kolumna jedne superžene

VESNA PARUN - sjećanje

Svi ste već zasigurno čuli vijest o smrti naše najpoznatije pjesnikinje druge polovice 20-og stoljeća - Vesne Parun.
Tu su vijest jučer intenzivno prenosili svi mediji i ona me potakla na neka moja promišljanja o Vesni, našoj najvećoj pjesnikinji, slikarici, jednom riječju umjetnici.
Vesnu Parun sam nažalost imala prilike sresti samo jednom i to u siječnju 2007. g. kad sam bila u Rehabilitacijskom centru Stubičke Toplice u posjeti mojoj svekrvi, jer Vesna Parun je posljednjih, čini mi se desetak, možda i više godina, živjela u tom Centru.
Sjećam se još tog, za siječanj pretoplog dana i Vesne koja je sjedila vani u kolicima, udaljena kojih 10-ak metara od glavnog ulaza. I danas mi je tako žao što tada nisam došla do nje, rukovala se i rekla joj kako sam u gimnazijskim danima obožavala njezinu poeziju i kako me ona inspirirala na pisanje nekih mojih pjesama koje sam u to vrijeme napisala, no tada, za tog susreta, nisam znala da li je ona uopće voljna komunicirati sa usputnim prolaznicima pa joj stoga nisam htjela narušavati njezin mir jer ona je vjerojatno i tada, u svojim kasnim godinama još uvijek tražila inspiraciju za pisanje.
U trećem razredu gimnazije, kao zasebnu cjelinu obrađivali smo poeziju Vesne Parun i njezina pjesma "Ti koja imaš nevinije ruke" meni je tako živo ostala u sjećanju budući nam je profesorica književnosti ispričala kako je Vesna tu pjesmu posvetila Juri Kaštelanu u kojeg je u mladosti bila zaljubljena a on je očito našao drugu ljubav, dok je Vesna cijeli život ostala sama, odnosno nije se udavala.
U nekom od mojih slijedećih postova objaviti ću nekoliko pjesama iz mojih gimnazijskih dana na pisanje kojih me inspirirala upravo Vesnina.

Kad slijedeći put odem u knjižnicu sa mojom najmlađom kćeri, jer da nemam nje vjerojatno više nebih niti odlazila u knjižnicu, pronaći ću koju zbirku Vesninih pjesama jer možda me ponovno inspiriraju na pisanje koje je dugo, dugo godina bilo ugašeno u meni i onda je taj plam ponovno počeo tinjati, onako spontano, nakon što mi je nećak mog muža, jedan mlad i drag dečko, spomenuo mogućnosti koje nudi blog za koji sam se tada, prije pola godine, tako živo zainteresirala.
D....., od srca ti hvala na tome!

Pozdrav svim mojim čitateljima i čitateljicama, a slijedeći post slijedi jedna moja davna pjesma.