malena, sićušna pčelica zna pripraviti med i puno toga izvući iz mnogih stvari kao i mnoga druga mala i velika stvorenja koja po marljivosti i poznavanju trava i prosudbi njihove koristi nadvisuju čovjeka. Puno je toga za njih korisno što naprotiv čovjeku škodi.
11. Zašto se čudiš tada što je ljudska pamet preslaba spoznati i razlikovati moja čuda, budući je nadvisuju i najsitnija stvorenja? Gledaj, što je ružnije od žabe ii zmije? Što je podlije od čička ili koprive? No ipak sve je to dobro za one koji razumiju razabrati moja djela.
12. Tako je sve što postoji, na nečiju korist, a sve što se pokreće zna kako će njegova priroda opstati i kako se može ojačati. I budući da su sva moja djela čudnovata i sve naviješta moju hvalu, i čovjek bi stoga morao znati da on koji je stvoren ljepši i koji je ljubljeniji od ostalih stvorenja, trebao bi se osjećati to obvezatniji da me časti.
komentiraj (10) * ispiši * #
