kolumna jedne superžene

Uskrsna

Dok se treperave zvijezde
lagano gase na sivom nebu
i sviće plava uskrsna zora,
sretna sam jer on me čeka
da mu se dođem pokloniti,
da u vedrom sunčanom popodnevu,
obnovim sveti zavjet mojih predaka
dan njemu, u vrijeme neko davno,
da bi ih zaštitio od nesreća
koje su se poput tuče sručile na njih.

Ponosna i sretna
koračam u tom popodnevu,
zajedno sa mnoštvom braće ljudi,
zahvaljujući mu za sve blagodati
koje nam je dao
i koje nam svakodnevno daje.
O kako bi mi samo bila prazna nedjelja
bez susreta s njim u crkvi,
u molitvi, u sakramentu svete pričesti.

Zato s nestrpljenjem očekujem
svako novo nedjeljno jutro
i svaki novi susret s njim,
susret koji me uvijek iznova
obogaćuje i usrećuje.
Čekam da se bacim ponizno
pred njega na koljena,
zahvaljujući mu za sve
što imam i što jesam,
sa šapatom na usnama
"U tebe se Gospodine pouzdajem".