< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
30.11.2008., nedjelja
TOPLO PIVO – HLADNE ŽENE
Jedna od onih usranih večeri Toplo pivo - hladne žene Da ga jebeš Tu nemreš uklopiti mene Samo sam se sjuril U noć Tak ti je to bilo Svi ti neznanci u džemperčićima Gin i vermouth Reciklirane priče U čizmicama od umjetne kože Zblajhane plavuše I brinete na tabakerama Pit ću da te smetnem s uma, bejbe Zapalit ću sljedeću cigaretu Bend svirucka nešto od Tammy Wynette I piće je na moj račun Večeras Svi moji razgovori sada su.... Meljem o tebi-bejbi Dosađujem nekom mornaru Dok se trudim da izguram ovu noć Samo želim da me sasluša Rekoh mu Stari, to je sve što hoću od tebe On reče Mali, stipu me na miru Dok mu nisam pokazao svoj tattoo I eno, mjesec Diže se na nebu Spušta se noć Nemam se vremena za gubljenje Vrijeme je za cugu Vrijeme da bend Zasvira bluz I piće je na moj račun Pozvat ću još jednu rundu ovdje U zadnjoj rupi Na kraju svijeta Jedna od onih usranih večeri Toplo pivo - hladne žene Da ga jebeš Tu nemreš uklopiti mene Samo sam se sjuril U noć Tak ti je to bilo Svi ti neznanci u džemperčićima Gin i vermouth Sutrašnji ćelavci U čizmicama od umjetne kože Zblajhane plavuše I brinete na tabakerama Pit ću da te smetnem s uma, bejbe Pripaljujem mentol cigaretu Bend svirucka nešto od Johnnya Barnetta I piće je na moj račun Večeras Riječi i glazba: Tom Waits Translation by Huc |
29.11.2008., subota
PEDERSKA POSLA DR. KOVAČA
! Napomena: priča se ne preporuča mlađima od 18, smjernim kršćanima, kao niti ljudima slabih živaca i želudca ! Mladi peder (16) mjerkao je gotovo savršenog tipa u srednjim godinama (43) želeći ga pojebati. Tip u srednjim godinama bio je zbilja vrhunska klasa. Nalikovao je na doktora Kovača, poznatog glumca iz Hitne službe i nikakvo čudo što je mladić žudio da mu ga strpa. Naposljetku se odvažio prići. Uljudno mu je objasnio situaciju te ponudio da se jebnu u zahodu. Nije važno tko prima, a tko daje rekao je. Doktor Kovač se blago smješkao rekavši da nije homić. Ali mladić je bio urnebesno napaljen i to ne samo do jaja. Popušit ću ti ga, rekao je bestidno. - Želiš mi ga pušiti - pitao je doktor Kovač. - Oh, itekako - odgovorio je mladić. - Nema većeg pušikare od mene. Naprosto obožavam kurac. Član sam društva Rasplesana kita. Doktor Kovač se na trenutak zamislio. Onda je rekao – U redu, idemo. Krenuli su prema zahodu. - Znaš, nalikuješ na doktora Kovača – komplimentirao je mladić. - Svatko nalikuje na nekog – rekao je doktor Kovač. - Da ali ti baš nalikuješ na onog doktora Kovača. - Ne znam, može biti. Ne gledam televiziju. Mladić je uočio neistinu ali je prešutio. Ušli su u WC. Sraonica je bila pusta. Zaključali su se u jednu od kabina i mladić se istog trena latio posla. Vještim je pokretom otkopčao doktorov šlic i izvadio moćnu alatku od 25cm. Ugledavši monstruma ugodno se iznenadio. Ubrzo je ustanovio da monstrum nesnosno zaudara. Držao ga je u ruci i nije mogao. - Što je – upitao je doktor Kovač. - Ništa. Ne mogu.... - Zašto? Mladić je oklijevao s odgovorom. Nije znao kako da to kaže, a da ne uvrijedi ljepotana. - Intenzivnog je mirisa – rekao je naposljetku. - Hoćeš reći da smrdi? - Ne kažem to, samo... - Hoćeš reći da smrdi kao krepana riba? - ...nipošto, već da... - Naravno da smrdi kao krepani dabar – presjekao ga je doktor Kovač – nisam ga oprao već mjesec dana. Al ti ćeš ga svejedno popušiti jer si sam to tražio. Hitrim je pokretom izvadio magnum44 i uperio ga u glavu mladiću. - Hej što to radiš – zablenuo se ovaj. - Ovo je magnum44, najbolja