kolumna jedne superžene

Užurbani početak vikenda

Konačno je stigao i taj dugo očekivani petak, početak vikenda, kojeg vjerujem da većina Vas sa nestrpljenjem očekuje, isto kao i ja.
Jutros, vozeći se na posao, konačno sam nakon mnogo sumornih i tmurnih dana, mogla uživati u svitanju jednog lijepog, vedrog jesenskog jutra, koje popravlja raspoloženje i najtužnijima.
Nakon posla imala sam obavezu otići na sahranu a večeras pak na koncert u glazbenu školu moje najmanje kćeri.
Odlazak u njezinu glazbenu školu je prava blagodat za moje preiscrpljene živce, no očito ću večeras biti na koncertu bez društva jer moj dragi mužić ne želi ići a tata njezine školske prijateljice sa kojim se inače srećem na tim koncertima pa pretresamo pojedinosti o našim "malim glazbenim virtuozima" također neće moći doći.
No, makar i sama, ja ću svejedno uživati u klavirskoj glazbi koju sam i ja zavoljela od kad je moja mala klaviristica krenula u glazbenu.
Iako je tek druga godina osnovne, ponekad mi odsvira dijelove jedne ABINE pjesme iz 1975. koja mi je jedna od njihovih najboljih.
Uživajte u toj ABINOJ skladbi kao što u njoj uživam ja, svaki put kad je čujem.
Meni je u njoj posebno očaravajuć zvuk i ritam klavira koji se kroz cijelu pjesmu provlači u prvom planu.

Pa uživajmo zajedno i ugodno se provedite tijekom ovog sunčanog i čak pretoplog vikenda.

Pozdrav svima!