< kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

31.08.2004., utorak

O braku (2) (Muška nježnost)

Uplovljavanje u bračne vode ima svoje početke. Uglavnom vezane uz lijepe uspomene (koje kasnije znaju biti najbolji mirotvorci). Kao da se samo Nebo umiješalo u naš život. Od neotesanih grubijana i kroničnih podrugljivaca odjednom postajemo pjesnici-sanjari. Sami se sebi čudimo i sebe ne prepoznajemo. A ne prepoznaju nas ni drugi. Obitelj u panici pokušava pohvatati potrgane konce i poput nespretnog lutkara paničnim potezima konopaca na kojima smo do tada bili vezani pokušava sinhronizirati naš život i poteze. Brzo se agnažiraju razni snifferi koji će u stilu najproslavljenijih junaka špijunskih filmova, a sve usput, kao slučajno, upratiti naše staze i vidjeti tko je za naše novo ludilo glavni krivac.

Našu iznenadnu metamorfozu dugogodišnji prijatelji također doživljavaju kao atak na sebe i zgradu prijateljstva koju su i oni godinama zidali. I oni su tužni i prstima mrljaju po platnu nove slike koju započesmo stvarati.

Neobičnost događanja primjećuje se i na svemu oko nas. Skala uspješnosti u razrednim dnevnicima ili položenim ispitima rapidno i vrtoglavo ide nezaustavljivo prema dolje. Naši poslovi stoje i čekaju neko trijeznije vrijeme. U očima nam se zrcale kristalići koji su jasna priča o onome što je u nama. Panični savjetnici i emisari uskaču nemilice i bez kucanja u naš život, svi nam nešto crtaju, objašnjavaju, polijevaju nas vodom iskustva, mudrosti i savjeta, koje tko zna odakle iskopaše, jer im sliče upravo onoliko koliko i srceparajuće SMS porukice koje o Božiću, Novoj godini ili Uskrsu dobijemo, pa se smijemo kad shvatimo TKO nam ju je poslao i da bi toj osobi trebala još tri života da takvo nešto svoje kaže. Svi, kao, žele ugasiti taj iznenadni i pogubni požar koji nam se događa. Odoh ja opet u krivom pravcu...ops evo me na željenu temu!

Naime to vrijeme "leptirića u trbuhu" jest vrijeme NJEŽNOSTI. O muškarcima danas govorim, naravno. Kao da imamo u sebi neku duboko skrivenu količinu nježnosti koja se tada probudi i poput uspavanog vulkana bukne. Kakve rečenice i izrazi ljubavi dugo zatočeni u nama odjednom ugledaše svjetlo dana. Divimo se svemu, sanjamo, u sitnicama vidimo čudo i bajku. Polovicu te ljepote u sebi trošimo kao da će sutra smak svijeta. Drugu polovicu čuvamo za .... reći ću poslije za kada.

Eh, dakle - to je vrijeme nježnosti. Novootkrivenom biću želimo pružiti sve najbolje i najljepše što nosimo u sebi. U toj igri traženja, pjesništva, ispitivanja i luckastog dodvoravanja osjećamo se začarano i doista posebno. Osvajamo i želimo biti osvojeni Nezaustavljvi zamašjak ljubavi pomalo se i sve brže okreće (nezaustavljivo...hm?)...

A da u vremeplovu braka potrčimo malo (više) naprijed...?

U braku smo poslove i EMOCIJE podijelili na "muške" i "ženske". Hajdemo malo o toj ružnoj podjeli: muškarac je šrt emocijama, to je područje koje je prepušteno ženi (poput kuhinje ili domaćinstva) ona je ta koja stalno nosi srce na dlanu, on se brani šutnjom. Ona je ta koja želi razgovarati o ljubavi, on će radije o ekonomiji. Ona je ta koja nježnošću krasi dom, muškarac misli da je zadužen za sigurnost. Svakom svoje.

E tu nastaje problem... i kad je oluja došla do granice paničnog spasavanja sa broda koji tone, tada nerijetko, naši gore spomenuti macho muškarci iz nekog zahrđalog sanduka vade onu drugu polovicu emocija i pokušavaju spasiti nespasivo i oživjeti nešto što je godinama venulo. Zaboravljaju da se nježnost umnaža i živi nježnošću, te da je ta druga polovica škrto čuvanoga blaga za crne dane davno usahla i da nema duše. Ponovno dolazi vrijeme toplih riječi, pažnja, romantike, svijeća i cvijeća, zaklinjanja i obećanja obučenih u zlato, čitaju se stare pjesme, prelistavaju požutjeli papiri, skida se prašina sa uspomena koje godinama nisu vidjele sunca..... Prekasno ili ne???


MAGLA I SUNCE

U srcu svake magle u nama sja sunce koje bi nam htjelo posvijetliti.
Valja nam stoga sa sunca pomno uklanjati maglu kao koru, kako sunce ne bismo pozlijedili.

A magli budimo zahvalni jer nas ona poučava o vrijednosti sunca za kojim čeznemo, i o našoj vastitoj.

S. Lice

Drago blogersko društvo htio bih vas potaknuti da još jednom pročitate ovu priču.


- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.08.2004., ponedjeljak

O braku (1) - (Naše mame...)

Ljubav, brak, rastava, osamljenost, bračni problemi, djeca, tješenja i hrabrenja, iskustva, suze i nove nade - kao da je zlatna, ponekad tužna, a drugi put sretna nit koja se provlači većim brojem blogerskih postova.
Piše se iz srca, iskreno, u jednom dahu i nerijetko sa puno gorčine. Drugi su tekstovi puni nade. Neke prepoznajem kao krik, vapaj nemoći ili bijesa. Najčešći odgovori sažalnih blogera su: "izdrži" i "bit će bolje".