pljuca na svijetu, i ako pritisnem obarač neće te ni vlastita mater moći prepoznati. Dakle što će biti? Mladić je vidio da je vrag odnio šalu. Uzeo je smradca i strpao ga u usta. - Mudar odabir – rekao je doktor Kovač – i da si sve posaugao. Ne želim ni kap jebovine na podu. Mladić je dobro radio. Doktoru Kovaču se svidjelo. Doktoru Kovaču se vrlo svidjelo! Pomislio kako je to jedno od najboljih pušenja koje je imao u životu. Većinom pušenja nije bilo bogznakakva. Žene su uglavnom tek odrađivale posao. Ali mladić, mladić nije lagao – bio je doista nadaren, svjetska pušikara. Taj njegov rasplesani, okretni jezik radio je čuda. Obilato je svršio. Kao bik. - Mali, fantastično si odradio posao – rekao je doktor Kovač kopčajući hlače. Zatim je otišao. Mladić je povratio u školjku. Bilo je to prvi put da mu se sperma nije prijala. |
27.11.2008., četvrtak
MALI HITLER
bili smo djeca na dvorištu bilo je rano jutro i on je rekao dođi imam ideju pošao sam za njim iza bijele zgrade došli smo do jednog mravinjaka rekao je prokleti mravi i nogom je krenuo razarati mravinjak osjetio sam kako zemlja podrhtava okolne su se kuće počele urušavati kao kule od karata on je bijesno psujući gazio mrave što su panično bježali nastojeći spasiti bijele larve u potpunosti je bio u svojoj ekstatičkoj mržnji onda je iz džepa izvadio bočicu acetona poprskao ih i bacio šibicu oko nas su potrčale medicinske sestre u plamenu stišćući nejač u naručju i oko nas su gorjele zgrade koje nije srušio potres zatim je stao i zadovoljno promatrao pomutnju koju je izazvao dođi, rekao je znam gdje su pčele ružan je ovo svijet mogu zamisliti milijun boljih i ljepših svjetova rekao je i treba ga uništiti umilno mače tijesno mu se privilo uz nogu nježno ga podragao a zatim mu je zavrnuo vrat bio je stariji i ja tu nisam mogao ništa nisam ga mogao spriječiti u naumu mogao sam samo ne sudjelovati to je jedino što se može odbiti sudjelovati u njihovoj igri rekao sam idem kući crtati plačipičko doviknuo je za mnom |
25.11.2008., utorak
NISI SAM U DREKU
obično kada nastupe loši dani skoknem do dućana kupim nekoliko piva umorno sjednem na Zrinjevac i promatram žene s psima dok natašte drmam pivo strpljivo čekam moment da pas razrogači oči i s patničkim izrazom njuške u kojemu je sadržana sva bol ovog svijeta ispusti ciglu pa da gospođa iz torbice izvadi plastičnu rukavicu i s poda pokupi toplo pseće govno što se puši sve u šesnaest te ga sitnim koracima kako priliči odnese u koš za smeće tada se osjećam bolje puno bolje |
24.11.2008., ponedjeljak
Genijalni um Kibića Dabića
Bili smo na ručku, brat i ja, i čavrljali smo o svemu po malo, od safalada do Kazimirove sile i natrag. A onda je brat postavio sljedeće pitanje - Može li se biti kreativan bez kreacije? - Pojasni - rekao sam. - Može li se biti kreativan bez produkta - pojasnio je. Priznajem, olako sam prešao preko tog pitanja. A pitanje je na mjestu. Dakle, može li se biti kreativan na način da sve ostane tek na nivou detaljno razrađene, ali nematerijalizirane ideje unutar vlastite glave? Navodno je Tesla imao dobru moć vizualizacije i svoje je izume, dio po dio, slagao u glavi. Da li je to bio naprosto način na koji je njegov mozak radio, ili je taj način razvio želeći se zaštiti od industrijske špijunaže teško je reći. No to su neprovjerljive rekla-kazala informacije, i tko zna na koji je način zapravo razmišljao. Ali uzmimo da postoji um koji je sposoban dokučiti i raskrinkati stvari, pristupiti im iz drugog ugla i dovinuti se rješenju ali isključivo poradi