Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima

Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus,
okuplja i krsti više učenika nego Ivan – 2iako zapravo nije
krstio sam Isus, nego njegovi učenici – 3ode iz Judeje
i ponovno se vrati u Galileju.

Morao je proći kroza Samariju. 5Dođe dakle u samarijski grad
koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu
Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev.

Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus:
»Daj mi piti!« 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene,
Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
Isus joj odgovori: »Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.«

Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio,
a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda
veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je
iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?«
Odgovori joj Isus: »Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.
A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.«

Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam
i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« Nato joj on reče:
»Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« Odgovori mu žena:
»Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!
Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž.
To si po istini rekla.« Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok.

Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u
Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« A Isus joj reče:
»Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj
gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate,
a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.
Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.

Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.

Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve.« Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom
govorim!« Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom.
Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?«
Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:
»Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila.
Da to nije Krist?«

Poruka, 25. srpanj 2019.

“Draga djeco!

Moj poziv je za vas molitva.
Neka molitva bude za vas radost
i vijenac koji vas veže s Bogom.

Dječice, doći će kušnje
i vi nećete biti jaki
i grijeh će vladati,
ali ako ste moji pobijedit ćete,
jer vaše će utočište biti
srce moga Sina Isusa.

Zato, dječice,
vratite se molitvi
dok vam molitva ne postane život
u danu i noći.

Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu“.

Ozdravljene uzetoga (podsjetimo se):

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe
u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata
nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha,
a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo
bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti
trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži
i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu:
»Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine,
nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda
uzgiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.

«Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!«
Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili
ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!«
On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: Uzmi svoju
postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek
koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi’?«

No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao
u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga
Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi
da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima
da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.«
Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo
kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući
sebe s Bogom.

Čišćenje Hrama (da se ne zaboravi);

Bijaše blizu židovska Pasha, i Isus
uzađe u Jeruzalem. I nađe u Hramu
prodavače volova, ovaca i golubova
i mjenjače gdje sjede, pa načini bič
od užeta i istjera sve iz Hrama
zajedno s ovcama i volovima.

Mjenjačima prosu novac i prevrnu stolove,
a onima što su prodavali golubove reče:
»Nosite to odavde! Ne činite od kuće
Oca mojega kuću trgovine!«

Njegovi se učenici prisjetiše da je zapisano:
»Izjeda me revnost za Dom tvoj!«
Židovi mu tada rekoše: »Koji nam znamen
pokazuješ da to smiješ činiti?«

Isus im odgovori: »Razvalite ovaj hram
i u tri ću ga dana podići.« Nato Židovi rekoše:
»Četrdeset i šest je godina građen ovaj hram,
a ti li ćeš ga u tri dana podići?« On je, naime,
govorio o hramu svojega tijela. Stoga,
kad je od mrtvih bio uskrišen, njegovi se učenici
prisjetiše da je to htio reći, i povjerovaše Pismu
i riječi što je Isus bijaše izrekao.

Dok je za blagdana Pashe bio u Jeruzalemu,
mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući
njegova znamenja što ih je činio. Ali im se sam
Isus nije povjeravao, jer je on sve poznavao.
I nije trebalo da mu itko posvjedoči o čovjeku,
jer je sam znao što je u čovjeku.

Podsjetimo se: Svadba u Kani

Trećega dana bila je svadba u Kani Galilejskoj.
Bijaše ondje i majka Isusova, a na svadbu
pozvaše i Isusa s njegovim učenicima.

Kad je ponestalo vina, rekne Isusu njegova majka:
»Vina nemaju!« A Isus joj odgovori: »Ženo,
što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.«

Nato njegova majka reče poslužiteljima:
»Što god vam rekne, učinite!« A bijaše ondje
postavljeno šest kamenih posuda za obredno
pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvaćala
po dvije ili tri mjere. Isus im rekne:

»Napunite posude vodom.« I napuniše ih do vrha.
Onda im rekne: »Sada zagrabite i nosite ravnatelju stola.«
I oni odnesoše. A kad je ravnatelj stola okusio vodu
što je postala vinom, a nije znao odakle je - premda
su to znali poslužitelji koji su zagrabili vodu –

Ravnatelj pozove zaručnika 10 i rekne mu: »Svatko
najprije iznosi dobro vino, a kad se ponapiju, onda
lošije, a ti si čuvao dobro vino sve dosad.«

Tako Isus učini prvo od svojih znamenja u Kani Galilejskoj,
i očitova svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega.
Poslije toga siđe on sa svojom majkom, sa svojom braćom
i sa svojim učenicima u Kafarnaum i ondje ostadoše
nekoliko dana.

