Ogromnim sivim mostom
Ja nikad više prijeći neću
Na drugu obalu rijeke,
Obalu na kojoj sanjah
Svoju izgubljenu sreću.
A most sivi stoji ponosan,
U danima sunčanim i tmurnim,
Uzdignut visoko,
Baš kao i u onim,
Našim vremenima burnim.
Sanjah tada kako ću te jednom
Moći samo za sebe vratiti,
Niti ne sluteći ovaj trenutak sada,
Koji beskrajnom tugom i suzama
Što ne teku, moram platiti.