kolumna jedne superžene

RAINER MARIA RILKE

Već tjednima planiram za temu mojeg posta iskoristiti pjesmu "Jesenji dan" jednog od najpoznatijih njemačkih pjesnika - Rainera Maria Rilkea, pripadnika moderne književnosti, rođenog 1875.g., a umro je 1926.g.
Dakle čovjek baš i nije doživio neku starost, umro je u dobi kao je imao tri godine više nego što ja imam danas, no doduše danas je ipak zahvaljujući cjelokupnom napretku, pa tako i onom u medicini, životni vijek znatno produžen.
Da se ne udaljujem s teme, pjesma mi se dopala još u srednjoj školi, to je meni najljepša pjesma ikad napisana o jeseni, no ja malo kasnim sa ovim postom, budući da Rainer Maria Rilke u njoj govori o vrlo ranoj jeseni, kalendarskom razdoblju kakvo nastupa kod nas negdje krajem kolovoza.
Iako zapravo kasnim cijeli mjesec sa ovim postom, jer kraj je rujna, vjerujem da će vam se pjesma svidjeti.
Obratite pažnju na zadnju kiticu pjesme, koja je vrlo aktualna s obzirom na ovo depresivno, tmurno i kišno jesensko vrijeme koje, naročito nas na kontinentu, učestalo prati posljednjih tjedana.

Pjesma je vrlo slikovita, kao da nam pjesnik niže slike neposredno pred očima.
A pjesma glasi:

JESENJI DAN
Rainer Maria Rilke

Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
a vjetre pusti da poljima jure.

Zapovijedi jedrinu zadnjem voću;
udijeli mu još dva južnija dana,
nek ispod ploda savine se grana,
a vinu podaj posljednju slatkoću.

Tko sada nema kuće, taj je više
sagraditi neće. Tko je sada sam,
ostat će sam da sluša romon kiše,
da bdije, čita, duga pisma piše,
i luta po alejama, gdje dah
jesenjeg vjetra suho lišće njiše.