Cijeli blogovi su tematski obojeni tom životnom temom. Vox populi je i ovdje očiti znak nečega o čemu treba govoriti i ako je potrebno čak i suprostaviti mišljenja.

Kroz neko vrijeme moj će blog biti posvećen samo tome. Bogatstvo sadržaja i težinu teme neću moći, znam, u potpunosti iznijeti. Niti rješenja, niti savjete. Uostalom tuđe iskustvo može samo pomoći kao mala podrška i znak ljudske pažnje ili ljubavi. Općevažćih recepta i čarobnih formula nema i bolje da je tako. Jer inače bismo izgubili jedan od najljepših darova koji nam je povjeren - SLOBODU. A na tom temelju unutarnje slobode i poštivanja slobode (svoje i tuđe) počiva ljepota, čarobnost i sigurnost braka. Ljubavi bez slobode nema.


Danas par rečenica o mamama. Našim dragim mamama koje su nas rodile, odgojile, uložile cijeli svoj život u naš život. Mi smo im radost i ponos. Ne, neću danas o tim mamama. Ma, neću tako! - Danas ću radije spomenuti mnoštvo mama koje su:

- htjele same odrediti budućnost i sreću svome djetetu.
- umiješale se nemilo opako u životni izbor svog mezimčeta.
- svakodnevno trovale ogromnom količinom jala najljepše prve godine braka svom djetetu.
- htjele oteti svoje dijete osobi "koja ga nije zaslužila".
- stravičnom ljubomorom razorile barem nekoliko duša.
- svoje odraslo dijete koje je u braku tretirale kao petogodišnjeg bebača.
- sebe postavile kao živi zid između dvije osobe koje se vole i žele spasiti svoju obitelj.
- sve neizliječene frustracije svog neuspjelog braka željele prenijeti i na novu obitelj svoga djeteta.
- zaboravile svom djetetu kazati: "Sretno ti i živi svoj život"!
- htjele živjeti u bračnoj sobi svog djeteta.
- neviđenom zlokobnom upornošću uništile brak svome djetetu.

A sve to "iz ljubavi", u beskrajnoj "brizi i zabrinutosti". Te naše drage mame često zaborave da je njihovo dijete odraslo i nerijetko duhom i srcem preraslo svoga roditelja i da ga doista treba pustiti da diše. I da živi. I da voli - onako kako ono to zna. I da bira život i njegove mogućnosti slobodno i potpuno.

Dragim prijateljima, koji su htjeli čuti moj savjet i čiji je brak bio u velikoj krizi savjetovao sam da idu živjeti kao podstanari. A imali su savršene uvjete i zavidne kvadrate za stanovanje i kod njenih i kod njegovih roditelja. Ali cijena stambenih kvadrata bila je nažalost prevelika, jer plaćala se urušenim brakom.

Drage mame (gore spomenute) haj`de molim vas stanite malo sa strane. I uživajte u radosnoj ljubavi i braku svoga djeteta. I mirno i sretno čekajte unučiće. Molim vas!


Sretna kći, nesretan sin

Dvije prijateljice susrele su se nakon mnogo godina.
„Reci mi,“ reče jedna, „što je s tvojim sinom?“
„Moj sin? Jadan dečko!“ uzdahne druga. „Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti u kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava, ljenčari i čita u krevetu. Jadan dečko mora joj čak doručak donostiti u krevet.“
„To je strašno. A tvoja kći?“
„Ah - ona je sretnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo što radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu.“

- 09:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.08.2004., nedjelja

OBRED

- Što je obred? –upita mali princ.
- To je nešto odavno zaboravljeno – reče lisica.

To je ono, što jedan dan čini različitim od drugoga, jedan sat različitim od drugih sati.

A. de Saint-Exupéry
Mali princ

- 09:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.08.2004., subota

Dobre prilike...

Naučio sam...
Da dobre prilike nikada nisu izgubljene: netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.


Život nam ponekad pruža mogućnost da se nađemo pred vratima upravo onda kad se otvaraju, da budemo na stazi upravo onda kada prvi put naiđe osoba koja će nakon toga biti s nama za cijeli život. Ponekad u sebi imamo dovoljno ludosti da prihvatimo bez matematike i dvojbenog premišljanja ono o čemu ljudi obično dugo i mučno računaju.

Životne šanse uvijek su obojene običnošću i teško je prepoznati njihovu posebnost. Ali u tome i jest njihova privlačnost i snaga kockarskog rizika. Jer takve šanse ne dopuštaju uzmake niti postotke. Traže nas cijele i zauvijek. Ali nude nam puno više nego što u najhrabrijim snovima možemo zaželjeti.

Ali zato trebam biti otvorena srca prema ljudima, događajima, riječima, suzama i osmjesima. Moram prepoznati u običnosti događanja čudesnost i u sivilu svakodnevlja bogatstvo boja. Takve prigode su, možda, upravo zato tu - da pozlate moj život.

KAMEN MUDROSTI

Neki luđak krene na put da potraži kamen mudrosti. Kosa mu je bila razbarušena, izblijedjela od sunca i prekrivena prašinom. Bio je mršav kao sjena, stisnutih usana - kao da su zatvorene vratnice njegova srca, upaljenih očiju - kao svjetlost svica koji traži svoga druga.
Pred njim je rikao beskrajni ocean.
Brbljavi valovi ćaskahu neprestano o skrivenom blagu, rugajući se bezumlju koje ne razumije što oni misle.
Može biti da mi nije više preostala nikakva nada.
Ipak nije htio odmora, jer mu je život postao traženje.
I kao što ocean uvijek k nebu podiže svoje ruke za nedokučivim,
i kao što zvijezde kruže u krugu, a traže ipak metu koja je nedostižna,
tako je išao i ovaj luđak, s prašnom izblijedjelom kosom, osamljenom obalom, da traži kamen mudrosti.
Jednoga dana sretne ga seljak i zapita: „Kaži mi: odakle ti zlatni lanac oko pasa?“
Luđak se zapanji: lanac, koji nekada bijaše od željeza, sada je zaista zlatan: Dakle to nije san.
On se ljutito udari po čelu: „Gle, ah, kako mi je to pošlo za rukom, a ja toga nisam znao!“
Luđak je imao naviku skupljati šljunak, pa njime dodirivati svoj lanac, a kamenje bacati ne pazeći da se što promijenilo...
Tako luđak nađe i izgubi kamen mudrosti.

