kolumna jedne superžene

Još jedan urnebesan dan

Danas mi je dan zaista počeo kao da sam ustala na lijevu nogu Došavši jutros na posao, javili su mi kako je popodne, odmah nakoh završetka mog radnog vremena, sahrana na koju sam obavezna doći.
Nazdravlje, a ja u trapericama, šarenoj tunici i sa crvenom torbom. Znači da u roku od sat vremena pauze između posla i sprovoda moram odletjeti doma i obući se dostojno kako priliči za takvu prigodu.
A baš u to vrijeme promet je najgušći, ne samo državnom cestom, već i cestom do moje provincije, na kojoj je uobičajeno sve puno kamiona i teških šlepera koje zbog uske ceste nemaš šanse kilometrima preteći, već polako u trećoj voziš za njima, do kojih 50-ak na sat, tako da mi je trebalo pola sata za put koji inače prevaljujem za 20-ak minuta, a danas mi je zbilja svaka bila dragocjena.
Kad sam konačno stigla kući, nemalo sam ostala iznenađena shvativši da sam jedan crni sako odselila u moju staru kuću a drugi crni je na predjelu grudi imao bijelu fleku koja se nije dala oprati.
Na kraju sam uzela jedan treći, isto crni ali sportski i više zimski, no poslužio je.
Ponovno sam obula štikle, no ne one uske od zadnji put već jedne nešto okruglije i prostranije no sa petom poput čavla tako da mi je ista u vožnji stalno prepadala u tepih pa mi je to za cijelo vrijeme dok sam vozila stvaralo dodatnu nervozu.
No ipak, izdržala sam nekako današnji ludi tempo, koji je samo nastavak strke koja je oko mene u poslijednja dva tjedna. A zbog toga sam i manje vremena na blogu, jer umorna sam već oko 10, taman za u krevet, a između 8 i pola deset nastojim ne propustiti seriju na Rtl-u.
Iako osobno nisam pobornik gledanja sapunica, naročito ne stranih, neke moje prijateljice su mi preporučile gledanje te serije i nahvalile su mi je na sva usta pa sam se tako i ja priključila njima, tek negdje nakon dva tjedna od početka emitiranja.
Meni se serija sviđa jer u njoj su tako jasno prikazani ljudski osjećaji ljubavi, boli, čežnje. Čini mi se da današnji zapadnjački filmovi i serije više ne teže prikazivanju osjećaja već se sve uglavnom svodi na akciju, koju bih ja nazvala još i crtićima.

Možda sam se nakon dugog vremena za početak malo previše raspisala.
Puno vam pozdrava i lijepo sanjajte u ovoj prvoj jesenskoj noći ove godine.