Međugorje u pjesmi i ljubavi - 38

21.11.2015.

38 - Škola ljubavi (Nada)


U našoj slobodi, koja je dar, svoju
budućnost treba stalno pronalaziti,
ma kakve bile nedaće, ili brodolomi,
ma kakve bile magle, ili tamni oblaci,
kojima se zamagljuje naša svijest,
kojima se želi zatamiti Ljubav i istina,
postoji Nada, pružena prema obalama,
i novo nestrpljenje da bi smo otkrili još,
postoji svijest, život, ljubav, vjera, rast,
postoji uvijek ono bolje, čemu težimo,
da bi smo u vremenu otkrili sami sebe.

Nada nije ritual, neko lažno pouzdanje,
utemeljeno na nekoj magiji postojanja,
u nekom pobožnom očekivanju sutrašnjice,
naprotiv, Nada je čin, ona u sebi nosi
zadaću koju terebamo ispuniti, jer ona,
Nada, ima pravo ime, ona nam nudi Lice,
u osobi izbavitelja, Isusa Nazarećanina.
Nada je rođena u Betlehemu, u samoći,
u neprihvaćanju u strahu i napuštenosti.
Nada je rođena u onoj životnoi stvarnosti
koja graniči sa nemogućim, kada je svaki
uspjeh i korak ujedno i dar Božje ljubavi.

Unatoč svemu, Nada će ipak živjeti u tom
djetetu, umaklom pokolju nevine djece, u
tom čovjeku od prvog dana progonjenom,
izloženom nasilju, progonu, mržnji i smrti.
Pogledajmo njegove dvije ruke na križu,
ruke kojima zaprječuje put mržnji, kojima
zaprječuje put tamnim oblacima zla i smrti,
ruke kojima nas želi svih zagrliti i zaštititi...
To je mjesto rođenja Nade, svima nama,
mjesto na kojem se i mi odlučujemo za križ,
mjesto na kojem i sami prihvaćamo svoj križ,
u daru slobode, u Nadi, u daru Božje ljubavi.
.....
"Ne zgrći sebi blago na zemlji,
dje ga rđa i moljac nagrizaju
i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
Zgrćite sebi blago na nebu,
gdje ga ni rđa ni moljac ne nagrizaju
i gdje kradljivci ne potkapaju i kradu.
Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti
i srce" (Mt 6, 19-21).

Međugorje u pjesmi i ljubavi - 37

07.11.2015.

37 - Škola ljubavi (bogatstvo lj.)

Nemoguće je biti siromašan onda
kada si u spoznaji da te Bog ljubi, a
Bog nas ljubi po sakramentu pomirenja,
po riječima ispovjedi, priznanja grijeha,
Bog nas ljubi osobito onda kada dolazimo
sa svojim ranama, sa svojim bolima, sa
nevoljama, porocima, kada se pokajemo
i sve to položimo pred oltar Božje ljubavi.
Bog nas bezuvjetno ljubi, takve kakvi jesmo,
i ne dolazi zvati pravednike nego grješnike.
Ne boj se, reče sveti Ivan "ako te srce tvoje
optužuje, Bog je veći od tvog srca, On sve zna".

Sloboda je u tome, da sa onim što činimo
od svog života, makar to bio i promašaj,
možemo krenuti iznova, spoznati sebe, ljubiti
sebe i život sa drugima učiniti uspješnim.
Od milijardi ljudi koji su postojali prije tebe,
i milijardi ljudi koji će postojati poslije tebe,
ne zaboravi da si jedan jedincati primjerak,
jedincato i neponovljivo središte ljubavi,
pred Bogom koji te silno ljubi, pa stoga,
pesimizmu nema mjesta u tvom životu.
Ti si dionik neizmjernog bogatstva Božje
ljubavi kojom nas svih ljubi, a onima koji
Boga ljube, sve se okreće na dobro.

Anđeoski je ne griješiti, dok je ljudski padati,
ali je kršćanski dići se iz grijeha, po Kristu,
darovatelju mira i umiritelju naše savjesti.
Zato zazivajmo ime njegovo, u svim potrebama,
Isiuse sine Božji, smiluj mi se.! Zovimo Krista
onda kada posrćemo, pridižemo se, i odlazimo.
Svi odlazimo, znajući da je svaki od naših koraka
kojima se gibamo i posrćemo u zemaljskoj prašini,
jedan od koraka prema ušću, prema vječnosti.
I znajmo definitivno, kada idemo prema Bogu,
i krivi korak jedan je od koraka prema naprijed,
i što god se dogodilo, ja sam ja, to je uspjeh...
u bogatstvu Ljubavi, da, to je konačni uspjeh...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.