Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

05.11.2008., srijeda

VOLI ME

Image Hosted by ImageShack.us

Tiho je ustao i počeo se oblačiti.
Prenula se iz sna.
- Kamo ćeš – upitala je.
- Moram ići – rekao je.
Pogledala je na sat što je stajao na noćnom ormariću.
- Dva su sata izjutra, kamo sada moraš ići?
- Moram – rekao je.
- Ne možeš.
Nastavio se oblačiti.
- Ne možeš.
- ...
- Čuješ li?
- ...
- Moramo razgovarati.
- O čemu to? – napokon se oglasio.
- O ovom večeras, o nama.
- O nama – začudio se.
- Da, o nama.
- Pobogu što ti je? Ne postojimo mi. Postojiš ti i postojim ja. Mi radimo za ZUPEL. Večeras je pala vrhunska ševa. Mogli bi to ponoviti. Ali to je sve.
- Kako to možeš reći? To je okrutno.
- Zašto je okrutno? Samo sam iskren. Nemoj mi reći da ti to nisi željela, da sam te iskoristio ili takvo što...
- Okrutno je jer nam uskraćuješ šansu.... šansu da budemo sretni... znam da možemo biti sretni... mi zavrjeđujemo više od ševe... zavrjeđujemo biti I S T I N S K I sretni.
- Sumnjam da itko više na ovom svijetu može biti sretan u dvoje duže od tri dana.
- Ti si cinik!
- Kronični.
Odjenuo se.
- Laku noć.
Lice joj se izobličilo u plačljivu grimasu. Okrenuo se i požurio da izbjegne scenu. U prolazu je zgrabio kaput sa vješalice i izašao.
- STANI! – vrisnula je dok je zatvarao vrata.
Pozvao je lift.
Izjurila je za njim posve naga.
- STANI!!!
Riječ je dugo odzvanjala hodnikom.
- Isuse, Mirjana molim te nemoj raditi scenu – rekao je prigušenim glasom.
Prišla je drhteći, izbezumljena lica, suznih očiju.
- Moramo razgovarati.
- Slušaj, netko će naići...
Molećiv pogled očajnika.
Nije to ljubav, znao je, to užasan strah od samoće i starosti, ludilo i bol...
- Dobro, razgovarat ćemo, ali sutra – rekao je pomirljivo – ok?
- Zakuni se.
- Zaklinjem se.
- Zakuni se majkom!
- Bože Mirjana, nismo djeca...
- Zakuni se.
- Razgovarat ćemo sutra, majke mi, ok?
- Dobro.
- A sada briši natrag. Navući ćeš upalu pluća, pobogu.
Te su riječi došle kao melem na njenu ranu.
Stalo mu je, pomislila je, ipak mu je stalo.
Približila mu se, propela se na prste i nježno ga poljubila. Uzvratio je poljubac i nježno ju pogladio kažiprstom po licu. Žalio ju je. Ali žalio je sve ljude. Završiti u Paklu i neprestano se nadati Raju, to je najstroža moguća kazna.
Lift je stigao uz bučan tresak.
- Moram ići – ponovio je.
- Dobro.
- Do sutra – rekao je.
- Do sutra - rekla je dok je zatvarao vrata.
Bože koliko muke za malo tople minđe, pomislio je kada se lift počeo spuštati. Svaki put sve gore. Luđakinja na treću smijeni luđakinju na kvadrat. Morat ću nešto promijeniti u svom životu. Ili se zarediti ili otići na Tajland. Nema trećeg.
Izašao je iz stare socijalističke višekatnice u hladnu zimsku noć. Bilo je minus šesnaest i na ulici nije bilo žive duše. Podigao je ovratnik kaputa, zavukao nos i produžio korak. Želio je čim prije stići u svoj blaženi mir, napraviti čaj, upaliti mirisnu lampu, kapnuti par kapi paprene metvice i bergamonta, udobno se smjestit na fotelji u uglu sobe te pri mekoj svjetlosti stojeće lampe napokon dokrajčiti knjigu koju je čitao već mjesecima.
Ispraćala ga je čeznutljivim pogledom.
- ... volim te... volim te... volim te... – šaptala je u transu.
Kada je zašao za ugao zgrade na orošenom dijelu prozora nacrtala je srce probodeno strijelom.
Oh Bože, učini da shvati... napravi da me voli...
Kleknula je na pod, sklopila dlanove i počela glasno moliti: Oče naš koji jesi na nebesima ...
- 10:03 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>