Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

24.02.2010., srijeda

DRKANJE U DALJ

Dolina glava

Zajedno smo provodili ljetne ferje na selu. Otpratili smo te seljančice kući i ostali suhog kurca. Vraćali smo se makadamskim putem kada je Ezekije Jr. predložio - Hajmo drkati u dalj.
- Ne dolazi u obzir – rezolutno je odbio Goran, moj idol, moj stariji brat.
- Zašto ne? Imaš malog?
- Nemam malog, ali neću drkati u dalj.
- Ma daaaj, pa to je baš fora. To su radili moj stari i njegov kum. Rado se sjećaju tih dana.
- Da si nisu i međusobno pušili?
- No daj Gogi, gdje ti je nestao natjecateljski duh? Idemo prazniti jaja. Tko izgubi plaća pivu – trkao ga je Ezekije u rame. – Mali – obrati mi se – jel'da da i ti želiš drkati u dalj.
- Ne – odgovorio sam.
- Eto vidiš, i on želi drkati u dalj. Što si takav šupak? Ako pristaneš ti pristat će i on. Vidiš da te imitira k'o mladi majmun.
- Slušaj pirgavi, zajebi priču, ništa od drkanja. Razumiješ?


Vrijeme mladenaštva, ljetnih ferja i spolnog buđenja prohujalo je s vihorom. Izgubio sam svaki kontakt sa spomenutim momcima. Čak i sa Goranom sa kojim me je vezalo duboko i prisno prijateljstvo za koje sam mislio da će potrajati čitav život.

Prije godinu i pol dana, šećući centrom grada sa svojom prvorođenom susreo sam dobro raspoloženu majušnu staricu, Ezekijevu majku. Na moje pitanje kako joj je sin, odmahnula je rukom i sjetno rekla gledajući moju kćer – Ah, Ezekije i njegove mačke. Samo ga mačke zanimaju.
Ezekije je omanuo, saznao sam, Ezekije nije završio faks i postao doktor znanosti poput uzoritog dr.Ezekija F. kao što je bilo očekivano. Umjesto toga počeo je voziti bijeli caddy sa zelenim znakom zmije za privatnu medicinsku tvrtku i živjeti sa mačkama. Mačke su postale centar njegovog života. Doista. Do te mjere da je od svoje ljubavi napravio biznis. Postao je uspješan poduzetnik. Vidio sam ga jučer – njega i njegove mace – u nekoj emisiji na TV-u. Pričao je o leglima, o bojama, o kompliciranom uzgoju tih rijetkih arapskih beštija koje odbijaju rodoskrnaviti se, o atipičnoj ovulaciji, dugotrajnom graviditetu, post-porođajnoj depresiji i gubitku mlijeka iz psiholoških razloga, ostalo nisam upamtio. Nema šta, mali debeli ćelavac znao je svoj posao.

Završavam ovaj tekst i pitam se je li Ezekije ikada uspio u svojoj nakani da se natječe u drkanju u dalj? Ako jest, da li je bio uspješan u toj disciplini? Ako nije, da li je vježbao? Ako je vježbao, koliko često? Naposljetku, koliki mu je osobni rekord? Da li poput Blanke ide na 2,09? Dresira li svoje mačke da ga oralno opslužuju? Hrani li najdražu mezimicu produktom svojih jaja, i liže li si guzicu poput pravog mačora tek su neka od pitanja koje me trenutno opsjedaju. Moj život nije lak.
- 15:36 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

19.02.2010., petak

U SEMAFOR MI SE UZDAMO

STOP

Postoje pješački semafori u ovom gradu koji se ne pala po defaultu. Ukoliko ne pritisneš tipku – bip – na onoj škatuljici pričvršćenoj na stup semafora možeš dovijeka iščekivati zeleno svijetlo. Nemam najmanjeg pojma zašto je tome tako, nemam ni potrebu saznati zivkajući emisije radijske postajeZajebala-Nas-Je-Bivša-Uprava-Kme-Kme-Kme i iščekivati odgovor dok me pompozni skorojević koji već dvadeset godina nije naučio čitati vijesti dokrajčuje latino glazbom...

