(Ljubav kao dar)
Najveći dar i nešto najljepše što
se čovjeku može darovati, jeste ljubav.
Sve što dajemo i što nam drugi daju,
ako se događa bez prisustva ljubavi,
gubi na svojoj vrijednosti u našim očima.

Kada nam se ljudska ljubav daruje,
naše srce živi i cvjeta, a kolika li radost
zahvaća ljudsko srce, kada se otvori
Božanskoj ljubavi, po majci Mariji, majci,
koja dolazi i želi darovati svoju ljubav.
Smeta ju i vrijeđa zasljepljenost mnogih,
kao što ju otvoreno srce najviše usrećuje.

Nakon toliko ukazanja i poruka ljubavi
Još i danas žalosno je srce Marijino
kada ju brojna djeca ne prepoznaju,
kada im srce ostaje zatvoreno za njezine
poruke koje su svima nama veliki dar
Božje ljubavi, prema čovjeku i svijetu.

Dobro znaju svi oni kojima grijesi, zla i
nepravde i zla ovoga svijeta izraniše srce,
koji nakon povratka iz Međugorja,
žive novi život, ozdravljeni duhovno,
duševno i/li tjelesno, oni znaju da
nam Bog po Mariji dariva ozdravljenje.

Što je čovjek udaljeniji od ljubavi, to više
za njom čezne, a neispunjena čežnja
razočarava ga i zatvara mu srce, te je sve
nesretniji i sve zapleteniji, jer se nalazi
u krugu izgubljenih u kojem nema života.

Ali, Bog, u svojoj ljubavi, ne zaboravlja svijet,
te nam porukama mira nudi spas po Mariji,
a, naša duhovna Majka poziva nas na molitvu,
da njenu ljubav prepoznamo, i prihvatimo srcem,
kao i sve poruke, i sve ono što nam one donose,
te nam sve to po božanskoj ljubavi želi darovati.

"Biješe na svijetu, i svijet postade po njemu,
a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga
njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše
dade vlast da postanu djeca Božja"

(darivanje - sjeme života)

Svakom stablu sjeme je darovano, a,
da bi izniklo, cvjetalo i donijelo plod,
treba mu sunce voda, plodna zemlja
i trajna pažnja od strane ljudske ruke.

Tako je i sa ljubavlju u našim srcima,
koja je božansko sjeme u nama, koje
bez Božjega blagoslova ne može rasti.

Bog nas uzljubi i prije našeg stvaranja
i izvede iz tame vječnog ništavila,
pa je ljubav u našim srcima ostavila,
svoje duboke tragove, kao čežnja,
za ljubavlju sa kojom se rađamo.

Ljubav koja rađa život i obnavlja svijet,
nosi u sebi zakone života, koji se mogu
usporediti sa rastom jednog sjemena,
od stabla, cvijeta, do zreloga ploda.

Sunce, za rast naše ljubavi, jeste milost
i blagoslov darivanja božanske ljubavi.
Neki ostaju daleko od izvora svoje ljubavi,
pa se čine kao osušena grana ili stablo,
pomireni u nedjelima i grijesima svijeta
i ne shvaćaju, da je borba protiv grijeha,
ujedno stalna borba za sebe i svoj život.

Marija kao majka ljubavi, majka života,
poziva da rastemo u ljubavi i blagoslovu,
da iz dana u dan tražimo Božji blagoslov,
da uz Njega obavljamo sve svoje poslove...

Da surađujemo i odgovaramo na poziv,
da molitvom rastemu u njegovoj blizini,
da čimimo tako iz ljubavi prema sebi,
i strpljivo očekujemo odgovor Milosti,
koja nas poznaje i uzvraća radošću,
svima što rastu na plodnoj zemlji,
na kojoj Ljubav sakuplja plodove!

-------------------------------------------
Današnja poruka Kraljice mira, 25. siječanj 2019.:

“Draga djeco! Danas vas kao majka pozivam na obraćenje. Ovo vrijeme je za vas, dječice, vrijeme tišine i molitve. Zato, u toplini vašeg srca nek zrno nade i vjere raste i vi ćete, dječice, iz dana u dan osjetiti potrebu da više molite. Vaš će život postati uredan i odgovoran. Shvatit ćete, dječice, da ste ovdje na zemlji prolazni i osjetit ćete potrebu da budete bliže Bogu i s ljubavlju ćete svjedočiti vaše iskustvo susreta s Bogom koje ćete djeliti s drugima. Ja sam s vama i molim se za vas, ali ne mogu bez vašeg Da. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu. ”

Ljudsko iskustvo uči nas i opominje,
da su sva naša djela i sva nastojanja,
pa čak i ljubav prema Bogu i drugima,
zapravo samo napori i težnje kojima
želimo nešto osobno za sebe ostvariti.

Na ljudskoj razini to možemo shvatiti,
razumjeti i opravdati, ali moramo priznati
da su čak i naša djela ljubavi, pomućena
sebičnošću ili/i često vlastitim probitkom.

