Pregled posta

TKO ČITA GLORIJU LOŠE MU SE PIŠE

Otišao sam zubarici i zaboravio ponijeti knjigu kao što obično činim kada idem na mjesta gdje treba ubiti vrijeme.
Također, bio sam bez laptopa, olovke i papira pa nisam mogao pisati tekstove za blog. Avaj!
Ushodao sam se prostorijom gore-dolje poput medvjeda u kavezu.
Naposljetku sam posegnuo za jednim od časopisa koji su stajali na stolu.
U rukama sam držao stari broj Glorije. Na naslovnici su bile Maja Šuput i Mirjana Hrga. Ispod njih je vrištao naslov:

"Maja Šuput i Mirjana Hrga
u ljubavnom trokutu"

Napalio sam se, ne znajući o kakvom se časopisu radi. Činilo se kao prava poslastica, sočna erotska priča prepuna tjelesnih tekućina. Duboko sam se razočarao pročitavši podnaslov:

"Televizijska urednica i voditeljica i zagrebačka pjevačica došle su oftalmologu dr. Deanu Šariću (43) da bi im laserski skinuo dioptriju, a kada su progledale, obje su se u njega zaljubile"

Pročitao sam članak.
- To je prljavi trik! – ljutito sam uzviknuo.
Ljudi su se okrenuli.
To, rekao sam pokazujući naslovnicu.
Ignorirali su me.
Nastavio sam oprezno listati časopis da ponovo ne nasjednem.
Ostarjela i fotošopirana Barbarela smiješila se na reklami za Loreal.

"Za budućnost svoje kože
brinem se danju i noću"
Jane Fonda (70)

Sad, gospođa Fonda s obzirom na njene godine i nije baš imala neku budućnost. Pitao sam se čemu tolika briga za epidermu? I još k tome danju i noću! Zvučalo mi je to prilično opsesivno. Zamislio sam ju kako svako malo trči pred ogledalo i macka se kremicama: Age Re-Perfect, Pro-Calcium Super Mega Spešl, ujutro za dobar dan (prateći vokali: dobar-dan...dobar dan...), Age Re-Perfect, Pro-Calcium Super Mega Spešl Nuit, uvečer za dobar san (prateći vokali: dobar saaaaaaaan)... Gospođo Fonda, obratio sam joj se u mislima, vama je potrebna stručna pomoć!
Nokia je bila savršeno elegantna i povezivala je ljude. Mogla je poslužiti i kao vibrator. To naravno nisu spomenuli u reklami, ali ja sam vidio na YouPornu.
Carla Bruni je i dalje bila viša, ljepša i mršavija od Sarkozyja. I dalje je pjevala pjesmice.
Pjeva, svira, prva žena Francuske, stvarno nema razlog da se nervira...
Mirela Višnjić-u-Rupić zvana Rupica (36) napokon je diplomirala. Urednik je ispravno procjeno da je to vijest. Svatko tko diplomira nakon 35-te trebao bi završiti u novinama.
Kiša je omela neko otvorenje.
Sienna Miller voljela je bogatog i oženjenog muškarca, oca četvero djece. Tip je imao 33 godine i prije nekoliko godina bio je najbogatiji čovjek na svijetu.
Sada više nije bio najbogatiji, ali svejedno me je toliko izbedirao da sam istog trena poželio skočiti kroz prozor. No nisam htio napraviti neugodnost mojoj zubarici. Znam ja kako je to kada ti klijenti skaču kroz prozor. Meni su već tri skočila. A jedan je prolupao. Od tada mi poslovi stagniraju.
HypoGroup mi je pak poručio da slijedim svoje snove. Odlučio sam im napisati da ne pamtim svoje snove no da sam prilično siguran kako oni nisu vezani uz štednju i investicije.
Natali Dizdar u šarenoj ljetnoj haljinici slikala se kraj Audija A3. Saznao sam da je već dvije godine zaštitno lice tog automobilskog brenda. I Sandra Bagarić i Doris Dragović također su vozile audije. Pjevačice naprosto, znate već, vole taj brend, konstatirao je Vladimir Lipovac – Lipi, direktor tvrtke Audi Hrvatska, i popravio frizuru.
Angelina je rodila. To su znali svi. Osim mene. Čak i mali Butambo Bugabe iz plemena Kenjaji iz centralnog Zaira koji me čita i povremeno mi piše.