Nedvojbeno, ispiranje mozga uzelo je maha na svim frontovima. Sve je više čekača pred tim bešćutnim trookim uređajima koji naprosto INSISTIRAJU na interakciji Tvoj-Prst-Moj-Život, pari da su dio nekog umjetničkog projekta. Oh, INTERAKTIVNO, ta čarobna i zavodljiva riječ u istima suvremenog umjetnika.... Dragi čitatelju dopusti mi da je još jedno upotrijebim u ovom tekstu, jer mi se evo ne-interaktivno digao...

I-N-T-E-R-A-K-T-I-V-N-O



Nu da, doktore Zidiću, vidite, signifikantno je kako većina tih discipliniranih čekača nije, kao što je bio slučaj prijašnjih godina, srednja dobna skupina te ljudi treće životne dobi, krezube, izhlapljele babe i gospođe pudingastih guzica što ispuštaju tugaljive prdce, ne, to su mladi ljudi, srednjoškolci i studenti. Dr. Birov, naš uvaženi akademik smatra da korijene ovog problema valja tražiti u opterećenju mladeži suvišnim podatcima i nepročišćenim gradivom, te državnom maturom i bologna programom. Sa druge strane dr. Milas i dalje se drži teze da mozak vrijedi dvije marke, te da se oko toga ne treba previše uzbuđivati. Kada mu kažu da više ne postoji maraka, već da je sada euro u điru, on se samo blago osmjehne, odmahne rukicom i veli - Kako nema? Ima u Bosni. Kažem mu, stari pizdune, ova tvoja izjava najbolje ocrtava odnos vlasti prema visokoškolovanim građanima u posljednje dvije dekade. Kažem mu to moralno-didaktičkim tonom. Na njegovom se licu ocrtava ponos. Nego-nego, uzvraća on epistolarnim tonom. Ali ni Bandić nije bio loš, ono za Josipovića: što je taj uopće radio osim što je čitav život bio profesor. Dobar, dobar!

(Uskoro će tehničar pomiješati audio vrpce i Milas će progovoriti glasom Mate Parolova, Zidić glasom Emira Kusturice, Birov glasom dupina, a moi glasom Bojane Gregorić. I tu je vrijeme da završi ovaj tekst.)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Appendix
----------------------------------------------------------------------------------------------------------



Neki dan zastadosmo Babalu i ja (Babalu je moja trogodišnja kćer) na raskrižju Vukovarske i Držićeve. To su velike zagrebačke prometnice, sa tri-četiri trake, i kada krene bujica automobila jednostavno je nemoguće ne biti svjestan prometne situacije.
Kako se pješačko zeleno nije upalilo, a zeleno za automobile jest, mirne duše i s noge na nogu pređosmo mi na suprotnu stranu, kako i priliči zdravo-razumskim ljudima. Osvrnuo sam se iz puke znatiželje, da vidim koliko je ljudi prokljuvilo semafor. Nitko. Hej, čovječe, nitko. Stajali su tamo, nijemo, s mržnjom, osudom i prezirom u očima. Da, naravno, u njihovim sam očima bio neodgovoran otac koji ugrožava djetetov život. Ni tri hidrogenske bombe nisu mogle pomaći tu glupavu perspektivu.
Sjeli smo na tramvajsku klupu.
Izmijenila su se tri zelena. Društvo je puštalo korijenje.
- Babalu, vidiš one djevojke, žene i sumnjive tipove tamo?
- Vidim – rekla je spremno.
- E, to su ti guske!
- Guske?
- Aha. I gusani.
- Gusani?
- Da.
- Što su to gusani?
- Gusani su ševci gusaka.
- Ševci? Što su to ševci?
- Kad odrasteš kas' će ti se samo. Tako je meni govorio Zaratustra kada sam bio mali. E, da, i oni su u magli. Mislim ti gusani i guske.
- Gusani i guske su u magli?
- Aha.
- Ha-ha-ha...
- Ho-ho-ho....
- Ha-ha-ha...
- Ho-ho-ho...
- Jednom riječju Hrvati.
- Hrvati u magli!
- Ho-ho-ho.....
- Ha-ha-ha...
- Ho-ho-ho.....
- Ha-ha-ha...
- Bravo malena, vidim kužiš spiku. E, njima ni Josipović ne može pomoći. Što misliš, može li onima tamo Josipović ikako pomoći? Pogledaj onog dinaroida, pravi je monstrum čupavac. Za tog bi trebalo konstruirati pedeset metara visok monolit da potakne evolutivni proces u njegovom nagnjilom mozgu veličine oraha. Mislim da se to neće dogoditi.
- Neće se dogoditi! Neće se dogoditi!
- Drago mi je da se slažemo, anđele. 'Ajmo sad doma... posljednja crta obrane... nema uzmaka...ne popuštamo ni za pedalj... Napravit ću tebi i seki griz i naribati gore čokoladu, onda ćemo malo listati povijest umjetnosti i čitati Bellowa prije spavanja. Važi?
- Važi tata.
Tramvaj je pristigao. Ušli smo. Ekipa na semaforu još je čekala zeleno.
- 23:14 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

