Postoji netko tko je stalno sa nama,
svakog trenutka hrabri nas i potiče,
upozorava, opomonje i vodi ka dobru.
Postoji netko koga ne možemo vidjeti,
koji nam je tako blizu, koji je u nama,
i tu sudi našim dobrim i lošim djelima.
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni,
On se javlja glasom tišine u srcu,
želeći nam pružiti ruku i potaći nas,
da sami hodimo u svojoj slobodi .

Savjest je glas Ljubavi Božje u nama,
Glas Božji i svjetlo po kojem vidimo,
po kojem razlikujemo dobro od zla.
Zato, prije svake odluke poslušajmo
glas koji nas potiče ili brani da činimo.
Za griješno djelo čeka nas osudom,
kaznom, grižnjom savjesti, zlovoljom,
a potom krivnjom, nemirom i strahom.
Po dobrim djelima javlja se nagradom,
pohvalom i srećom u osjećaju mira,
zadovoljstvom i radošću radi učinjenog.

Savjest je tajnoviti dio ljudske naravi,
neizbrisiva sila koja vlada i sudi svima.
Savjest je glas same Ljubavi, neprestani
razgovor Stvoritelja sa svojom djecom,
Ljubavi koja nas vodi i neizmjerno ljubi,
poštujući našu slobodnu izbora i razuma,
potičući je na dobro i sputavajući za zlo.
Glas savjesti je glas Božji u svima nama,
a, onaj tko taj glas sluša, sin je Božji,
dijete, u kojem tinja sveta Božja vatra.

Svi smo pozvani na spoznaju i molitvu,
na čuvanje, odgajanje i njegovnje savjesti,
da ju prihvaćamo i razvijamo na svom putu,
da joj se povjeravamo i budemo vjerni,
jer što bolje poznajemo nauk crkve,
zapovjedi Božje i glas ljubavi njegove,
lakše je, ljudskije i savjesnije živjeti.
Zato, blago čovjeku koji prihvaća glas
ispravne savjesti Duha svetoga u sebi,
blago čovjeku koji prihvaća glas ljubavi,
čovjeku kog" ne optužuje njegova savjest.

Milost je predivno iznenađenje, a
ako tražiš Milost, ako si grešnik koji ju traži,
ako težiš iskupljenju sumnjajući da ju zaslužuješ,
treba znati i to da se milost posebno ne zaslužuje,
milost je Božji dar za sve koji čine dobro s ljubavlju,
kaju se za grijehe i teže životu vječnome s Bogom.

Treba imati širinu i pokazivati interes za sve božansko,
i u toj široni težiti tome da se sva Božja djeca ujedine
bez obzira kroz koju religiju se nastojala približiti Bogu.
Uz to, kajati se za sve nestašluke kojima smo se približavali
svojim demonima te donijeti odluku da se isto ne ponavlja,
a kada ih se u potpunosti riješimo živjeti u miru očisćena uma.
Svatko se sam treba odlučiti na iskupljenje, bez povratka na staro.

Svatko je vrijedan Božje milosti kojoj sami otvoramo put,
i nije moguće ostati ravnodušan kada ju primimo kao dar,
tada nije moguće vratiti se starim grijesima koje smo činili
jedni pema drugima, premda je katkada tako teško praštati,
a oprostiti je toliko neophodno, da bi ostao u stanju milosti.
Svatko je potreban Božje milosti bio toga svjestan ili ne.
I ona će jednom dotaći svakoga, i mnogi će postati izvori iste.

Kada se osoba zaplete u mrežu vlastitih grijeha
postaje svjesna koliko je potrebna Božje milosti,
tada može misliti da je neće nikada ni dobiti, no začudo,
Božja milost se ipak pojavljuje i u naše umove unosi vječni mir,
mir s Bogom bez obzira kroz koju ga religiju tražili i ona se očituje
kroz bolje odnose sa svojim vlastitim umom iz kojeg može izaći
toliko nečistoća, no kada ga čuvamo kao kristalnu posudu onda
postaje drugačije, postajemo mnogo pažljiviji
i prema sebi i prema drugima.