vlastite zabave, osobnog rasta i razvoja. Um koji prezire ljudski rod te svoje misli i otkrića ne želi podijeliti sa bijednom bezglavom žgadijom. Um toliko moćan i velik da je svog vlastiti ego ostavio milionima svjetlosnih godina iza sebe, te je pljesak, titule, fotografiranje za časopise, gostovanja na televiziji i nobelovu nagradu galantno prepustio nekome jadniku koji će doći tek desetcima, ili stotinama godina kasnije. Taj bi gospodin, nazovimo ga Kibić Dabić, u današnje vrijeme mogao biti recimo kvantni fizičar koji je našao način da dobavi besplatnu i obnovljivu energiju iz polja nulte točke. No on prešućuje svoje velebno otkriće i pušta mizernu ljudsku bandu od koje mu se diže želudac da i dalje živi u svom blaženom neznanju. Pušta grabežljivce da se kolju, da se režu na komade, mesare, siluju, sakate zbog tih nekoliko bijednih energenata (i dijamanata dakako) na sam Božić godine Gospodnje 2008., dok u zaglušujućoj buci teške artiljerije i borbenih aviona zvona zvone najavljujući kraljevstvo Božje. Na stranu sada moralnost njegovog čina, pustimo i eventualnu karmičku kaznu koja bi zbog toga mogla uslijediti za Dabića. Jer kako reče Rudolph Steiner, posljednji europski mistik, svatko tko je dosegao višu razinu svijesti treba prosvjetiteljski djelovati na niže razvijene te im pomoći u njihovoj duševnoj preobrazbi. Pače, to je njegova dužnost. Zanemarimo to i razmislimo o mogućnost da postoji, ili je već postojao netko takav. |
21.11.2008., petak
TKO ČITA GLORIJU LOŠE MU SE PIŠE
Otišao sam zubarici i zaboravio ponijeti knjigu kao što obično činim kada idem na mjesta gdje treba ubiti vrijeme. Također, bio sam bez laptopa, olovke i papira pa nisam mogao pisati tekstove za blog. Avaj! Ushodao sam se prostorijom gore-dolje poput medvjeda u kavezu. Naposljetku sam posegnuo za jednim od časopisa koji su stajali na stolu. U rukama sam držao stari broj Glorije. Na naslovnici su bile Maja Šuput i Mirjana Hrga. Ispod njih je vrištao naslov: "Maja Šuput i Mirjana Hrga Napalio sam se, ne znajući o kakvom se časopisu radi. Činilo se kao prava poslastica, sočna erotska priča prepuna tjelesnih tekućina. Duboko sam se razočarao pročitavši podnaslov: "Televizijska urednica i voditeljica i zagrebačka pjevačica došle su oftalmologu dr. Deanu Šariću (43) da bi im laserski skinuo dioptriju, a kada su progledale, obje su se u njega zaljubile" Pročitao sam članak. - To je prljavi trik! – ljutito sam uzviknuo. Ljudi su se okrenuli. To, rekao sam pokazujući naslovnicu. Ignorirali su me. Nastavio sam oprezno listati časopis da ponovo ne nasjednem. Ostarjela i fotošopirana Barbarela smiješila se na reklami za Loreal. "Za budućnost svoje kože Sad, gospođa Fonda s obzirom na njene godine i nije baš imala neku budućnost. Pitao sam se čemu tolika briga za epidermu? I još k tome danju i noću! Zvučalo mi je to prilično opsesivno. Zamislio sam ju kako svako malo trči pred ogledalo i macka se kremicama: Age Re-Perfect, Pro-Calcium Super Mega Spešl, ujutro za dobar dan (prateći vokali: dobar-dan...dobar dan...), Age Re-Perfect, Pro-Calcium Super Mega Spešl Nuit, uvečer za dobar san (prateći vokali: dobar saaaaaaaan)... Gospođo Fonda, obratio sam joj se u mislima, vama je potrebna stručna pomoć! Nokia je bila savršeno elegantna i povezivala je ljude. Mogla je poslužiti i kao vibrator. To naravno nisu spomenuli u reklami, ali ja sam vidio na YouPornu. Carla Bruni je i dalje bila viša, ljepša i mršavija od Sarkozyja. I dalje je pjevala pjesmice. Pjeva, svira, prva žena Francuske, stvarno nema razlog da