Zašto je pobačaj nepravedan - 5
- Peti zadnji nastavak:
U posljednje se vrijeme susrećemo s fenomenom da velike
korporacije u sklopu svojega društveno-odgovornoga poslovanja
financiraju udruge koje rade na projektima »kontrole rađanja«.
Nedavno se u tom kontekstu pojavio, primjerice, i Bill Gates sa
suprugom. Riječ je, dakle, o ljudima s velikom količinom novca.
Može li druga strana, s daleko manjim proračunima, konkurirati
takvim projektima?
Svakako. Čini se obeshrabrujućim jer grupacije poput onih Billa
i Melinde Gates te Warrena Buffetta financiraju milijunima dolara
»Planned Parent-hood« i druge. Mi se financiramo privatnim
donacijama. Naš je proračun manji od 0,1 posto prihoda
»Planned Parenthooda«. A na Facebooku imamo više prijatelja
od njih. Njihov tim za nove medije i društvene mreže ima 20 ljudi,
a naš ima »pola čovjeka«, no mi imamo više sljedbenika jer se
ljudi više identificiraju i zalažu za zaštitu djece, a ne za ubijanje.
U toj borbi novac nije najvažnija stvar, on pomaže, no nije potre-
ban da bi se krenulo s aktivizmom i razotkrivanjem teške istine
o pobačaju.povezane udruge. Istina je na našoj strani, a ona
duboko odjekuje među ljudima, oslobađa ih i kada dođe do jedne
osobe, ona se širi dalje. To je nešto što ni najbogatiji milijarder ne
može ušutkati! Oni mogu pokušati, ali na kraju na nama je da tu
istinu širimo. Osim toga, što je najbolje za društvo? Za društvo je
najbolje ne ubijati djecu. Jer događa se demografska zima i u
Europi i u SAD-u, ako ne gledamo imigrante. I naše je gospoda-
rstvo u opasnosti jer ubijamo svoju djecu. To utječe na svakoga,
na svaki aspekt društvenoga i javnoga života.
Politike koje zagovaraju udruge poput »Zaklade Gates« rade s
vladama promičući kontracepcijske pilule i pobačaj te se zatvara
začarani krug koji šteti i ne će pridonijeti zdravom društvu, nego
će samo stvoriti nove probleme. Mi se financiramo privatnim
donacijama. Naš je proračun manji od 0,1 posto prihoda »Planned
Parenthooda«. A na Facebooku imamo više prijatelja od njih.
KCKatolička Crkva neustrašivo je tijekom stoljeća isticala istinu
i u trenutcima kada je to bilo veoma nepopularno, a mnogi su
podnijeli i mučeništvo za istinu koja je ujedno i ljubav. Jer ako
slijedimo istinu, donosimo život i ljubav, a deset Božjih zapovijedi
oslobađa nas kako bismo mogli ljubiti i biti ljubljeni. Vrlo sam
zahvalna za to što je Crkva učinila za civilizaciju kakvu danas
poznajemo, a ona se zapravo temelji na Isusovu učenju, Dekalogu
i naravnom zakonu.
Njihov tim za nove medije i društvene mreže ima 20 ljudi, a naš
ima »pola čovjeka«, no mi imamo više sljedbenika jer se ljudi više
identificiraju i zalažu za zaštitu djece, a ne za ubijanje. U toj borbi
novac nije najvažnija stvar, on pomaže, no nije potreban da bi se
krenulo s aktivizmom i razotkrivanjem teške istine o pobačaju.
Vašu tinejdžersku dob označio je aktivizam. Počeli ste djelovati
već sa 15 godina. Što vas je kao mladu djevojku potaknulo da
krenete u borbu za život? Prvi sam se put susrela s pobačajem
kada sam bila djevojčica, bilo mi je oko devet godina. Odgojena
sam u kršćanskoj obitelji, ali kao dijete nisam bila upoznata s
time što je pobačaj.
Jednoga dana u svom domu u Kaliforniji tražila sam štivo za
čitanje, a na polici sam pronašla knjigu koja se zvala »Priručnik
o pobačaju«. Interesiralo me kakva je to knjiga i kada sam je
izvukla, pala je na pod i otvorila se na sredini gdje su bile fotografije.
Bila sam zgrožena, isti tren sam zatvorila knjigu jer jednostavno
nisam htjela gledati te slike. Ono što sam vidjela bilo je sićušno
dijete od tek deset tjedana:
mogle su se jasno vidjeti male ručice i nožice, čak i lice toga
djeteta koje je postalo žrtvom pobačaja u prvom tromjesečju. A
to je zapravo ono što se zakonito događa u Hrvatskoj i SAD-u od
1970-ih. I dok sam gledala, srce mi se rasparalo i pitala sam se
događa li se takvo što uistinu. Počela sam istraživati i saznala za
više od milijun pobačaja koji se godišnje obavljaju u SAD-u.
Uspjela sam dobiti informaciju da je jedna takva klinika za poba-
čaje svega 15 kilometara od mjesta gdje sam živjela.
Iako sam imala samo devet godina, shvaćala sam da je to kriva
stvar, moja savjest mi je to govorila, zakon zapisan u srcu
svakoga čovjeka govorio mi je da je pogrješno ubiti dijete.
Tako sam počela proučavati područje ljudskih prava, upoznavati
vjeru... Shvatila sam da ako ugrožavamo i kršimo ljudska prava
onih najslabijih koji su sastavni dio našega društva, onda ne
možemo graditi ni mir ni pravdu. Kao tinejdžerica odlučila sam
i opredijelila se da ću život posvetiti dokidanju te nepravde.
Prije pet godina prešli ste s protestantizma na
katoličanstvo. Zašto ste odlučili učiniti taj korak, što vas
oduševljava u Katoličkoj Crkvi?
Za mene je to bilo rezultat studiranja i istraživanja. Čitala sam
učenja crkvenih otaca i naučitelja te počela shvaćati što su sak-
ramenti i razumijevati vrijednost tradicije i potrebu nasljedovanja
onoga što nam je u Svetom pismu predano. Shvatila sam da
Katolička Crkva nikada ne traži da odbacujemo razum, nego da
razum na prekrasan način služi vjeri. Crkva je pridonijela izgradnji
temelja slobode i društva koja su danas dobra, naše zapadne
civilizacije. I u razumijevanju tih stvari duboko sam bila dirnuta i
odlučila biti dio te Crkve kako bih mogla primiti sakramente,
posebice Isusa u euharistiji. Upravo je to ono što me najviše
oduševljava u Katoličkoj Crkvi. I zajedništvo svetaca nadahnjuje
me svojim primjerima, kao i Blažena Djevica Marija, naša majka.
Katolička Crkva neustrašivo je tijekom stoljeća isticala istinu i
u trenutcima kada je to bilo veoma nepopularno, a mnogi su
podnijeli i mučeništvo za istinu koja je ujedno i ljubav. Jer ako
slijedimo istinu, donosimo život i ljubav, a deset Božjih zapovijedi
oslobađa nas kako bismo mogli ljubiti i biti ljubljeni. Vrlo sam
zahvalna za to što je Crkva učinila za civilizaciju kakvu danas
poznajemo, a ona se zapravo temelji na Isusovu učenju,
Dekalogu i naravnom zakonu.
Novinar: Ivan Tašev
Za Glas Koncila
komentiraj (2) * ispiši * #
