kolumna jedne superžene

Dok nestajala je ljubav

Dok nestajala je ljubav
U zraku se slutilo proljeće,
Mirisalo je na vlažnu zemlju,
Na travu I cvijeće.

Dok sretnici su se mnogi
Danima pred ljudima krili,
Mi smo poput nestašne djece
Samo usputni prijatelji bili.

Možda sam ja tada
Morala i tužna biti,
Znajući da ti više nikad nećeš
Iz moje čaše piti.

Niti ćeš ikada više
Mojom ulicom proći
Niti u noćima, sniježnim bijelim,
Pred moja vrata ponovno doći.

Čuvah tada tu ljubav
Ko malo vode na dlanu,
A ona, gle nesta za tren
Kad poželjeh zagrliti svijet
U jednom jedinom danu.

(05. 04. 2012)