Ivanovo svjedočanstvo – podsjetimo se:

Prvi učenici
Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.
Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče:
»Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi
čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.

Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih:
»Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači:
»Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.«
Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli
za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.
On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu:
»Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«.

Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče:
»Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!«
što znači »Petar – Stijena«. Sutradan naumi Isus poći
u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: »Pođi za mnom!«

Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga
o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa,
sina Josipova, iz Nazareta.« Reče mu Natanael:

»Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip:
»Dođi i vidi.« Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu,
reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!«
Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus:

»Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.«
Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!«
Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’,
vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« 51I nadoda:

»Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo
i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«

(nastavlja se – nije potrebno posebno komentiurati)

Prva molitva:

I danas slušam taj glas, Ivanov glas:
"Ja sam glas koji viče u pustinji:
Poravnite put Gospodnji"! Bože,
daj mi da i danas čujem taj glas!

Daj mi da čujem Ivana, koji reče:
Za mnom dolazi Taj čovjek koji je
preda mnom jer bijaše prije mene!
Bože daj da i danas čujem taj glas...

Ivan reče: Ja ga nisam poznavao,
ali baš zato dođoh i krstim vodom
da se on očituje Izraelu. Bože daj
da i mi dočekamo Kristov dolazak.

Promatrao je Duha gdje s neba silazi
kao golub i ostaje na njemu. I ču glas:
Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na
njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.

Ivan je to vidio, i svjedoči: „on je Sin Božji
Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi
ne poznate onaj koji za mnom dolazi, komu
ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući“

To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana,
gdje je Ivan krstio. Sutradan Ivan ugleda Isusa
gdje dolazi k njemu pa reče »Evo Jaganjca Božjega
koji odnosi grijeh svijeta! Isuse ne zaboravi na mene!

Poruka Kraljice Mira preko vidjelice Mirjane:
"
Draga djeco, po volji Milosrdnoga Oca
davala sam vam i još ću vam davati očite
znakove moje majčinske nazočnosti.
Djeco moja,
to je majčinska želja za ozdravljenjem duša.
To je želja da svako moje dijete ima istinsku vjeru ,
da doživi čudesna iskustva pijući sa izora
Riječi moga Sina, Riječi života. Djeco moja,
svjetlost vjere je moj Sin svojom ljubavlju
i žrtvom donio na svijet. Pokazao vam put vjere,
jer djeco moja, vjera uzvisuje bol i patnju.

Istinska vjera čini molitvu osjećajnijom,
čini djela milosrđa, jedan razgovor, jedan milodar.
Ona moja djeca koja imaju vjeru, istinsku vjeru,
sretna su unatoč svemu jer žive početak
nebeske sreće na zemlji. Zato, djeco moja,
apostoli moje ljubavi, pozivam vas da date
primjer istinske vjere, da donosite svjetlo
tamo gdje je tama, da živite moga Sina.

Djeco moja, kao majka vam govorim,
ne možete ići putem vjere i slijediti moga Sina
bez vaših pastira. Molite da imaju snagu i ljubav
voditi vas. Neka vaše molitve uvijek budu uz njih.
Hvala vam.”

Majka poziva na molitvu:
“Danas vas, dječice, pozivam, da po molitvi budete s Isusom,
da biste preko osobnog iskustva molitve mogli otkriti ljepotu
Božjih stvorenja. Ne možete govoriti ni svjedočiti o molitvi,
ako ne molite. Zato, dječice, u tišini srca ostanite s Isusom,
da vas on svojom ljubavlju mijenja i preobrazi.”