Težiti duhovnom idealu, je proces kada se
osobno djelovanje sve više oslobađa od
osobnih pobuda, kada češće bivamo u sjaju
i čištoći božanske ljubavi koja ne poznaje uvjete.

Na putu čiste ljubavi, potrebna je odluka,
da sve što činimo i primamo je na slavu Božju,
kada svjesno prihvaćamo sve kao Božji dar,
jer Bog se proslavlja po onima koji svjesno
prihvaćaju suradnju, svoj put i Njemu služe.

Marija nas poziva na molitvu čistoće
svojih nakana u susretu sa Bogom, jer,
bez molitve je nomoguće ostvarivanje ideala
istinske ljubavi kojom ljubimo Boga.

Molitvom se dobiva snaga da činimo ono
što smo spoznali da je na našem putu dobro.
Istinskom ljubavlju, sazrijevamo kao ljudi, kao
djeca Božja, rastući prema slici njegovoj
koja je utisnuta u naša srca, a najveća je
nagrada, dar Božji, biti sposoban ljubiti Boga,
sebe ispravno ljubiti i bližnjegaga svoga!

(blagoslov koji oslobađa)
Nema dana koji nam nije darovan,
nema dana, niti ga može biti, kada
nismo pozvani da učinimo dobro,
nema dana koji ne donosi plodove,
i nema dana bez milosti praštanja.

Zato smo upućeni jedni na druge
na naše bližnje, na bolesne, nemoćne,
kao trajnu ponudu susreta s Bogom.
Jer, vjerovati znači ljubiti Gospodina,
i u svakom čovjeku susresti njega,
te ljubeći Oca bližnje svoje ljubiti.

Za ljubiti bližnje, blagoslov nam treba,
jer blagoslov znači prihvatiti nekoga,
blagoslov je dobro govorit o nekomu,
stvarati mu stanje za napredak u vjeri.

Blagoslivljati znači željeti sreću, dobro,
zdravlje, posvećenje, mir, Božju pomoć.
Blagoslivljajte i one koji progone, jer u
Bibliji stoji: ne proklinji nego blagoslivljaj.

Zato treba uvijek blagoslivljati, ukućane,
suradnike, naše životne i radne okolnosti,
jer Bog prima riječi našeg blagoslova,
i one tako mjenjaju naše životno ozračje,
i po Božjoj volji ostvaruju se i donose plod.

Isus daje blagoslov svima nama, jer,
On je najveći blagoslov koji spašava, i
ne dolazi nam suditi nego nas iscjeljivati.
Zato rastimo u njegovoj ljubavi i blagoslovu,
nadvladajmo grijeh da se ne okaljamo zlom,
te ne dopustimo ničemu da nas rastavlja
i ne dopustimo da nam se život ičim razara.

Prepustimo se zato blagoslovu koji oslobađa
od svih naslaga, umora i tereta prošlih dana,
prepustimo se blagoslovu po kojem se prašta,
po kojem je ljubav svjetlo svakog novog dana.

"Što koristi braćo moja, ako tko rekne da ima
vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti?
Vjera bez dijela ljubavi, mrtva je sama u sebi!
Dokaži mi svoju vjeru odvojeno od djela,
a ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima".
(Jak 2,14-18)

Pitanje je kako postići puninu života,
koju čini ljubav a koja rađa dobra djela.
Kako se osloboditi od stanja napetosti
i negativnih pojavnosti u svakom od nas,
pojava koje se očituju u nepomirenosti,
oholosti, sebičnosti, pohlepi, uvrjedljivosti,
škrtosti, lijenosti, zavisti, razuzdanosti i sl.
Koliko smo se oslobodili od ovih pojava
ogleda se u dostignutom stupnju ljubavi
prema sebi, bližnjima i svemu stvorenom.

Navedena negativna stanja ili pojavnosti
mogu se uklanjati pokorom, koju nazivamo
vježbom ili stjecanjem: poniznosti, poslušnosti,
jednostavnosti, praštanja, vjernosti, odanosti...

Pokora je zato način uklanjanja nešistoća,
i suprostavljanja grijehu i djelovanju zloga
koji nas želi zarobiti i učiniti nesposobnima.
Stoga, pokora nije nešto žalosno, nametnuto,
nego radosno stanje stjecanja prave slobode
po kojoj smo odgovorni za svoje postupke,
i slobodni u ljubavi na putu ka Gospodinu.

Najbolji put da saznamo što treba i kako
odstraniti iz našeg srca, bića, jeste molitva.
U molitvi susrećemo svjetlo božanske ljubavi,
a u tom svjetlu vidimo svoje svjetlo, a i tamu,
Kroz molitvu vremenom dobivamo snagu
da se borimo protiv loših poruka u sebi,
i energiju potrebnu da se istih oslobodimo.