R. Tagore


- 17:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Bol postoji radi toga da po njoj mjerimo mjerimo radost.
Dalaj Lama


Strpljivost je svagdanji oblik ljubavi.
R. Mendele



- 09:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.08.2004., petak

Take it easy...

Život se ne može poput filma ubrzati. On ima svoje zakonitosti, ritam i treba vrijeme. Jer život je ispunjen vremenom.

Ni dijete ne može na brzinu uzrasti i postati čovjek, niti ljubav ne može planuti u hipu i takva ostati, niti prijateljstvo ne može biti "od jutros". Treba vremena i strpljenja da ono što smo posijali uzraste, da ono što smo rekli dođe do tuđeg srca i da trud koji smo uložili donese i svoju radost.

Sutra će tek sutra doći, koliko god mi prije vremena trgali stranice kalendara. Budućnost će pokucati na naša vrata kad joj bude vrijeme, makar mi i požurivali kazaljke našeg vrtoglavog sata.

Ako imamo vremena drugome nešto kazati, imajmo i vremena pustiti da to netko čuje. I neka godovi stabla u čijoj ćemo sjeni uživati život budu brojni, puni našeg iskustva i istkani od našeg čekanja.

Koliko lijepih susreta, dragih trenutaka i bisernih minuta svog življenja ubijemo nestrpljivošću. Koliko ljudi gurnemo od sebe samo zato što nam se žuri da nam budu blizu?
I ako smo godinama stvarali problem, trebaju nam i godine da ga pomalo rješavamo.
Sutra jest novi dan, ali mi smo uglavnom oni od jučer.

Kome se žuri neće uživati u rastu, ali će i u svojoj nezadovoljnoj nestrpljivosti potrgati početke zametka i radost plodne jeseni možda nikad neće dočekati.

Zato... nemojmo požurivati - rast, ljubav, razgovor, iskrenost, prijateljstvo, blizinu.... niti išta što zovemo životom. Doći će sve! U punoj radosti! Ako treba doći!

Morate rasti!

Sjedila tako žaba u svojemu vrtu. Hej, žabo, dovikne joj kornjača, tvoj vrt je prekrasan!
- Da, odgovori žaba, ali mora se u njemu puno raditi!
- I ja bi htjela imati vrt, uzdahne kornjača. Tada joj žaba pokloni nekoliko sjemenki.
- Stavi ih u zemlju, reče, I kod tebe će uskoro niknuti cvijeće. Kornjača odžuri i posadi sjemenke.
- Sada morate rasti, reče sjemenkama. Zatim uze hodati oko njih – deset puta tamo i natrag. Je li već nešto izašlo iz zemlje? Ne, ni najmanji izdanak. Kornjača se sagne i vikne:
- Hej, sjemenke, morate početi rasti! Ali ne nikne ništa. Ni najmanji izdanak.

Kornjača pokuša još jednom . Vikne iza glasa: Morate rasti! Dotrči žaba.
- Zašto tako vičeš?
- Moje sjemenke neće niknuti, požali se kornjača.
- Sjemenke se boje kad tako vičeš, zato ostaju u zemlji, objasni žaba.
- Boje se? – upita kornjača. Misliš li to ozbiljno?
- Naravno, žaba će. Ostavi ih nekoliko dana na miru. Čekaj dok zasja sunce! Čekaj dok na njih padne kiša! Onda će niknuti!

No kornjača je bila nestrpljiva. I noću je nadzirala svoju gredicu. Grozno, zaključi. Ne rastu. Možda se boje mraka. I upali sjemenčicama nekoliko svijeća. Donese i knjigu pa im pročita priču. Nemojte se bojati, reče.
Slijedećeg dana kornjača sjemenkama otpjeva nekoliko pjesmica – jednu za drugom.
Trećega dana im je čitala pjesme.
Nekoliko dana kasnije zasvira im na violini.
Sve je bilo uzalud. Sjemenke nisu počele rasti. Pa što se to događa? -zakuka kornjača. Sjemenke se boje izići iz zemlje! Tako plašljivih sjemenki nisam još nikada vidjela!
Najposlije, shrvana zaspe. Spavala je dugo. Spavala je sve dok nije došla žaba i doviknula joj:
- Kornjačo, kornjačo, probudi se! Pogledaj što to tamo raste!
- Hura! Klikne od sreće kornjača. Moje sjemenke. Najzad su niknule.
- Sada imaš lijepi vrt, reče žaba.
- Da, otpovrne kornjača. Ali ja sam se za nj teško naradila.

- 14:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Kažu da svijet pripada onima koji rano ustaju.
Nije istina!
Svijet pripada onima koji ustaju sretni.

- 09:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.08.2004., četvrtak

Što napisah, napisah...

...poznate su Pilatove riječi koje izreče u trenutku kad ga je netko htio nagovoriti da promijeni već napisano. Život se ne može vrtjeti unatrag, makar bismo to koji put i htjeli. Djeca bi kazala "Taknuto maknuto !". Ali dok pišem smijem gledati unaprijed i u hrabrom i poštenom odnosu prema istini koju istražujem mogu vidjeti sebe pred slovom koje sam napisao i za više dana ili godina. Mogu vidjeti i druge pred mojim tekstom.

