Kako je u pitanju čovjek,
sve su opcije uvijek otvorene,
zato je neminovno potrebno
da čovjek stalno radi na sebi,
a tu je zato Naš Gospodin, uvijek prisutan...

On nas vodi na tom putu,
naravno , ako mi na to pristajemo.
Nema sile, samo dobrohotnost.
Samo tako možemo biti duhovno zdravi.

Ako ubijemo duhovni život postat ćemo bolesni.
Ja sam to bio , ali nisam znao.
Čak sam mislio da sam bio jako dobar,
ali "brus kume". Trabalo je vršiti katarzu.

I to nisam znao , bio svijestan,
tek kada sam fizički pao, počela je borba.
Bila je u biti bolesna savjest ( kao organ duše ).

Ako ti je novac, karijera, vlast, lidersto i slično
tome na prvom mjestu, onda niti intelektualno nisi zdrav.
Ako si ovisnik raznoraznih požuda, onda ne možeš imati
ni slobodnu volju, koja je također jedan od organa duhovne duše.

Zašto ? Zato što požuda veže volju.
Jer, ako ne postoji sloboda volje, onda
ne možeš ni kormilariti svojim brodom,
Pa onda slijedi da ne možeš niti ljubiti,
što je opet znak bolesnog srca,

Onda postaješ čovjek bez karaktera, religiozno bolestan, etc. etc.
Što padaš u veći grijeh, sve je teže povlaćenje s fronta,
a izlječenje je uvijek moguće ako se vratiš na početak
svog života - djetinstvo, put ka Bogu, tj Njegovom Sinu - Isusu.

Majka zna da nema drugog puta doli
biti vjeran Bogu, truditi se otkrivati i
slijediti Njegovu volju. Svako drugo
rješenje ne može nas dovesti do sreće,
do uspjeha do smisla. Nema Uskrsa bez
Križa. Tu istinu koju je tako jasno svojim
životom potvrdio Isus Krist ne može ništa
zamijeniti. Zato Majka Marija poručuje
u svojoj jučerašnjoj poruci:

“Draga djeco!

Bog mi je dopustio iz svog milosrđa
da sam s vama, da vas poučavam
i vodim prema putu obraćenja.

Dječice,
vi ste svi pozvani da iz sveg srca molite
da se ostvari plan spasenja vama i po vama.

Budite svjesni dječice, da je život kratak
i čeka vas život vječni po zasluzi.
Zato, molite, molite, molite da biste bili
dostojni instrumenti u Božjim rukama.

Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Prethodno je rečeno da se s milošću Božjom
i osobnim naporom sve rane mogu zaliječiti/
/izliječiti, tako da osoba postane i djeluje kako
dostoji njenoj naravi djeteta Božjeg. Ozdravljenje
se postiže kroz krjeposti/vrline, kada smo ustrajni
te tako dobivamo darove i plodove Duha Svetoga,
nasuprot „bolesti“ koja se pogoršava porocima.

Za sve što činimo naš motiv za činjenje pokreće
strast, pa je bitno spoznati utjecaj strasti u moralnom
životu. Kroz jedinstvo našeg tijela i duše, naš duhovni
život – intelektualno znanje i slobodni izbor volje – je
podložan utjecaju naših osjećaja. Ovaj utjecaj očituje se
u strastima, koje su uzbuđenja ili pokreti čuvstvenosti
koji potiču na djelovanje ili nedjelovanje slijedom
onog što se kao dobro ili kao zlo osjetilo/zamislilo.

Strasti su poticaji osjetilnih potreba (razdražljivih i
požudnih). Također ih se može nazvati, u širem smislu,
„osjećajima“ ili „emocijama.“ Ljubav, ljutnja, strah, itd.
primjeri su strasti. „Osnovna strast je ljubav koju izaziva
privlačnost dobra. Ljubav budi želju za odsutnim dobrom
i nadu da će ga postići. Gledajući ljudski, taj pokret
završava u užitku i u radosti posjedovanja dobra.

Strah od zla uzrok je mržnji, odvratnosti i bojazni od
budućega zla. Taj pokret završava u žalosti zbog
prisutnog zla ili u srdžbi koja mu se protivi. Strasti imaju
velik utjecaj na naš moralni život. „Strasti u sebi nisu ni
dobre ni zle. Strasti su moralno dobre kad doprinose dobru
djelu, u suprotnom slučaju su zle. Ljudsko savršenstvo
zahtijeva imati strasti koje su pod nadzorom razuma
i upravljane voljom. To je teško bez Božje milosti.