Božansku ljubav koja nam dolazi molitvom,
usporedimo sa vinogradarom, u proljeće,
kada ulazimo u svoj vinograd, te trsje čistimo
i uklanjamo sve nepotrebno da ojača,
da vinograd raste i donese plodove.

Pokora u nama stvara prostor za slobodu,
i svaki put kad u nama umire zlo i grijeh,
Bog se rađa i nastanjuje u našem srcu.
Sloboda nas oslobađa za susrete s drugima
da ih vidimo i da im djelima ljubavi pomognemo,
a tako ujedno najviše pomažemo sami sebi.
Marija nas poziva na pokoru i molitvu, te na
djela ljubavi, kako bi Bog ispunio naše srce.

Majku (prema novoj poruci) žalosti svijet,
sa toliko borbe, mržnje, osobnih interesa,
i sebičnosti među ljudima ovog svijeta
U tom i takvom svijetu nema poniznosti
lako se zaboravlja na Isusa i Njegove riječi,
na Njegovu ljubav, na mir koji On donosi...

Vjera se gasi u mnogim dušama, a srca
zahvaćaju materijalne stvari svijeta.
Njeno majčinsko srce zna kako ima
još onih koji vjeruju i ljube, i koji traže
kako bi se što više približili njenom sinu
onih koji neumorno traže Isusa, a kada
Njega traže onda tako i Majku traže.

To su oni ponizni i blagi sa svojim bolima
i patnjama koje nose u tišini sa svojim
nadanjima, a nadasve sa svojom vjerom.
Gospa ih naziva apostolima njene ljubavi.

Kao djecu, odn. apostole njene ljubavi,
Majka nas uči da Isus ne traži neprestane
molitve, već i djela i osjećaje, da vjerujemo,
da molimo, da osobnim molitvama rastemo,
u vjeri, da rastemo u ljubavi, zato nam kaže:

„Ljubiti jedni druge, to je ono što On traži,
to je put u vječni život. Djeco moja, ne zaboravite
da je moj Sin donio svjetlo na ovaj svijet, a donio
ga je onima koji su ga htjeli vidjeti i primiti.
Vi budite ti, jer to je svjetlo istine, mira i ljubavi.
Ja vas majčinski vodim da se klanjate mome Sinu
da sa mnom ljubite moga Sina, da vaše misli,
riječi i djela budu upravljene mome Sinu,
da budu u Njegovo ime. Tada će moje srce
biti ispunjeno. Hvala vam. ”

Zašto nas Bog tako često ostavlja
da čekamo, prije nego li nas usliši,
ne otvara nam odmah, niti brzo,
ne ispunjava odmah naše čežnje,
iako u molitvi to želimo, i trebamo.

I ljudska ljubav se ponaša slično
ako nastojmo nekoga pridobiti,
nastojat ćemo dok nas ne usliši,
jer su strpljivost, upornost i vjernost,
znaci da u traženju ozbiljno mislimo.

Božju blizinu ne možemo doživjeti odmah,
jer, svjetlo nam se pokazuje postupno,
započinje svitanjem, kao jutarnje rumenilo,
i tek nakon dužeg vremena doživljavamo
puninu, Božju ljubav, blizinu, mir, glas...

Naša svakodnevna i ustrajna molitva,
kojom se u vjeri i nadi postiže dubina,
jeste tajna naše ljubavi prema Bogu.
Ustrajnom molitvom postižemo vjernost
kako bi Božji mir i ljubav nastanili naše srce.

Zato; blago onom tko nađe vremena i tako
dnevno u molitvi traži i nalazi Gospodina.
Blago tebi ako moliš i ako znaš čekati, i onda
kada prividno Bog ne uslišava tvoje molitve.

Blago tebi ako pokazuješ ljubav Gospodinu
osjećajima svojim, veseljem i pjesmama,
ako ga slaviš u raznim tegobama i nedaćama
koje moraš trpjeti radi pomoći sebi i drugima,
iako u tom času nemaš spoznaje Božje blizine.

Blago tebi ako si uvijek svjestan da Bog čuje
tvoje čežnje, tvoje želje, tvoje uporno kucanje,
jer dolazi vrijeme nagrade, vjernim prijateljima.
Isus nas poziva da" svagda molimo i nikada
ne posustajemo" i da molimo s pouzdanjem
puni vjere, povjerenja, puni ljubavi (Lk 18,1).

Kada smo u nevolji, ili nemamo vremena za
molitvu, Crkva preporuča iskrenu molitvu srcem:
Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!,
koju možemo moliti svagda, s vjerom i velikim
pouzdanjem, molitva koja nas jača i čini radosnim.


- NAJNOVIJU poruku Kraljice mira od 2. siječanj 2019., datu preko vidjelice Mirjane, možete vidjeti na mjestu za komentare!

(: Živa riječ Međugorja preko vidjelice Mirjane;
https://www.youtube.com/watch?v=AGIKEur9a6M )