U prethodnom nastavku rekli smo da milosti/i koju
steknemo i živimo po njoj, ne isključuje trud, poteškoće
odricanja, jer po njoj dapače, dobivamo snagu, lakše je
sve to izdržati te ostati u radosti života, u Božjoj blizini...
Kada smo u milosti, kada čitamo ili slušamo riječi
Evanđelja, i po riječima Evanđelja dobivamo snagu...
S milošću i osobnim naporom sve rane se mogu zaliječiti
/izliječiti, tako da osoba postane i djeluju kako dostoji njenoj
naravi djeteta Božjeg. Ozdravljenje se postiže kroz krjeposti
/vrline, nasuprot „bolesti“ koja se pogoršava porocima.
Milost podiže ljudsku narav na sudjelovanje
u božanskoj naravi. Istovremeno milost podiže
ljudske vrline na nadnaravni red vodeći osobu
da se ponaša u skladu s vjerom prosvijetljenim
razumom: jednom riječju, da oponaša Krista.
Na ovaj način, ljudske vrline postaju kršćanske
vrline. Milost nije u suprotnosti s našom slobodom,
kad je ona u skladu s osjećajem za istinu i dobro
koje je Bog stavio u ljudsko srce. Naprotiv, milost
odgovara najdubljim težnjama ljudske slobode,
poziva je na suradnju sa sobom te je usavršuje.
U stanju ljudske naravi koja je ranjena grijehom,
milost je potrebna kao lijek za neprestano življenje
u skladu s prirodnim moralnim zakonom (po istini).
Danas prema porukama Kraljice Mira, kao djeca
Božja živimo u milosnom vremenu, vremenu koja
je Majka izmolila da bi bila prisutna i vodila nas svome
Sinu, kako bi zadobili Božju milost, Ona je tu, zato
našu presvetu Majku Mariju možemo zamoliti za
zagovor kao posrednicu milosti, a također i sv.
Josipa, naše anđele čuvare i odabrane svece!.
U slijedećem postu bit će rijeći o darovima Duha
svetoga koje nam Bog daje zajedno s milošću. To
su nova usavršenja duše koji joj omogućavaju stanje
poticanja samim Duhom Svetim. Ona su kao jedra
na čamcu koja mu omogućavaju kretanje silom vjetra.
Post je objavljen 05.05.2019. u 18:31 sati.