kolumna jedne superžene

U snovima si samo ti

Svojim hladnim dahom, neprestanim kišama i tmurnim danima ova je jesen pokazala svoje pravo, ono drugo lice.
Ovakva me jesen podsjeća na neke davne depresivne jeseni iz moje najranije mladosti kad se danima nisam mogla oduprijeti depresiji, ponekad možda zbog neke zamišljene a neostvarene ljubavi, a ponekad zbog hladnoće, kratkih tmurnih dana, kad sam o suncu mogla samo sanjati.
No ipak, postoji u mojoj mladosti i jedna drukčija, puno ljepša jesen, jesen 1983. g. kad sam se zaljubila u mojeg sadašnjeg mužića i kad sam svijet promatrala kroz ružičaste naočale, pa ma kako god on u to vrijeme tmuran bio, jer ja sam bila zanesena, opijena i zaljubljena.
Upravo na dane te davne jeseni 1983. podsjetila me pjesma "U snovima si samo ti", iako čak nisam do neki dan niti znala ime pjevača. Ta pjesma se u to vrijeme stalno vrtila na jednoj kazeti koju je On, moja tadašnja velika ljubav, (a zar On to nije i danas?) tada imao.
Stihovi i glazba ponovno su me s nostalgijom podsjetili na to davno provedeno, romantično jesensko vrijeme.

Vjerujem da će Vam se dopasti pa poslušajte.

Puno pozdrava i sunca svim mojim prijateljicama i prijateljima sa bloga!