se nervira... Mirela Višnjić-u-Rupić zvana Rupica (36) napokon je diplomirala. Urednik je ispravno procjeno da je to vijest. Svatko tko diplomira nakon 35-te trebao bi završiti u novinama. Kiša je omela neko otvorenje. Sienna Miller voljela je bogatog i oženjenog muškarca, oca četvero djece. Tip je imao 33 godine i prije nekoliko godina bio je najbogatiji čovjek na svijetu. Sada više nije bio najbogatiji, ali svejedno me je toliko izbedirao da sam istog trena poželio skočiti kroz prozor. No nisam htio napraviti neugodnost mojoj zubarici. Znam ja kako je to kada ti klijenti skaču kroz prozor. Meni su već tri skočila. A jedan je prolupao. Od tada mi poslovi stagniraju. HypoGroup mi je pak poručio da slijedim svoje snove. Odlučio sam im napisati da ne pamtim svoje snove no da sam prilično siguran kako oni nisu vezani uz štednju i investicije. Natali Dizdar u šarenoj ljetnoj haljinici slikala se kraj Audija A3. Saznao sam da je već dvije godine zaštitno lice tog automobilskog brenda. I Sandra Bagarić i Doris Dragović također su vozile audije. Pjevačice naprosto, znate već, vole taj brend, konstatirao je Vladimir Lipovac – Lipi, direktor tvrtke Audi Hrvatska, i popravio frizuru. Angelina je rodila. To su znali svi. Osim mene. Čak i mali Butambo Bugabe iz plemena Kenjaji iz centralnog Zaira koji me čita i povremeno mi piše. Matija Dedić smršavio je 16kg i napokon je nalikovao na oca u mladim danima, a ne na oca u starim danima. Lice njegove žene podsjetilo me je na jednu drugu ženu koju sam svojevremeno prašio. Bila je to vesela ševa. Kod L'erbolaria sunce je bilo u torbi. Pitao sam se kako je to moguće. Michael Caine je i dalje izgledao kao Britanac. Ruža Tomašić navršila je pedeseti rođendan. Ethan Hawke ozakonio je svoju vezu sa dadiljom svoje djece iz braka s Umom Thruman. Dotična je ujedno bila razlogom njegove rastave prije nekoliko godina. Sada je sretan par očekivao djevojčicu. Bio je to briljantan primjer kako dobiti prokušanu dadilju for free. Sa velikim sam zanimanjem pročitao Od bižuterije do dragulja te Od dragulja do brabonjka. Dagmar Meneghello, vlasnica turističkog posjeda na Palmižani bješe otvorila vrata luksuzne vile u Hvaru. Svaka je soba drugačije boje bilo je naglašeno u tekstu, a ja sam pomislo jebatetojenaprostofantastično! Sobe u boji! Toga nema nigdje! Zidove je dotična dama ukrasila djelima suvremenih umjetnika. Djela suvremenih umjetnika bila su ružna, plitka, bez trunke duha. Dagmar Meneghello je pod hitno trebala savjetnika za umjetnine, nekog tko će joj pomoći da rafinira svoj rudimentarni ukus. Žuži Jelenek, bivša stilistica i žena sa bogatim životnim iskustvom napisala je neloš članak o posvajanju djece. Magda Weltrusky, također žena s bogatim životnim iskustvom predmjenjavam, premda to nije bilo posebno istaknuto, pomagala je svojim čitateljicama da što bezbolnije prebrode razne ljubavne, obiteljske i poslovne probleme. Slomljeni cvjetić, Neutješna Ruža i Hodajuća suza, autorice pisama, bile su naprosto očajne. No Magda je imala sve odgovore. Magda je imala moć. I tada sam pomislio, što se i ja dovraga ne bih okušao kao kolumnist. To bih zasigurno mogao, mislim kao siromašan čovjek s bogatim životnim iskustvom. Dobar je to đob. I đir. Sjediš na toplom, dijeliš savjete šakom i kapom, pišeš društvene osvrte, komentare, kronike, o svemu ti imaš ponešto za reći, svi te gledaju udivljeno i sa strahopoštovanjem, vode te na večere, čekaju na red da te upoznaju, a lovica bešumno sjeda na račun. Eh da, Huc to je posao za tebe! I tek što sam se zamislio