kolumna jedne superžene

Nastavak prethodnog posta

Da, stala sam na tome kako sam za vrijeme GO-a pročitala čak dvije knjige.
Jedna od njih je roman Harolda Robbinsa "Kamo ljubav ode", koji bih preporučila svakom od Vas koji voli čitati njegova djela, jer navedeni je roman lagano, mogu reći ljetno štivo, nešto između krimića i ljubića.
A druga knjiga koju sam pročitala i od koje će zasigurno dobiti ospice neki od Vas je knjiga Vlatke Pokos, Život u raju.
Kao što možete pretpostaviti, knjiga nije neko remek djelo, uglavnom se sve svodi na blaćenje određenih osoba, kakti naših selebova, no ono što me najviše zaintrigiralo u navedenoj knjizi je Vlatkin odnos prema maloj Lani Radeljak, djevojčici koja je u dobi u kojoj je i moja najmlađa kći.
Vrlo sam ugodno iznenađena nekim pozitivnim Vlatkinim promišljanjima o odgoju djevojčice u toj dobi, posebice u smislu kako djeci u toj vrlo osjetljivoj životnoj fazi netreba ispunjavati baš svaki njihov prohtjev, kako nam se to kasnije nebi obilo o glavu na vrlo negativan način.
Pronašla sam tu i sebe i neke svoje greške i propuste koje sam učinila u odgoju jednog od moje troje odrasle djece, no nebih sad o detaljima, to je prošlo svršeno vrijeme i grešku koju sam napravila ne mogu više ispraviti kao što ne mogu vratiti vrijeme unatrag kojih 10 i više godina.

Sutra je za mene prvi radni dan nakon GO-a i moram se za njega fizički i psihički spremiti pa zato odoh na spavanje.
Svima Vam laka noć i puno pozdrava do nekog novog posta.