Jer ono što napišem nije samo puka informacija nego također utječe i na formaciju onoga tko se susreće s mojom pisanom riječi.

Sve što pišemo neka bude istinito - barem onoliko koliko je istina našim skromnim dušama dohvatljiva.

O povratku Napoleona iz njegova zatočeništva na otoku Elbi 1815. godine pariški su listovi ovako izvješćivali:

- 28. veljače: "Krvoločni je ubojica pobjegao iz svoje pećine".
- 7. ožujka: "Nezasitna je hijena pristala u zaljevu Juan."
- 11. ožujka: "Proždrljivi se lav nalazi u Grenoblu".
- 16. ožujka: "Lyon je tiraninu otvorio svoja vrata".
- 17. ožujka: "Bonaparte se brzim maršem približava glavnom gradu".
- 19. ožujka: "Napoleona sutra očekuju u Parizu".
- 20. ožujka: "Njegovo je carsko Veličanstvo stiglo u Fontainebleau".

- 16:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
"Komadić vremena komadić je zlata.
Ali komadićem zlata ne možemo kupiti komadić vremena."

Kineska poslovica

- 10:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.08.2004., srijeda

Pozlatilo vam se...

Čime danas obdariti prijatelja, onoga koga volimo, osobu s kojom stvaramo život, čovjeka kojeg sretnemo ili jednostavno virtualnog blogerskog namjernika koji će zalutati na našu stanicu. Što danas drugima pokloniti i čime se mjeri vrijednost i veličina dara?

Koliko puta nam se dogodilo da je naša pažljiva i dobra riječ čudesno otvorila gruba i teška nečije samoće. Po našem sitnom daru nemoguće postaje stvarnost, a san svakodnevna opipljiva ljepota. Ako velikodušno drugima pružimo ono što možda grčevito držimo u svojoj škrtoj ruci, osjetit ćemo slobodu i bogatstvo koje smo dotada samo slutili. Vjerujem da svatko ima poneko iskustvo činjenice da je sitnicom pokrenuo lavinu dobrote i prijateljstva.

I tako nam se dar vratio kao uzdarje u zlatu.

Išao sam kao prosjak seoskim putem od vrata do vrata, kada se u daljini pojavila tvoja zlatna kočija, nalik zlatozarnu snu, i ja se upitah:
"Tko li je taj kralj kraljeva?"
Ponadah se da to ide zlopaćenju kraj i zastadoh čekajući da me obdare nezaiskanom milostinjom, i da prospu blago u prašinu.
Kočija je stala pokraj mene. Pogledao si me i sišao, smiješeći se. Ja pomislih da je sreća mog života napokon došla. Odjednom, pružio si ruku i rekao:
"Što imaš da mi daš?"
Ah, kakve li carske šale, prositi od prosjaka!
Stajao sam zbunjen, neodlučan, a onda sam iz torbe izvadio najsitnije zrnce žita i pružio ga tebi.
Ali, kako sam se snebivao kad sam u smiraj dana ispraznio svoju torbu i na tlu, u škrtom kupu, ugledao najsitnije zrnce, zlatno!
Gorko li sam zažalio što ne bijah dosta velikodušan da te podarim svime što imam.
R.Tagore

- 20:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.08.2004., utorak

Kuća ili dom?

Što je to što kuću pretvara u ognjište, stan u dom, podstanarski sobičak u ugodan kutak i drago svratište. Na koji način zajedničko prezime doista postaje obitelj. Koje su nevidljive niti koje prostoru daju dušu i toplinu, smisao i privlačnost.

I što treba uložiti da bi nam bilo ljepše i toplije i onima koji s nama dijele život sretnije.

Nerijetko može kuću više ugrijati jedan cvijet nego sva umjetno stvorena toplina koja odiše hladnoćom. I riječ ljubavi može otopiti svu mrzlost zidova. I mala pažnja može dom osvijetliti beskrajno lijepim osmjehom. I igra s djetetom i zajednički razgovor i zagrljaj i isprika i zahvala učvršćuju lomljive zidove ponekad uzdrmane zgrade.

Moj dom nije kuća dovršena zavazda. Potrebno joj je tisuće malih detalja strpljivosti i pažnje da bi disala i živjela. Svakodnevno joj darujem novu ljepotu i toplinu .

Tako postajem graditelj koji savija nikad do kraja dovršeno gnijezdo života sebi i svojima.

Tada mi moje obitavalište postaje oaza, komadić raja već ovdje. U neverama odnosa, poslova, strke i stresa koji me guši moj dom mi postaje sklonište i izvorište nove snage.

Neki se stariji stolar-graditelj spremao u mirovinu. Obavijestio je svojeg poslodavca kako mu je dosta građenja kuća: ostatak života želi provesti uživajući u slobodnu vremenu sa svojom obitelji. Primanja će mu se smanjiti, ali više zaista ne želi raditi.

Poslodavcu je bilo žao izgubiti najboljeg radnika. Zamoli ga da, eto, njemu za ljubav, sagradi još samo jednu kući prije nogo ode u mirovinu. Ovaj pristane, no kako je vrijeme prolazilo, bilo je sve očitije kako mu je srce – već u mirovini. Ne samo da izabrao loš materijal, nego je i sav posao napravio prilično traljavo. Bio je to zapravo nesretan završetak njegove uspješne karijere.

Kad je posao napokon dovršio, poslodavac mu svečano uruči ključ ulaznih vrata: kuća mu je bila poklon!

Kojeg li šoka! I koje sramote! Da je barem znao da kuću gradi za sebe! Sve bi drugačije napravio! A sada mora živjeti u ovoj koja baš i nije nešto i na koju i nije naročito ponosan.



- 10:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #

23.08.2004., ponedjeljak

Dobra volja...