13.02.2010., subota

OVDJE PIJU NAJBOLJI



Prehodao sam ovaj grad u svim smjerovima nebrojeno puta. Rano su započele te šetnje i bilo je to više ubijanje nemira nego vremena, neka NUŽNOST koračanja. Zašao sam u mnoge opskurne utrobe zgrada, vlažne haustore, oronule veže, zarasla dvorišta... Bilo me je svugdje, doista svugdje.
U jednom od tih hodajućih maratona nađoh mjesto na kojem je pisalo: «OVDJE PIJU NAJBOLJI!».
Potražio sam najbližu trgovinu, kupio pivo, vratio se natrag i načeo ga. Pio sam polako, otežući; nitko se nije pojavio.
Ponovo sam se zaputio do trgovine. Za pultom je ovog puta stajala mlada trgovkinja, seljančica bujnog poprsja.
- Vrhunski dekolte seko – primjetih.
- Hvala – reče ona zvonkim glasom i široko se osmjehnu. Falio joj je zub – trojka desno gore. To je malo narušilo umjetnički dojam.
Uzeh dnevne novine, još jednu pivu i vratih se na poziciju.
Osmrtnice su – ah, što ćeš - bile najzanimljivije: gledao sam lica mrtvih ljudi na fotografijama za dokumente, čitao nemušte posljednje pozdrave tugujuće rodbine i radnih kumpanja te se zabavljao konstruirajući fiktivne biografije umrlih... Karakterne osobine, poštapalice, poroci, tikovi, tajne veze umrlih na isti dan... Vrlo zabavno...
Iz pošte nasuprot izišao je zaštitar. Zurio je u mene poput crnog kerbera. Bio sam mu sumnjiv. Naravno, uvijek sumnjiv predstavnicima reda i zakona. Nikada ne propuštaju zaustaviti me, pretresti me, privesti me... Na mom licu oni uredno isčitaju prijetnju sistemu. Tko zna, možda su u pravu.
Maleni je stajao tamo, nekih petnaestak minuta, nadut kao zagorski puran, po vlastitom uvjerenju zastrašujuć, opak, nenadjebiv. Zatim se povukao natrag u hlad.
Eh, za što sve ljudi dobivaju novce.
Dokrajčio sam pivo. Pričekao još malo.
Tada sam ponovo postao svjestan istine koju sam davno spoznao, ali sam ju nekako putem uspio zaboraviti - na vrhu si uvijek sam.
Olakšao sam se i krenuo dalje.
- 15:12 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

07.02.2010., nedjelja

Don't worry...

BE HEPPY

Električne igle

Zatvorski čuvari ubodu igle spojene žicama za električnu palicu na žrtvine akupunkturne točke ili neka druga osjetljiva područja. Pri visokom naponu žrtva odskoči i do tri metra u zrak, tijelo se grči u konvulzijama. Oni sa srčanim tegobama nerijetko dožive smrt.

P.S. Zapravo se nadovezujem na Bablov tekst Mrlja na srebrnima

- 03:57 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

04.02.2010., četvrtak

Bis


Ante Kristo



Godinama čekam da netko prepozna moje kvalitete – bilo koju -, a Hrvatska pizdunski šuti kao svemir. Onda na rubu očaja – svijetlo.

- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Master Huc?
- Aha.
- Ovdje don Frederico Nichio, glavni urednik Glasa Koncila. Redovito čitamo Vaš blog. Željeli bi da za nas crtate političku ilustraciju. Jeste li zainteresirani?
- Dragi gospodine, jeste li ste Vi sigurni da ste dobili pravog Mastera Huca?
- Vi pište Hucove zapise, zar ne?
- Da.
- Onda nema greške.
- 17:25 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>