Nakon istočnog grijeha, naše strasti više nisu
pod kontrolom razuma i često nas tjeraju prema
nečemu što nije dobro. Njihovo stalno ili redovito
usmjeravanje prama dobru zahtijeva asketsku
borbu i pomoć milosti, koja liječi rane grijeha.
Volja, ako je dobra, koristi strasti usmjeravajući ih
prema dobru. S druge strane, loša volja, koja izvire
iz sebičnosti podložna je neurednim strastima ili ih
koristi za zlo. (np:Usklađeno sa vjerskom literaturom)

Umjesto ponavljanja gradiva, rekao bih:
blago onima koji se bude i zahvaljuju
za svako novo jutro darovano njihovom
životu za svaki novi dan kada tako spoznaju
i slijede milost, jer je milost radosna vijest,
vijest spasa u istini, to je milosno stanje
u zajedništvu s Bogom, tada se milost razlije
na okolinu u miru i zajedništvu sa bližnjima.

Kada govorimo o Božjim darovima treba
znati da moralni/ćudoredni život vjernika
trajno podržavaju darovi Duha svetoga.
To su trajna raspoloženja koja čovjeka čine
poslušnim poticajima Duha Svetoga.

Dakle, kada surađujemo sa Bogom u svom
raspoloženju milosati - suradnje i poslušnosti,
Duh sveti potiče nas spoznajom i darovima:

Darom mudrosti: daje nam da možemo razumjeti
i pravilno rasuđivati Božje planove, daje nam
dar razuma: da možemo prodrijeti u istinu o Bogu..
Kada smo nesigurni primjerima iz života, daje
nam dar savjeta: da prepoznamo i proslijeđujemo
određene Božje planove u pojedinim djelima;

Kada nailazimo na poteškoće slijedeći svoj put
u vjeri, daje nam dar jakosti: da prevladamo teškoće,
nadalje daje nam dar znanja: da spoznamo red
stvorene stvarnosti, koja zahtijeva razumijevanje.

Nadalje, daje nam dar pobožnosti: da se ponašamo
kao djeca Božja i na bratski način prema svoj našoj
braći i sestrama, budući da želimo postati „drugi Krist“.
I na koncu, po daru straha Gospodnjeg: da odbacimo
sve što može uvrijediti Boga, kao što bi dijete odbacilo,
iz ljubavi, sve što bi moglo uvrijediti njegovog oca.

Što je pak na vjerniku činiti da bi bili i imali stalno
poticanje Duha svetoga navedenim darovima a potom
zadobili plodove Duha svetoga na putu savršenosti...,
na čovjeku je da trajno ostane u strasti činjenja dobra
koja je pod nadzorom razuma i upravljana voljom.

Plodovi Duha Svetoga „su savršenosti što ih Duh
Sveti izvodi u nama kao prvine vječne slave“ (KKC, 1832).
Oni su djela koje uzrokuje stalno djelovanje Duha
Svetoga u našoj duši. Tradicija Crkve nabraja dvanaest
plodova: „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost,
dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (usp. Gal, 5:22-23).

Možda su ova razmišljanja o milosti Božjoj u nama,
o ljudskim vrlinama/krijepostima prema kojima stječemo
čvrsto raspoloženje činiti dobro, pomalo bremenita
ponavljanjima osobito kada govorimo o bogoslovnim
krjepostima: vjeri ufanju i ljubavi, ali to su osnovni
segmenti bitka i nadogradnje duhovnog života svakog
čovjeka - tko jeste i želi živjeti u vjeri i ljubavi dakle u
Božjoj blizini, i činiti ono što je Bogu milo, čime ujedno
nadograđuje svoj život i time pomaže svojoj obitelji.

Dakle, treba uočiti složenost svih tih segmenata koji
čine naš duhovni život, te prema njima orijentirati
svoje djelovanje u vjeri, mudrosti i ljubavi, jer jedno
bez drugoh ne ide. Zašto mudrosti, zato što moramo
računati s time da će sve naše slabosti neznanje i
sklonosti propitivati najprije Zavodnik ovoga svijeta
koji vreba i želi zavesti svakog čovjeka na krivi put.

Bitno je prepoznavati kako to postići, kako ostati u
pravoj vjeri, kako primati milost kao sadržaj i poticaj
da u Božjoj blizini ostvarimo duhovno zdrav život.

Kad razmatramo napredak u vjeri možemo računati na
trajne i djelatne milosti kao Božje zahvate bilo na početku
obraćenja (oprost - pa obraćenje jeste „abeceda“ vjere),
ili kasnije u tijeku djela posvećenja – napretka u vjeri.
Prema milostima i darovima Duha svetoga, u duši trebamo
sagledavati i nadati se milosti raja obećanu od Boga onima
koji ga ljube, koji ostaju u milosti i vrše njegovu volju!

Da bi ostali u milosti Božjoj, da bi krijeposti bile stabilne,
Bog nas ojačava darovima Duha svetoga koji nas usavršavaju,
čineći nas poslušnima djelovanju Duha svetoga, sigurni
da ćemo s Božjom milosti moći ustrajati do kraja.