Bogatstvo ljudi je u raznolikosti i neponovljivosti. Svatko je jedinstven – unikatni original. U susretima s takvim originalnim jedinkama koji put ostanemo zatečeni, paralizirani od oduševljenja. Poželimo da nam je takva osoba prijatelj i bliska. Ako dopustimo tom usudnom impulsu da se razvija rađaju prijateljstva i ljubavi. Takva osoba odjednom postaje stanovnik našeg srca. Začarani smo dobivenim - kao da ta osoba misli naše misli i izgovara naše riječi. Božanska kemija!

Možda koji put kod te druge osobe prepoznamo onaj dio osobnosti za koji mislimo da nama nedostaje, ponekad nas k takvoj osobi privuče i hrabrost ( da ne reknem divljina) kojom smo siromašni ili plahost koja bi mogla biti protuteža našoj aroganciji. „Pod staklenikom“ odgojena djevojka često će prepoznati srodnu dušu u „momku s ulice“. Suprotnosti se očito privlače.

Stara je poslovica da se „čovjeka dočekuje i prihvaća po kaputu, a ispraća po karakteru“. Pa se dogodi da osoba koja nas je nečim oduševila pokaže svoje „pravo lice“. I onda smo povrijeđeni. Očaranost se pretapa u razočaranost, oduševljenje u tugu. Koje je nečije pravo lice? Potrebno je puno iskustva, mudrosti, spremnosti za primanje dobrih savjeta, ali i poprilično sreće da ne zaigramo na krivu kartu.

Osim toga lako je na blogu nekoga staviti na svoju internu „ignore“ listu. U virtualnom svijetu relativno je lako nekome zalupiti vratima. To je puno teže i bolnije u konkretnom životu.

I nešto vrlo važno – možda i mi oblikujemo neko „novo lice“ neke nama nekad drage ili interesantne osobe. Možda na slici tog lica koje sada izbjegavamo ili se na njega nabacujemo blatom prepoznamo neke svoje boje.

Ove dane se nekako više piše o hr-blogu i njegovoj sudbini pa je i ovaj postić ubačen u taj sandučić.

Završavam riječima kojim je jedna meni draga blogerica opisala sadržaj svoga bloga – „ljudi služe da se druže“.

Naučio sam da – nikoga ne možeš natjerati da te voli. Sve što možeš jest postati netko koga se može voljeti.

Naučio sam da – bez obzira na to koliko ti je do nekoga stalo, neki ljudi to jednostavno ne vraćaju istom mjerom.

Naučio sam da – su potrebne godine kako bi se izgradio povjerenje, a da su dovoljne sekunde kako bi se ono uništilo.

Naučio sam da – nije važno što imaš u životu nego tko te ima i koga imaš.


- 09:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.08.2004., nedjelja

Dječjim riječima...

Dragi Bože pišem ti pismo...

... jer bi htio da mi se javiš. Neki ljudi ne vjeruju da postojiš. Zato, ako postojiš bolje Ti je da na brzinu nešto učiniš...

... molim te pošalji mi ponija. Do sada te nisam nikada ništa tražio. Možeš provjeriti.

... da mi odgovoriš koje je korist od toga što sam dobar ako to nitko ne zna?

... volio bih živjeti 900 godina kao onaj tip iz Biblije.

... jer se ljudi iz susjednog stana stalno svađaju. Trebao bi samo dobrim prijateljima dopustiti da se žene.

... jer sam održao svoj dio dogovora. Gdje je bicikl?

... jer bih želio znati kao smo svi nastali? Nadam se da ćeš mi to bolje objasniti nego moj tata.

... da mi odgovoriš tko je bolji: dječaci ili djevojčice? Znam da si dečko, ali budi pravedan.

... jer želim znati jesi li bogat ili samo poznat?

... da te upitam možeš li napisati još koju priču? U crkvi čitamo stalno iste.

... jer Ti želim reći da je Biblija vrlo dobra. Jesi li napisao još koju knjigu?

... jer želim znati zašto uopće moramo umrijeti ako ćemo živjeti nakon smrti?

... nisam znala da narančasta boja može postati purpurna, sve dok to nisi učinio sa zalaskom sunca u srijedu... To ti je bilo stvarno cool!


- 10:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.08.2004., subota

Dragi Bože,
pomozi mi da ustanem.
Pasti mogu i sam.

Židovska

- 17:48 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Neka nas...

Često puta nismo svjesni koliko je tko truda uložio u svoj život, svoju obitelj ili čak u svoj blog. Vidimo samo konačni rezultat i skloni smo ga kritizirati, mijenjati, dopunjavati. Što se sve krije iza prikazane slike nečijeg života (ili virtualnog dijela nečijeg života) možemo samo slutiti.

Trudim se da ta slutnja bude uvijek pozitivna i kao dar prihvaćam tuđu iskrenost ili želju da dio svoje boli ili mrvicu svoje radosti predoči drugima.

Zbog toga svaki blog ima svoju vrijednost i pred njega stajem s poštovanjem i pažljivošću. Pišem ovo jer bih bio žalostan kad bi se ovo lijepo mjesto druženja, iskustava i priopćavanja pretvorilo u mjesto svađe, prepucavanja i izvora negativne energije.

Ne smeta me ničije mišljenje niti razmišljanje. Svatko ima svoj životni stav i svoje razloge. Ne bih želio nikoga u suprotno uvjeravati.

Želim samo radosno uživati u onome što sam već otkrio, potaknuti dobre duše bloga da ustraju i nadati se da ću otkriti i nove.

Želim vam dan pun lijepih druženja i sunca.