Matija Dedić smršavio je 16kg i napokon je nalikovao na oca u mladim danima, a ne na oca u starim danima.
Lice njegove žene podsjetilo me je na jednu drugu ženu koju sam svojevremeno prašio. Bila je to vesela ševa.
Kod L'erbolaria sunce je bilo u torbi.
Pitao sam se kako je to moguće.
Michael Caine je i dalje izgledao kao Britanac.
Ruža Tomašić navršila je pedeseti rođendan.
Ethan Hawke ozakonio je svoju vezu sa dadiljom svoje djece iz braka s Umom Thruman. Dotična je ujedno bila razlogom njegove rastave prije nekoliko godina. Sada je sretan par očekivao djevojčicu.
Bio je to briljantan primjer kako dobiti prokušanu dadilju for free.
Sa velikim sam zanimanjem pročitao Od bižuterije do dragulja te Od dragulja do brabonjka.

Dagmar Meneghello, vlasnica turističkog posjeda na Palmižani bješe otvorila vrata luksuzne vile u Hvaru. Svaka je soba drugačije boje bilo je naglašeno u tekstu, a ja sam pomislo jebatetojenaprostofantastično! Sobe u boji! Toga nema nigdje! Zidove je dotična dama ukrasila djelima suvremenih umjetnika. Djela suvremenih umjetnika bila su ružna, plitka, bez trunke duha. Dagmar Meneghello je pod hitno trebala savjetnika za umjetnine, nekog tko će joj pomoći da rafinira svoj rudimentarni ukus.
Žuži Jelenek, bivša stilistica i žena sa bogatim životnim iskustvom napisala je neloš članak o posvajanju djece.
Magda Weltrusky, također žena s bogatim životnim iskustvom predmjenjavam, premda to nije bilo posebno istaknuto, pomagala je svojim čitateljicama da što bezbolnije prebrode razne ljubavne, obiteljske i poslovne probleme. Slomljeni cvjetić, Neutješna Ruža i Hodajuća suza, autorice pisama, bile su naprosto očajne. No Magda je imala sve odgovore. Magda je imala moć.
I tada sam pomislio, što se i ja dovraga ne bih okušao kao kolumnist. To bih zasigurno mogao, mislim kao siromašan čovjek s bogatim životnim iskustvom. Dobar je to đob. I đir. Sjediš na toplom, dijeliš savjete šakom i kapom, pišeš društvene osvrte, komentare, kronike, o svemu ti imaš ponešto za reći, svi te gledaju udivljeno i sa strahopoštovanjem, vode te na večere, čekaju na red da te upoznaju, a lovica bešumno sjeda na račun. Eh da, Huc to je posao za tebe!
I tek što sam se zamislio u ulozi kolumnista – slika se kao u američkim komedijama zaljuljala i pretopila u neki drugi svijet: bio sam slavan, okružen vrhunskim komadima, pio viski, a one su pijuckale martini – kada me je iz snatrenja prenuo gromki glas.
- MEISTER HUC!!!
U meni su se pokrenuli neki zastarjeli mehanizmi.
- NAZOČAN! – skočio sam na noge i salutirao.
Sestra me je pogledala nekako čudno.
Slegnuo sam ramenima kako da se izvinjavam.
- 'Ajmo – rekla je i kimnula glavom prema unutra.
Odložio sam Gloriju natrag na stol.
Stupio sam u ordinaciju, a sestra je za mnom zatvorila vrata.
Nekoć bijela prostorija bila je ofarbana u crno i osvijetljena tek svijetlom sa zubarskog stolca.
- Malo ste renovirali – rekao sam sestri.
- Aha – odgovorila je nezainteresirano.
- Fino-fino – rekao sam promatrajući umanjene ljudske glave i neke vudu, mambo-đambo, rekvizite što su visile po zidovima.
- Sjedite – rekla je.
Odložio sam jaknu na vješalicu i sjeo.
Zubarica je izišla iza paravana u crnoj SS uniformi, sa šapkom na glavi i hitlerovskim brčićima na licu. Na ruci je umjesto svastike u bijelom krugu imala izvezen zub. Kutnjak!
- Dobar dan – rekao sam nastojeći prikriti zbunjenost.
- Otforite usta – rekla je strogo.
Poslušno sam otvorio usta.
- Sesthro: šlaubzigafer!
- Odmah – rekla je sestra.
- Hoću injekciju – rekao sam.
- Tišina – dreknula je.
- Injekciju!
- Sestro, tipka!
Čuo sam kako je sestra pritisnula neki prekidač i u sekundi su mi ruke i noge bile okovane za stolac.
Bilo je očigledno da ludim. Sve te glavobolje, trnci i pečenje kože posljednjih mjeseci krivo sam pripisivao uklještenju vratnih živaca. Kakva zabluda! Bit će da mi neki ogroman tumor pritišće mozak.
Ili je ludilo posljedica čitanja Glorije?

Kako god, tu sam gdje jesam, pričam zidovima...




Post je objavljen 21.11.2008. u 14:57 sati.