u ulozi kolumnista – slika se kao u američkim komedijama zaljuljala i pretopila u neki drugi svijet: bio sam slavan, okružen vrhunskim komadima, pio viski, a one su pijuckale martini – kada me je iz snatrenja prenuo gromki glas. - MEISTER HUC!!! U meni su se pokrenuli neki zastarjeli mehanizmi. - NAZOČAN! – skočio sam na noge i salutirao. Sestra me je pogledala nekako čudno. Slegnuo sam ramenima kako da se izvinjavam. - 'Ajmo – rekla je i kimnula glavom prema unutra. Odložio sam Gloriju natrag na stol. Stupio sam u ordinaciju, a sestra je za mnom zatvorila vrata. Nekoć bijela prostorija bila je ofarbana u crno i osvijetljena tek svijetlom sa zubarskog stolca. - Malo ste renovirali – rekao sam sestri. - Aha – odgovorila je nezainteresirano. - Fino-fino – rekao sam promatrajući umanjene ljudske glave i neke vudu, mambo-đambo, rekvizite što su visile po zidovima. - Sjedite – rekla je. Odložio sam jaknu na vješalicu i sjeo. Zubarica je izišla iza paravana u crnoj SS uniformi, sa šapkom na glavi i hitlerovskim brčićima na licu. Na ruci je umjesto svastike u bijelom krugu imala izvezen zub. Kutnjak! - Dobar dan – rekao sam nastojeći prikriti zbunjenost. - Otforite usta – rekla je strogo. Poslušno sam otvorio usta. - Sesthro: šlaubzigafer! - Odmah – rekla je sestra. - Hoću injekciju – rekao sam. - Tišina – dreknula je. - Injekciju! - Sestro, tipka! Čuo sam kako je sestra pritisnula neki prekidač i u sekundi su mi ruke i noge bile okovane za stolac. Bilo je očigledno da ludim. Sve te glavobolje, trnci i pečenje kože posljednjih mjeseci krivo sam pripisivao uklještenju vratnih živaca. Kakva zabluda! Bit će da mi neki ogroman tumor pritišće mozak. Ili je ludilo posljedica čitanja Glorije? Kako god, tu sam gdje jesam, pričam zidovima... |
09.11.2008., nedjelja
ČOVJEK I NJEGOV AUTO
izišao je iz mora... opružen na bijeloj hridi zatvorenih očiju osluškuje galebove u visini šum valova što blago zapljuskuju obalu i ritam vlastitog disanja dobro se osjeća u vlastitoj koži sretan je vraški sretan ne sjeća se kada se zadnji put ovako osjećao bit će da su prošla stoljeća plaža je pusta kraj je sezone kraj je mjeseca kraj dana pridiže se promatra kako se sunce pretvara u crvenu krug i nezadrživo p a d a u more kada dotakne horizont ustane odjene se dokrajči vino kreće kozjom stazom uzbrdo do mjesta gdje je ostavio auto koji ga čeka poput vjernog dorata stvarno voli tu krntiju i taj zvuk motora kao da mu pod haubom neprestano svira sekstet Charlesa Mingusa upali radio on the road again, going places that I've never been seein' things that I may never see again and I can't wait to get on the road again pjeva stari Willie unjkavim glasom svoju planetarnu uspješnicu stvar je krajnje otrcana no prigodna pušta ga neka svira neka svira svirac! ponekad je čovjek sposoban uživati u jeftinim stvarima i kiču uskoro će pasti mrak noć će biti bez mjeseca auto će grabiti kroz mračinu i proždirati bijele trake a on će po tko zna koji put slušati bezvremensku Mahelrovu petu auto klizi rijetka lica na ulicama ovog primorskog gradića istrošena su, umorna, prazna i stara izbrazdana poput okolnog krša strpljivo čekaju formalnu smrt poseže za jabukom na suvozačevom mjestu zagrize jabuka je trula baci ju kroz prozor u bočnom retrovizoru promatra kako odskače i raspada se uzima drugu treću četvrtu sve su jabuke premda dražesno rumene iznutra trule nabrao ih je u zapuštenom voćnjaku na putu ovamo tamo negdje između Velike nužde i Babinog kurca poput žena koje sam imao ove godine, pomisli pritišče papučicu gasa granica je blizu |
