kolumna jedne superžene

U prosinačkoj gužvi

Mrzim prosinac iako je on za većinu ljudi najljepši mjesec u godini, vrijeme darivanja najbližih.
Meni je prosinac u poslijednjih 10-ak godina vrlo stresan zbog mog posla i dok većina ljudi uživa u opuštenosti predblagdanskog vremena, šopingirajući po velikim centrima i birajući poklone za svoje najbliže, ja gotovo svakodnevno ostajem duže na poslu jer do 31. 12. , odnosno do kraja kalendarske godine, stvari moraju biti dovršene, svi računi izravnani.
A za obitelj, ma tko to još pita.
Jedino vrijeme koje mogu provesti sa obitelji, zapravo sa mužem i najmlađom kćeri, je vikend.
I tako prošle subote, budući da je bio blagdan Svete Barbare odlučismo nas troje posjetiti grob moje majke i zapaliti na njemu jedno crveno srce, jer što joj drugo osim toga mogu pokloniti za njezin imendan.
A kad smo stigli na groblje nemalo nas je iznenadila prava sniježna mećava, na grobu pola metra svježe napadalog snijega.
Na povratku, sretosmo moju školsku prijateljicu sa kojom sam i danas u dosta bliskim odnosima koji se uglavnom svode samo na poduže telefonske razgovore, također u obilasku groba nekog od njezinih najbližih. Izmijenismo par rečenica na brzinu jer po mećavi koja je vladala gore, nije bilo vremena za duže razgovore. Rekoh mojoj kćeri kako je to moja prijateljica iz osnovne, a ona je nešto počela komentirati u smislu "gle pa ona se još šminka oko očiju a ti ne".
Nije mi se dalo objašnjavati joj da već godinama izbjegavam šminku oko očiju zbog kontaktnih leća.
Cijelo popodne razmišljala sam o toj mojoj prijateljici budući znam da je ona trenutno u jednom vrlo teškom razdoblju života jer je nedavno prekinula jednu višegodišnju ljubavnu vezu koja je očito bila sve samo ne idilična.
Kad objektivno sagledam njezinu situaciju, zaključila sam kako mi je uz sve moje brige i nevolje još i dobro u odnosu na nju, jer ja ipak imam obitelj, pa makar i nemam dovoljno vremena za sve njih.
A kako li se moja školska prijateljica osjeća jadna i sama sad u ovo predblagdansko vrijeme.
Čitala sam negdje o predblagdanskoj depresiji, toj okrutnoj bolesti koja najviše pogađa samce.
Da ipak nebi sve završilo u tužnom tonu, evo jedne, meni zgodne pjesme Nede Ukraden "Nisi ti bio za mene", a posvećena je svima koji ljube a ljubav im nije uzvraćena.