Bogataš koji je jako volio mace zamolio je slavnog Zen slikara da mu nacrta jednu sliku mace. Slikar je pristao i rekao čovjeku da dođe za tri mjeseca. Kad se čovjek nakon tri mjeseca pojavio, slikar je izjavio da crtež još nije gotov i rekao mu da dođe za naredna tri mjeseca. To se ponovilo nekoliko puta. Nakon godinu dana, čovjek se pobuni. Slikar uze kist i s lakoćom i gracioznošću, u jednom pokretu, nacrta macu – najljepši crtež koji je čovjek ikad vidio! Bio je iznenađen. A onda se ljutne:
- Pa trebalo ti je samo trideset sekundi za taj crtež! Zašto sam morao čekati godinu dana?– upitao je.

Slikar bez riječi otvori ormar iz kojega ispade, ma valjda tisuću – crteža mace.

- 09:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.08.2004., petak

Ako vam u životu ide suviše lako - dobro pogledajte oko sebe
možda vam je krenulo nizbrdo.

- 23:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ma jesam li to ja...?

SUSRET SA SOBOM

Idući ulicom uglađen i fin susreo sam se sa sobom.
Prošlo je pet godina otkad smo se posljednji put vidjeli. Jedva sam se prepoznao.
Izgledao sam sebi osamljeno, napušteno i ostarjelo, a gurao sam tek dvedest i petu. Htio sam pobjeći na drugu stranu ulice da se mimoiđemo.
Ali, dolazeći iz suprotnog smjera, već sam sebi mahnuo rukom. Kad smo se zaustavili jedan kod drugoga pružio sam sebi ruku kao strancu ne gledajući se u lice, budno motreći ne gleda li tko od prolaznika s kim se rukujem.
- „Imaš li vremena za me?“ – moleći je progovorio raspušteni gledajući me pravo u oči.
- „Drago mi je što smo se sreli, ali sada zaista nemam vremena. Čeka me žuran posao.“ – odgovorio sam sebi udaljavajući se žurno od sebe.

- 08:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.08.2004., četvrtak

Lako izgubimo...


Lako izgubimo nešto što prejako zgrabimo. Pustimo i predmetima da dišu i da slobodno pronađu pravo mjesto svojeg postojanja u našem životu, poštujmo njihovu lomljivost. Ako ih snažnim rukama, bez srca, držimo lako se skrše. Nije njihov smisao da budu zarobljeni ili zdrobljeni u našim posesivnim rukama.

Lako izgubimo i osobu koju ugušimo svojom ljubavlju. Može li njeno srce kucati, širiti se i smijati se od snage našeg stiska...? Koji put nam draga osoba pobjegne jer smo je uništili ljubavlju koja je postala teret a ne radost. A našu odsutnost osjeti kao slobodu.

Lako izgubimo i prijatelja koji može samo slušati. Poštujmo potrebu samoće i slobode druge osobe. Krletka, makar od zlatnih žica napravljena uvijek je krletka i zatvor koji ubija slobodu.

A ljubavi bez slobode nema.

Zašto se ugasi plamen?
Zaogrnuh ga svojom kabanicom da ga sačuvam od vjetra, zato se ugasi plamen.

Zašto uvenu cvijet?
Pritisnuh ga na srce svoje trepereći od ljubavi, zato uvenu cvijet.

Zašto presahnu rijeka?
Podigoh branu da bih je sačuvao samo za sebe, zato presahnu rijeka.

Tagore


- 17:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.08.2004., srijeda

Uljepšaj dan !


RECITE TO PRIJE

Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš!
Reci to odmah. Nemoj reći:"Moja majka, moj sin, moja žena…. to već i onako zna".
Možda i zna. No, bi li se ikada umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja?
Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci:"Ja sam, želim ti reći da te volim".
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: "Trebam te! Volim te, volim te…".

Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, a razlikuju se po ljubavi.


Želim vam za dobro jutro da vam netko vaš danas doista i iskreno rekne: Volim te!
- 07:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

17.08.2004., utorak

Riječi... riječi

Postoje riječi toliko zle - kao da je u njima sabrana sva zloća svijeta. One godinama bole i rana koju stvore duboka je i neiscjeljiva za mnoge teške dane. Ili za čitav život. I za onoga tko ih je izrekao isto kao i za onoga tko je njima pogođen. Takva riječi su sposobna u trenu srušti godinama građenu zgradu braka, obitelji, prijateljstva ili ljubavi. Pomno brušene pakošću i premazane otrovom unutarnje zloće zle riječi postaju moćno oružje koje ranjava samu dušu.

Možda kod mene u Dalmaciji riječi zvuče goropadnije i otrovnije nego što jesu. Nerijetko se iza grezih izričaja krije loš način da ljudi ludo skriju svoju nježnost i dobrotu. Pa se riječi i ne uzimaju uvijek ozbiljno k srcu. Ali koji put su i takve, unatoč svoj dobroj volji da ih ublažimo doista „preslane“.

Donosim jednu takvu, lošu i nemilosrdno ružnu koju sam čuo u nekom radijskom programu prije nekoliko godina u prigodi dana žena. Zgrozila me. Možda je trebala biti duhovita, ali očito nije uspjela. Možda može biti ilustrativan primjer dalmatinskog mentaliteta ili hrapave duhovitosti na kojoj je patina opore slanosti, ali nikako i ni u kojoj podvarijanti je ne mogu opravdati.

Dakle, u spomenutoj radio emisiji (ali pazite na Dan žena!) (slušaoci!!!) su trebali pogoditi nastavak započete rečenice. Početak joj je glasio: Šuti ženo dok...
Naravno kroz duge desetine minuta stizali su razni prijedlozi i ideje nastavka ove rečenice.

