kolumna jedne superžene

srijeda, 05.01.2011.

Kraj blagdanima

Kojom li su samo brzinom ovi sniježni zimski blagdani prohujali pokraj nas, zapravo još je ostalo sutra, jedan od zadnji u nizu.
Ili se to samo meni čini jer zbog karaktera posla nisam mogla spojiti zajedno blagdane i GO i tako u toplini doma uživati u nekoliko slobodnih dana neprekidno.
Bez obzira na navedenu okolnost, uvijek se odlaskom Božićnih i Novogodišnjih blagdana osjećam pomalo sjetno, no ne i depresivno.
Da, sjetno, jer Božić me uvijek podsjeti na neka ranija vremena i toplinu doma u kojem sam odrastala kao dijete, jer to je bio blagdan kad je cijela obitelj bila na okupu, budući je moj otac u vrijeme bivše Juge živio i radio vani pa smo ponekad bili odvojeni mjesecima a dolaskom Božića znala sam da se približava i njegov dolazak, radujući se poklonima, koji su za poimanja današnje djece, bili skromni i uglavnom su se svodili na slatkiše i pokoji odjevni predmet, no i to je bilo tako mnogo, budući da se u to vrijeme nije niti znalo za blagdansku kupovinu jer ona je bila luksuz dostupan tek rijetkima.
No i onima kojima je bio dostupan, izbor artikala bio je tako jadan, bolje reći nikakav.
Bez obzira na odlazak blagdana, meni je siječanj jedan od boljih mjeseci u godini jer nisam od ljudi koji kukaju zbog hladnoće i besparice u siječnju.
Kad je besparica u pitanju, ona me ionako prati veći dio života.
Ja siječanj doživljavam kao novi početak, kao novo svjetlo, kao iskru topline koja dolazi i ponovno će iz početka sve pokrenuti.
Kad nakon napornog radnog dana moram odmoriti misli kao danas, obično na povratku s posla kratko prošećem gradićem iz snova.
Glazbena škola moje najmanje kćeri stoji mirna u dubokom zimskom snu, tek s pokojim autom na parkiralištu, bez ljudi na vidiku, bez zvukova raznih instrumenata koji se čuju u dvorište, čak do šetnice, stvarajući zajedno jednu novu, nikad napisanu melodiju.
A nasuprot školi, srednjovjekovni barokni dvorac sa okolnim perivojem i šetnicom u još dubljem sniježnom, zimskom snu.
Kako volim tu bijelu, sniježnu tišinu, no ne i zimu.

Za pozdrav, po navici jedna zimska laganica. Ovaj put Čolićeva, sa sniježnim spotom.




- 17:28 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.