05.11.2008., srijeda
VOLI ME
Tiho je ustao i počeo se oblačiti. Prenula se iz sna. - Kamo ćeš – upitala je. - Moram ići – rekao je. Pogledala je na sat što je stajao na noćnom ormariću. - Dva su sata izjutra, kamo sada moraš ići? - Moram – rekao je. - Ne možeš. Nastavio se oblačiti. - Ne možeš. - ... - Čuješ li? - ... - Moramo razgovarati. - O čemu to? – napokon se oglasio. - O ovom večeras, o nama. - O nama – začudio se. - Da, o nama. - Pobogu što ti je? Ne postojimo mi. Postojiš ti i postojim ja. Mi radimo za ZUPEL. Večeras je pala vrhunska ševa. Mogli bi to ponoviti. Ali to je sve. - Kako to možeš reći? To je okrutno. - Zašto je okrutno? Samo sam iskren. Nemoj mi reći da ti to nisi željela, da sam te iskoristio ili takvo što... - Okrutno je jer nam uskraćuješ šansu.... šansu da budemo sretni... znam da možemo biti sretni... mi zavrjeđujemo više od ševe... zavrjeđujemo biti I S T I N S K I sretni. - Sumnjam da itko više na ovom svijetu može biti sretan u dvoje duže od tri dana. - Ti si cinik! - Kronični. Odjenuo se. - Laku noć. Lice joj se izobličilo u plačljivu grimasu. Okrenuo se i požurio da izbjegne scenu. U prolazu je zgrabio kaput sa vješalice i izašao. - STANI! – vrisnula je dok je zatvarao vrata. Pozvao je lift. Izjurila je za njim posve naga. - STANI!!! Riječ je dugo odzvanjala hodnikom. - Isuse, Mirjana molim te nemoj raditi scenu – rekao je prigušenim glasom. Prišla je drhteći, izbezumljena lica, suznih očiju. - Moramo razgovarati. - Slušaj, netko će naići... Molećiv pogled očajnika. Nije to ljubav, znao je, to užasan strah od samoće i starosti, ludilo i bol... - Dobro, razgovarat ćemo, ali sutra – rekao je pomirljivo – ok? - Zakuni se. - Zaklinjem se. - Zakuni se majkom! - Bože Mirjana, nismo djeca... - Zakuni se. - Razgovarat ćemo sutra, majke mi, ok? - Dobro. - A sada briši natrag. Navući ćeš upalu pluća, pobogu. Te su riječi došle kao melem na njenu ranu. Stalo mu je, pomislila je, ipak mu je stalo. Približila mu se, propela se na prste i nježno ga poljubila. Uzvratio je poljubac i nježno ju pogladio kažiprstom po licu. Žalio ju je. Ali žalio je sve ljude. Završiti u Paklu i neprestano se nadati Raju, to je najstroža moguća kazna. Lift je stigao uz bučan tresak. - Moram ići – ponovio je. - Dobro. - Do sutra – rekao je. - Do sutra - rekla je dok je zatvarao vrata. Bože koliko muke za malo tople minđe, pomislio je kada se lift počeo spuštati. Svaki put sve gore. Luđakinja na treću smijeni luđakinju na kvadrat. Morat ću nešto promijeniti u svom životu. Ili se zarediti ili otići na Tajland. Nema trećeg. Izašao je iz stare socijalističke višekatnice u hladnu zimsku noć. Bilo je minus šesnaest i na ulici nije bilo žive duše. Podigao je ovratnik kaputa, zavukao nos i produžio korak. Želio je čim prije stići u svoj blaženi mir, napraviti čaj, upaliti mirisnu lampu, kapnuti par kapi paprene metvice i bergamonta, udobno se smjestit na fotelji u uglu sobe te pri mekoj svjetlosti stojeće lampe napokon dokrajčiti knjigu koju je čitao već mjesecima. Ispraćala ga je čeznutljivim pogledom. - ... volim te... volim te... volim te... – šaptala je u transu. Kada je zašao za ugao zgrade na orošenom dijelu prozora nacrtala je srce probodeno strijelom. Oh Bože, učini da shvati... napravi da me voli... Kleknula je na pod, sklopila dlanove i počela glasno moliti: Oče naš koji jesi na nebesima ... |
03.11.2008., ponedjeljak
Svi sveti pri Hucu
Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj Crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. |