Kruna lošega je bio slijedeći koji je i „pokupio“ nagradu. glasio je : „Šuti ženo dok – SA MNOM RAZGOVARAŠ!“

Da bih ovoga utorka na suprotnu stranu životne vage stavio nešto dobroga što će barem malo ublažiti bolnost izrečenog donosim slijedeću pričicu. Neka nam je lijep dan. Budimo sunce jedni drugima!
PRAVA LJUBAV

Na jednom radijskom natječaju vrtjelo se pitanje:
- Koja je najljepša rečenica koju žena može čuti?
Nakon svih domišljanja i raznih prijedloga, javila se mlada žena, i dobila prvu nagradu. Evo što je rekla:
- Najljepša rečenica koju žena može čuti jest, kad se dijete probudi u tri sata noću i stane plakati, a muž reče: „Samo ti spavaj, ja ću!“

- 14:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.08.2004., ponedjeljak

Zid šutnje

Osim one lijepe i bogate šutnje koja se događa u savršenoj blizini ljudi, postoji i zla, otrovna šutnja, šutnja koju doživljavamo kao prokletstvo i kaznu.

Koji put šutnja i zlokobna odsutnost riječi više razdvaja ljude od bilo kakve svađe. Šutnjom zatvaramo stazu između nas i drugih. Šutnja, ona teška, koja se ćuti u zraku, ona koja nam pritiska samu dušu, zapravo podiže zid između mene i druge osobe.
Uz razne zidove koji obilježavaju i ranjavaju naše vrijeme (kineski, berlinski, izraelski, zid plača) možda najosobnije i svakodnevno najbolnije doživljavamo ZID ŠUTNJE koji smo sami podigli ili nam ga je netko sagradio.

Takva šutnja slika je pakla. Čovjek bi najradije pobjegao, odselio, učinio bilo što pametno ili ludasto samo da se taj zid sruši, ili da se na njemu stvori barem jedna rupa koja bi narušila hladnu čvrstoću zida šutnje i kroz koju bismo mogli onome tko se nalazi s druge strane dati barem početnički smješak ili mig dobre volje.

Tada molimo za neko čudo, neku toplinu koja će otopiti led i popraviti ono što smo sami pokvarili. Smišljamo načine. Glumimo klauna, dvorsku ludu, zabavljača, čarobnjaka... Sebi postajemo smiješni i čudni u velikoj želji da se s druge strane čuje riječ ili bilo koji znak života. Ili se pravimo mrzlo hladni htijući ledom otopiti led. Ili besmisleno gradimo novi svoj zid od inata i prkosa želeći novim zidom srušiti postojeći.

Čim takav zid šutnje započne puštati svoje korjene u našoj sredini kao korov zla, pobijedimo ga toplom riječju, zagrljajem, suzom. Nemojmo dopustiti zidu da raste i razdvaja. A materijal koji će preostati od započete gradnje ili blagotvorne ruševine upotrijebimo za neki novi most.


Bakina šutnja

Djed i baka su se posvađali. Baka je bila toliko ljuta da nije htjela razgovarati sa svojim možem.
Idućeg je dana djed zaboravio na svađu. Ali se baka uopće nije obazirala na djeda i nije htjela govoriti. Što god bi on učinio da ona progovori, ostalo bi bez uspjeha.
Djed je napokon stao prevrtati po policama i ladicama. Trajalo je to nekoliko minuta, i baka se više nije mogla suzdržati: „Što to tražiš, za ime Božje?“
„Hvala Bogu! Našao sam“, odgovori djed s nestašnim smješkom. „Tvoj glas!“

A. de Mello



- 23:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.08.2004., nedjelja

Ne molio Te...


Ne molio Te nikad da me štitiš,
već da mi udijeliš srčanost da se s nevoljom ogledam.

Ne tražio od Tebe nikad da mi stišaš patnju,
već da mi dadeš srce da je snosim.

Ne iskao od Tebe nikad saveznike u životnoj borbi,
već vlastitu snagu.

Ne zazivao nikad spasenje u strahu i stisci,
već strpljenje kojim ću izboriti slobodu.

Udijeli mi da ne budem kukavica,
što Tvoju milost ćuti samo u uspjesima,
već mi učini da stisak Tvoje ruke nađem i u porazu

R. Tagore

- 07:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.08.2004., subota

"Između redaka..."

Riječi su redovito sredstvo kojima ono najdublje i najbolje prenosimo kao dar drugima. U riječima na dlanu pružamo svoju dušu drugoj osobi. I za uzvrat primamo riječi drugoga kao izričaj tuđe duše i dar tuđe osobnosti.
Mnoštvo lijepoga i dobroga primamo i darujemo kroz riječi.
Tako se događa ono što zovemo govor i slušanje. U govoru i slušanju događaju se osobe i razvijaju se osobnosti.
Umijeće življenja, ljubavi i prijateljstva, međutim, zahtjeva da nerijetko "čujemo" i ono što nam drugi nije kazao ili što nam je ponuđeno "između redaka". Tu se nerijetko kriju pravi sadržaji i najljepše poruke, izričaji za koje se nema hrabrosti pretvoriti ih u riječi i ono što šture riječi samo mogu osiromašiti.
Ono rečeno "između redaka" koji put može biti krik, vapaj, poziv za pomoć, ponekad isprika ili jednostavna zahvala, ali uvijek znak ljubavi i potrebe za drugim.

Čuti i osluhnuti tuđu šutnju i u njenim dubinama pronaći skrivene sadržaje i začahurene poruke zapravo je znak ljubavi.


POTEŠKOĆE U BRAKU

Čovjeku koji je imao poteškoća u braku i tražio savjeta reče učitelj:
„Nauči pažljivo slušati svaku riječ koju kaže tvoja žena!“
Čovjek uze savjet k srcu, vrati se nakon mjesec dana i reče da je naučio slušati pažljivo svaku riječ koju kaže njegova žena.
Učitelj će mu sa smješkom: „A sada idi kući i pažljivo slušaj svaku riječ koju ona ne kaže!“

- 20:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.08.2004., petak

Petak 13-ti...

Netko je jutros sretan, presretan, jer je nasao mjesto za parkiranje.
Netko drugi je tuzan i zalostan, jer mu se rodilo zensko dijete.
D. R.


