kolumna jedne superžene

Meteoropatija ili tek obično sparno popodne

Kad sam prije nekoliko godina, onako u žurbi, na pola uha znala slušati meteorološku prognozu, istu uopće nisam doživljavala, misleći kaj ovi tamo govore o nekakvim posljedicama po ljudski organizam, uzrokovanima promjenama vremena.
I nakon proteka svega nekoliko godina od tad svaku promjenu vremena, posebice ljeti kad su sparine pred pogoršanje vremena a zimi pak kad dolazi južina i zatopljenje, i te kako jako osjetim, naravno u negativnom smislu, a prvenstveno što se tiče mojeg raspoloženja.
Za takvih dana, jedan od kojih je bio i ovaj današnji, osjećam se kao da ćuiskočiti iz kože, osjećam strašan pritisak u glavi i laganu glavobolju, osjećam razdražljivost, sve me smeta, sve mi je teško, ništa mi ne polazi za rukom, za ništa nemam živaca niti strpljenja i pretpostavljam da samtakva vrlo teška za svoju okolinu, no trpe me. Oni na poslu nešto lakše jer tamo sam non stop na kočnici, no zato kočnice otpuste čim dođem doma s posla i onda si zbilja dam oduška, pa tko mi prvi stane na put.
Obično je to moj mužić, no njemu su te moje promjene raspoloženja toliko uobičajene i dobro znane da srećom više na njih ne obraća pažnju, ma što god bilo da mu kažem za vrijeme mojeg tako lošeg raspoloženja, obično u afektu.
Da li i na vas vrijeme tako negativno utječe, ili je to posljedica mojih godina?
Ma ne, nisam ja u nikakvim godinama jer mi je baš neki dan rekla moja kći koja je u 22. godini, za vrijeme jedne naše male svađe kako ja mislim o sebi da izgledam kao neka cura a da zapravo izgledam kao babetina. Koliko god da sam tada bila ljuta na nju, ta me njezina konstatacija oraspoložila i od srca sam se nasmijala.

Puno pozdrava svima i vjerujem da vam promjena vremena neće pokvariti dan kao što je danas pokvarila meni.
Ipak, radujem se sutrašnjem novom danu i optimistična sam.