kolumna jedne superžene

Prva ljubav

Koračajući, jutarnjom rosom
okupanim cvijetnim livadama,
i olujnim podnevima,
ispod neba boje olova,
došuljala se tiho,
u moje djetinje snove,
šapatom i zagrljajem,
neke davne svibanjske ponoći.

Nakon tog svibanjskog svitanja,
ništa više nije bilo isto.
Dani su mi bili duži i sunčaniji
unatoč kišnom ljetu,
zaglušujuća glazba postala je nježnija,
podivljala priroda prijateljskija,
nedohvatljive daljine
postale su mi bliske.

A s dolaskom jeseni
i početkom rujna, nestade.
Jesen je postala kišna,
hladna, depresivna.
Zima, unatoč svojoj blagosti,
postade duža i snježnija,
a proljeće je, unatoč toplini,
kasnilo i dolazilo sporije.

A onda je stiglo ljeto,
ljeto koje mi je donijelo drugu ljubav.
Za ljetom su se smjenjivala
godišnja doba,donoseći mi ljubavi nove,
no niti jednu tako iskrenu,
djetinju i čistu,
poput moje ljubavi prve,
ljubavi iz neke daleke svibanjske ponoći.