< | veljača, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
19.02.2010., petak
U SEMAFOR MI SE UZDAMO
Postoje pješački semafori u ovom gradu koji se ne pala po defaultu. Ukoliko ne pritisneš tipku – bip – na onoj škatuljici pričvršćenoj na stup semafora možeš dovijeka iščekivati zeleno svijetlo. Nemam najmanjeg pojma zašto je tome tako, nemam ni potrebu saznati zivkajući emisije radijske postajeZajebala-Nas-Je-Bivša-Uprava-Kme-Kme-Kme i iščekivati odgovor dok me pompozni skorojević koji već dvadeset godina nije naučio čitati vijesti dokrajčuje latino glazbom... Nedvojbeno, ispiranje mozga uzelo je maha na svim frontovima. Sve je više čekača pred tim bešćutnim trookim uređajima koji naprosto INSISTIRAJU na interakciji Tvoj-Prst-Moj-Život, pari da su dio nekog umjetničkog projekta. Oh, INTERAKTIVNO, ta čarobna i zavodljiva riječ u istima suvremenog umjetnika.... Dragi čitatelju dopusti mi da je još jedno upotrijebim u ovom tekstu, jer mi se evo ne-interaktivno digao... I-N-T-E-R-A-K-T-I-V-N-O Nu da, doktore Zidiću, vidite, signifikantno je kako većina tih discipliniranih čekača nije, kao što je bio slučaj prijašnjih godina, srednja dobna skupina te ljudi treće životne dobi, krezube, izhlapljele babe i gospođe pudingastih guzica što ispuštaju tugaljive prdce, ne, to su mladi ljudi, srednjoškolci i studenti. Dr. Birov, naš uvaženi akademik smatra da korijene ovog problema valja tražiti u opterećenju mladeži suvišnim podatcima i nepročišćenim gradivom, te državnom maturom i bologna programom. Sa druge strane dr. Milas i dalje se drži teze da mozak vrijedi dvije marke, te da se oko toga ne treba previše uzbuđivati. Kada mu kažu da više ne postoji maraka, već da je sada euro u điru, on se samo blago osmjehne, odmahne rukicom i veli - Kako nema? Ima u Bosni. Kažem mu, stari pizdune, ova tvoja izjava najbolje ocrtava odnos vlasti prema visokoškolovanim građanima u posljednje dvije dekade. Kažem mu to moralno-didaktičkim tonom. Na njegovom se licu ocrtava ponos. Nego-nego, uzvraća on epistolarnim tonom. Ali ni Bandić nije bio loš, ono za Josipovića: što je taj uopće radio osim što je čitav život bio profesor. Dobar, dobar! (Uskoro će tehničar pomiješati audio vrpce i Milas će progovoriti glasom Mate Parolova, Zidić glasom Emira Kusturice, Birov glasom dupina, a moi glasom Bojane Gregorić. I tu je vrijeme da završi ovaj tekst.) ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Neki dan zastadosmo Babalu i ja (Babalu je moja trogodišnja kćer) na raskrižju Vukovarske i Držićeve. To su velike zagrebačke prometnice, sa tri-četiri trake, i kada krene bujica automobila jednostavno je nemoguće ne biti svjestan prometne situacije. Kako se pješačko zeleno nije upalilo, a zeleno za automobile jest, mirne duše i s noge na nogu pređosmo mi na suprotnu stranu, kako i priliči zdravo-razumskim ljudima. Osvrnuo sam se iz puke znatiželje, da vidim koliko je ljudi prokljuvilo semafor. Nitko. Hej, čovječe, nitko. Stajali su tamo, nijemo, s mržnjom, osudom i prezirom u očima. Da, naravno, u njihovim sam očima bio neodgovoran otac koji ugrožava djetetov život. Ni tri hidrogenske bombe nisu mogle pomaći tu glupavu perspektivu. Sjeli smo na tramvajsku klupu. Izmijenila su se tri zelena. Društvo je puštalo korijenje. - Babalu, vidiš one djevojke, žene i sumnjive tipove tamo? - Vidim – rekla je spremno. - E, to su ti guske! - Guske? - Aha. I gusani. - Gusani? - Da. - Što su to gusani? - Gusani su ševci gusaka. - Ševci? Što su to ševci? - Kad odrasteš kas' će ti se samo. Tako je meni govorio Zaratustra kada sam bio mali. E, da, i oni su u magli. Mislim ti gusani i guske. - Gusani i guske su u magli? - Aha. - Ha-ha-ha... - Ho-ho-ho.... - Ha-ha-ha... - Ho-ho-ho... - Jednom riječju Hrvati. - Hrvati u magli! - Ho-ho-ho..... - Ha-ha-ha... - Ho-ho-ho..... - Ha-ha-ha... - Bravo malena, vidim kužiš spiku. E, njima ni Josipović ne može pomoći. Što misliš, može li onima tamo Josipović ikako pomoći? Pogledaj onog dinaroida, pravi je monstrum čupavac. Za tog bi trebalo konstruirati pedeset metara visok monolit da potakne evolutivni proces u njegovom nagnjilom mozgu veličine oraha. Mislim da se to neće dogoditi. - Neće se dogoditi! Neće se dogoditi! - Drago mi je da se slažemo, anđele. 'Ajmo sad doma... posljednja crta obrane... nema uzmaka...ne popuštamo ni za pedalj... Napravit ću tebi i seki griz i naribati gore čokoladu, onda ćemo malo listati povijest umjetnosti i čitati Bellowa prije spavanja. Važi? - Važi tata. Tramvaj je pristigao. Ušli smo. Ekipa na semaforu još je čekala zeleno. |