kolumna jedne superžene

nedjelja, 05.02.2012.

Okovi zime

Poput zaigranog si djeteta,
Gledajući snijeg što satima pada,
Oblačeći u bijelu raskoš svoju,
Puteve sela, ulice grada.

A u dugim noćima zimskim
Postaješ otok I sam,
Dok hladnoća I bjelina
Jedini su ti prijatelji koje znam.

Plačeš u tami narančaste sobe
Jer daleko ti je sunce,
A od ove duge, hladne zime,
Okovano ti posta čak I srce.

(04. veljače 2012.)
- 13:37 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.