Blago onima koji spoznaju i slijede milost,
jer je milost radosna vijest spasa u istini,
to je milosno stanje zajedništva s Bogom,
kada smo u miru i zajedništvu sa bližnjima.
Sve što imaju, oni znaju da primaju
Stvoritelja preko drugih, a što im nije nužno
stavljaju na raspolaganje braći i sestrama.
Čine za druge sve sa ljubavlju i iz ljubavi,
jer, ako se darivanje ne čini iz ljubavi
ono ponižava onaga kome se daruje.
A, ono što činimo sa ljubavlju i iz ljubavi
čini se u stanju radosti, koja nastaje onda
kada znamo da su naša djela i riječi
u skladu s nutarnjim glasom savjesti,
kada su i naše nakane po volji Božjoj.

Stanje milosti koje čovjek bira i slijedi,
uvjet je za pobjedu ljubavi u našem životu,
nad svim onim što zavodi, navodi i razara.
Kao pojedinci, pozvani smo na milost i na
trud za pobjedu ljubavi u našem životu,
jer će doći vrijeme konačne pobjede Ljubavi
nad svim nasiljem ovoga svijeta, i ljubav
će zasjati nad zemljom kao jutarnje sunce.
Majka Marija, često nas poziva na molitvu,
u ovo vrijeme kada smo pozvani na milost,
u sjaju Božje Ljubavi, daru radosti i mira,
zrakama božjeg sunca koje će nas grijati.

U vremenu rasta, dopustimo promjenu srca
tako da ga drugi mogu prihvatiti i prepoznati,
srca koje čeka na njih, da ih primi, sasluša,
da ih utješi i spremno pomogne, da ih ojača,
da im pomogne s ljubavlju bez naplate,
a, kada se tako iskazuje ljubav bližnjima,
srce pobjeđuje, ljubav narasta, tako da
smo u stanju pobjediti svaki grijeh, i sve
poteškoće koje nam na putu dolaze.
Kroz djela istine i ljubavi čovjek dozrijeva,
i preko žrtve vlastitog života, pobjeđuje
smrt i ulazi u novu stvarnost - život vječni.

Što je istina?, pitao je Pilat Isusa na sudu
dok je Isus stajao pred Židovima. Iako tada
Pilat nije razumio odgovor, on je bio: Istina
"jest čovjek koji je tu". Isus nam nadalje
kaže: Istina će vas osloboditi, ja sam Put,
istina i život!. Istinu dakle nalazimo u zakonu
Božjem, u Bogu, zato je istina podudarnost
našeg suda s objektivnom stvarnošću.
Istina je hrana naše duše i našeg duha,
ona je poput sunčeve zrake koja se ne
može uprljati ni sa čime izvana. Istina,
i oni što ju donose, naši su najbolji prijatelji,
ma kako boljela, izrečena u pravi čas,
melem je naše duše, osvještenje i poticaj.

U dubini duše čovjek otkriva zakon što ga
on sam sebi ne daje nego mu se pokorava.
Taj glas uvijek ga poziva da ljubi i čini dobro,
taj glas stalno upozorava da izbjegava zlo.
Glas koji jasno odzvanja u intimnosti srca,
što da činimo li ne, je glas zakona Božjeg.
To je glas savjesti upisan u našem srcu,
dok ga slušamo, on čuva naše dostojanstvo.
To je najskrovitija jezgra, svetište čovjeka,
u kojoj glas Ljubavi odzvanja u našoj nutrini.

Čovjeku koji želi uspostaviti harmoniju u sebi,
ravnotežu sa samim sobom i sklad sa okolinom,
te postići smisao svoga bitka, zdravlje i sreću,
biva jasno, da je nužno usmjeren ka putu istine.
Prihvaćanje istine koju nam predočava Objava,
znači vjerovati ne samo u Boga, nego vjerovati
Bogu, Istini, koja ne vara i ne može prevarena biti.
Božji zakon kojim razlikujemo dobro od zla, jeste
ujedno pitanje morala i poštivanja moralnih normi,
on ne ovisi o našoj volji i mi ga ne možemo mjenjati.
Po tom zakonu, pitanje autonomne čovjekove volje,
i vizije čovjeka koji kani živjeti bez Boga i savjesti,
doimlju se doista naivno, jadno i beznadno.

