kolumna jedne superžene

Dan poslije

Meni je Nova godina započela dinamično.
Točno u ponoć, s jedne strane televizijski prijenos dočeka iz Metropole, Splita, Osijeka i Rijeke, a s druge strane ja u mojoj toploj sobi, uz ogroman prozor s kojeg se pruža predivan pogled na moju hladnu, sumaglicom obavijenu i inače vrlo mirnu provinciju, no u novogodišnjoj noći bučnu, sa vatrometima i pucnjavom na sve strane, kud mi je pogled mogao dosegnuti.
A onda u rano Novogodišnje popodne moja najmanja kći i ja odosmo u goste našoj najboljoj prijateljici.
I kad smo već oko 6 popodne bile gotovo na odlasku, nazove me mužić i pita kad se vraćamo jer najavili su nam se gosti.
Kad smo stigle doma, gosti su stigli nešto prije nas, no zajedno smo u krugu najbliže rodbine i bez posebnog opterećenja jelom i pićem, tek uz kavu i kolače, svi zajedno proveli jednu lijepu, opuštenu večer.
Ako je suditi po Novoj godini, ja ću cijele godine ići u goste i gosti će dolaziti k meni.
Idilično, zar ne?
Jedino stvar koja mi je uspjela, doduše ne u potpunosti pokvariti dan, bio je bankomat u obližnjem gradiću koji mi je pojeo karticu, no striček na info-telefonu me utješio kako će me moja kartica već u ponedjeljak čekati u najbližoj poslovnici banke.
Živi bili pa vidjeli.
I tako neka ovaj moj privremeni gubitak kartice ide na dušu nekom aljkavom bankovnom službeniku koji očito nije pripremio bankomat kako treba.

A za kraj, svima lijep sniježni pozdrav uz još ljepšu sniježnu laganicu Kemala Montena!