kolumna jedne superžene

Tei

Poput zadnjih zraka sunca
Što miluju me na zalasku
U zimskoj večeri,
Miluje me glazba melodije sjetne
Tvojih nježnih ruku,
Najdraža moja kćeri.

Kad jednog dana tvoje djetinjstvo
Polako svome kraju dođe,
A ljeto mog života
Nestane u jeseni I zimi
Koja nikako da prođe,
Ja I tada bit ću sretna.

Gledajući u tvoje modre oči
I tamne zjenice,
Vidjet ću svoj lik i ruke,
Naborano lice I oči starice,
Što umorna od ljudi
U tvoj zaklon se sklanja
I za našim sretnim danima davnim
Još čezne i još ih sanja.

(03. prosinca 2012)