Uredio: EuM

„Ja ti obećavam, u preobilju milosrđa moga Srca, da će moja
Svemoguća ljubav udijeliti svima koji se pričeste u prvi petak, za
devet mjeseci uzastopce, milost konačne ustrajnosti. Oni neće
umrijeti u mojoj nemilosti ni bez Sakramenata, jer će im moje
Srce u onome posljednjem času služiti kao sigurno utočište.“

"Milosti Mog milosrđa crpe se jedinom posudom, a to je pouzdanje.
Što se duša više pouzdaje, to više dobiva. Neka se ne boji nijedna
duša približiti Mi se, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet."

Isus nam je dao po sv. Faustini Dnevnik i sliku svoga milosrđa.
Isus govori:

"Najbolnije me ranjavaju grijesi nepouzdanja.
Moje srce ranjava što čak ni odabrane duše ne razumiju
koliko je veliko moje milosrđe... Sjećate se moje muke.
Ako ne vjerujete mojim riječima, vjerujte barem Mojim ranama.
O, kako Me boli što se duše tako malo sjedinjuju sa Mnom
u sv. Pričesti. Čekam na duše, a one su tako ravnodušne
prema Meni. Ljubim ih tako silno i iskreno, a one Mi ne vjeruju.
Želim ih obasuti milostima. One ih, prezirno odbijaju.
Ponašaju se prema Meni kao prema mrtvom, mada imam srce
puno ljubavi i milosrđa. Kako bi spoznala barem djelomice
Moju bol, zamisli najnježniju majku koja snažno voli svoju djecu.
Pa ipak, djeca preziru majčinu ljubav.
Promotri njezinu bol, nema nikog da je utješi.
Blijeda je to slika i usporedba s Mojom ljubavlju.
Duša nepouzdanjem razdire Moju nutrinu...
Usprkos mojoj neiscrpnoj ljubavi, ne vjeruju Mi;
čak im ni Moja smrt nije dovoljna."

Upoznajte sa ovim Isusovim porukama sve kojima želite dobro,
možda nekome spasite dušu, a zapamtite da je Isus rekao
tko spasi jednu dušu osigurao je i svoju.
Mir s vama!
EuM

Pjesmom te dozivam,
što srcu rado kuca,
pjesma da te budi
za nas neka kuca...

Ustani vilo moja,
ime ti ne treba,
za ljubav iskrenu
samo komad neba...

Kucno je čas,
pjesma nek te zove,
ona nek te cjeliva,
meni budi snove...

Bezimenoj,
lp od EuM...

Gospodine,
U vrijeme nestašica i odlaska u Tvoja skloništa
moglo bi ponestati vode i namirnica, možemo
li se i ovdje pouzdati u tvoju skrb i zaštitu?

Isus je rekao:
"Moj narode, svježa voda je neophodna za život
čitavog čovječanstva, bilo da ste u svom domu
ili u Mojim skloništima. Ja sam vam napomenuo
kako će u Mojim skloništima biti potreban neovisan
izvor vode za sve ljude koji dođu. Kada započne
vrijeme nevolje, nećete moći kupiti vodu. Bilo bi
najbolje da imate rijeku, jezero ili ribnjak, jedan
veliki izvor vode, pored vode koju koristite za piće.
Negdje će te imati iskopane bunare sa mehaničkim
pumpama, bez struje. Mnoga skloništa neće koristiti
solarnu energiju, te će zato trebati ručno pumpati vodu.
Ako ne bude bilo izvorske vode, trebat će vam čudesni
izvori, poput izvora u Lurdu, u Francuskoj. Slično se
dogodilo kada je Mojsije udario štapom u stijenu iz
koje je na čudesan način potekla voda u pustinji.
Vjerujte Mi da ću osigurati dovoljno vode za opstanak
u mojim skloništima. Dok budete išli u Moja skloništa,
trebat će vam samo malo vode, hrane i zaštita koju
će te dobiti zaštitom mojih anđela protiv zločinaca.
Vi će te živjeti u punom povjerenju i vjeri u Mene,
tijekom ove kratke vladavine Antikrista. Imajte
strpljenja Moj narode i vidjet će te Moju pobjedu nad
zlom, a zatim će te biti nagrađeni u Mojoj Eri Mira.
(Poruka od 02.04.2011., Johnu Learyju)