”Pristupajmo,stoga, smjelo prijestolju milosti da primimo
milosrdje i nadjemo milost za pravodobnu pomoc”
( Hebrejima 4. 16 ). Kada se u odgovoru na poziv Božje
riječi ispravno “pozicioniramo”, Bog može izliti svoje milosti
na nas. Tada će Božja snaga, mudrost, mir i radost “teći”
kroz nas. Uđimo u Božju vrstu milosti. Dopustimo da ona
uđe u naše živote. “Pozicionirajmo” se ispravno i ona će
“teći” u naš život, uzrokujući mnoge pozitivne promjene.

(u slijedećem nastavku: darovi i plodovi Duha svetoga)

U prethodnom nastavku rekli smo da milosti/i koju
steknemo i živimo po njoj, ne isključuje trud, poteškoće
odricanja, jer po njoj dapače, dobivamo snagu, lakše je
sve to izdržati te ostati u radosti života, u Božjoj blizini...
Kada smo u milosti, kada čitamo ili slušamo riječi
Evanđelja, i po riječima Evanđelja dobivamo snagu...

S milošću i osobnim naporom sve rane se mogu zaliječiti
/izliječiti, tako da osoba postane i djeluju kako dostoji njenoj
naravi djeteta Božjeg. Ozdravljenje se postiže kroz krjeposti
/vrline, nasuprot „bolesti“ koja se pogoršava porocima.

Milost podiže ljudsku narav na sudjelovanje
u božanskoj naravi. Istovremeno milost podiže
ljudske vrline na nadnaravni red vodeći osobu
da se ponaša u skladu s vjerom prosvijetljenim
razumom: jednom riječju, da oponaša Krista.

Na ovaj način, ljudske vrline postaju kršćanske
vrline. Milost nije u suprotnosti s našom slobodom,
kad je ona u skladu s osjećajem za istinu i dobro
koje je Bog stavio u ljudsko srce. Naprotiv, milost
odgovara najdubljim težnjama ljudske slobode,
poziva je na suradnju sa sobom te je usavršuje.

U stanju ljudske naravi koja je ranjena grijehom,
milost je potrebna kao lijek za neprestano življenje
u skladu s prirodnim moralnim zakonom (po istini).

Danas prema porukama Kraljice Mira, kao djeca
Božja živimo u milosnom vremenu, vremenu koja
je Majka izmolila da bi bila prisutna i vodila nas svome
Sinu, kako bi zadobili Božju milost, Ona je tu, zato
našu presvetu Majku Mariju možemo zamoliti za
zagovor kao posrednicu milosti, a također i sv.
Josipa, naše anđele čuvare i odabrane svece!.

U slijedećem postu bit će rijeći o darovima Duha
svetoga koje nam Bog daje zajedno s milošću. To
su nova usavršenja duše koji joj omogućavaju stanje
poticanja samim Duhom Svetim. Ona su kao jedra
na čamcu koja mu omogućavaju kretanje silom vjetra.

Kako bi svi skupa bolje razumjeli značaj Mlosti i Ljubavi Božje,
te značaj Evanđelja i Uskrsa u našem životu, pred nas prenosim
novu poruku Kraljice Mira - od juče 02. Svibnja 2019. koja je data
vidjelici Mirjani. Majka se posebno osvrnula na molitvu za Crkvu
i njene službenike, gdje je istaknuta moć zla koje ih zavodi i kada
su pozvani od Isusa. Dans živimo u milosnom vremenu, zašto,
tko hoće čuti, slijedi odgovor:

Poruka, od 2. svibanj 2019. - Preko vidjelice Mirjane

“Draga djeco, majčinskom ljubavlju vas pozivam
da čista i otvorena srca s potpunim povjerenjem
odgovorite na veliku ljubav moga Sina.

Ja poznam veličinu Njegove ljubavi.
Ja sam ga nosila u sebi – hostiju u srcu,
svjetlost i ljubav svijeta. Djeco moja,
i moje obraćanje vama je znak ljubavi
i nježnosti Nebeskoga Oca, jedan veliki smiješak
ispunjen ljubavlju moga Sina, poziv na vječni život.

Krv moga Sina je iz ljubavi prolivena za vas.
Ta dragocjena krv je za vaše spasenje, za vječni život.
Nebeski Otac je stvorio čovjeka za vječnu sreću.
Nije moguće da umrete vi koji poznajete ljubav
moga Sina, vi koji ga slijedite.

Život je pobijedio, moj Sin je živ.
Zato, djeco moja, apostoli moje ljubavi,
neka vam molitva pokazuje put
i način širenja ljubavi moga Sina,
molitva u najuzvišenijem obliku.

Djeco moja,
i kada pokušavate živjeti riječi moga Sina vi molite.
Kada ljubite ljude koje susrećete vi širite ljubav moga Sina.
Ljubav je ta koja otvara vrata Raja. Djeco moja,
od početka sam molila za Crkvu.
Zato i vas, apostole moje ljubavi, pozivam da molite za Crkvu
i njene službenike, za one koje je moj Sin pozvao. Hvala vam. ”