Postano koristeci mblog
- 15:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.08.2004., četvrtak

Biti netko ...

Uvijek sam zeljela biti netko. Ali trebala sam biti malo odredjenija!

L. Tomlin


Postano koristeci mblog
- 18:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.08.2004., srijeda

oprostiti...

-Evo pobigoh tri dana na Brac. Ocito se i kod mene uz crveno-bijela zrnca u krvi zuje i blogovska, pa saljem poruku i morski pozdravic sa Zlatnog rata.
-Kako mogu oprostiti drugima?
-Ako ih nikada ne osudjujes, nemas potrebe oprastati im.


Postano koristeci mblog
- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.08.2004., utorak

blogić

DNEVNIK DVOGODIŠNJAKA

Četvrtak:

Osam i deset – Poprskao sag kolonjskom vodom. Divno miriše. Mama se srdi. Kolonjsku vodu ne dirati!

Petnaest do devet – Bacio upaljač u kavu. Dobio po turu.

Devet sati – Švrljao po kuhinji. Pobjegao. U kuhinji ništa ne dirati.

Devet i petnaest. – Bio u tatinoj radnoj sobi. Pobjegao. I u tatinoj sobi ništa ne dirati.

Pola deset – Uvukao se u ormar. Igrao se. Mama traži i viče.

Deset sati – Našao šminku. Bojao po zidu. Zabranjeno.

Deset i dvadeset – Izvukao igle iz vunenoga klupka. Jednu savio. Drugom probušio jastuk. Pletivo zabranjeno dirati.

Jedanaest sati – Treba popiti mlijeko. Voda je bolja! Derao se. Dobio po turu.

Jedanaest i deset . Pomokrio se u gaće. Dobio po turu. Mokriti u gaće zabranjeno.

Pola dvanaest . Igrao se cigaretama. Vadio duhan. Gorak je.

Petnaest do dvanaest . Trčao za stonogom sve do zida. Dohvatio zavjesu. Zanimljivo, ali zabranjeno.

Dvanaest i dvadeset . Čeprkao po zemlji. Čudni mirisi. Stavljao u usta. Zabranjeno.

Pola jedan . Bio u vrtu. Čupao salatu. Nije za jesti. Čupati salatu također zabranjeno.

Jedan i petnaest – Popodnevno lijeganje. Nije spavao. Sjedio na pokrivaču. Prehladio se. I to je zabranjeno.

Dva sata . Razmišljao. Zaključio kako je sve zabranjeno. Čemu se uopće roditi?

- 09:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.08.2004., ponedjeljak

Smiješak molim...

Postoje ljudi vedri kao sunce. Kad ih sretneš uljepšaju ti dan. Možda se i ne trude previše oko toga. Jednostavno – takvi su. Osmjeh im je zaštitni znak. Vedrina kojom zrače toliko je bogata da pomisliš kako se kroz njihovu dušu zrcali samo nebo. Oni su blagoslov i dar - uvijek!

I ponavljam ono što je već mali bezbroj puta ponovljeno na blogu:

Naučih... da je osmijeh besplatan način da poboljšaš svoj izgled

SMIJEŠAK

Smiješak ne stoji ništa a čini čudesa.
Obogaćuje one koji ga primaju.
Ne siromaši one koji ga daju.
Traje tek časak.
Uspomena na njega katkada je vječna.
Nitko nije toliko bogat da bi ga mogao prezreti.
Nitko tako siromašan da ga ne bi zaslužio.
Smješak odmara umorne, ohrabruje obeshrabrene.
Ne može se ni kupiti, ni pozajmiti, ni ukrasti..
Ima svoju vrijednost tek u času kad se daje.

Kad susretnete nekoga koji se više ne zna smiješti, budite velikodušni:
dajte mu svoj smiješak, jer nikome nije tako potreban
kao onome koji ga ne može dati drugima.

Rene Remacle


- 12:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.08.2004., nedjelja

Molim Te..

O veliki Sunčani Moćniče!
Molim te za moj narod,
Da ljeti sretan bude
I mrzlinu zime
Da preživi...
O Zvijezdo Jutarnja,
Kad na nas pogledaš,
Daj nam mir
I okrepljujući san!
O veliki Duše,
Blagoslovi sretnim životom
Moju djecu,
Prijatelje i posjetitelje!
Neka naši puti
Budu ravni
I neka upravo pred nama leže!
Daj da živimo
I starost dočekamo.
Mi smo svi tvoja djeca
I za ovo molimo
Dobra srca.

Molitva indijanaca, Sj. Amerika

- 10:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.08.2004., subota

što je važno...?

U životnim izborima koji se svakodnevno postavljaju pred nas nastojimo uvijek uzeti i prigrliti ono što smatramo bitnim i što nas je nekom božanskom čarolijom privuklo. U taj naš izbor uložimo svoju energiju, vrijeme, bogatstvo našeg srca i sposobnosti. Pomalo se zaljubimo u naš izbor životnih važnosti. On nas nosi, daje nam siguran osjećaj da nismo nevažni, ispunja naše srce mislima kako radimo i živimo nešto veoma bitno i života vrijedno.

Ali naš izbor nas i drži zatočenima u zlatnoj krletki osjećaja da smo u nečem beskrajno dobri i da bilo što drugo nikada neće biti toliko jako dio nas. Nerado bismo dirali u listu prioriteta koju stalno imamo ispred sebe. Plašimo se novog potresa i panične neizvjesnosti.

Možda opijeni svojim izborom ne vidimo druge šanse koje nam poput pijeska klize kroz prste života. Zarobljeni svojim svijetom postajemo slijepi za druge boje i gluhi za nježne tonove životnih melodija koje bismo, možda, ipak koji put trebali barem načas osluhnuti.
Možda bi tada oduševljenost onim u što smo tako vrtoglavo uronjeni malo splasnula, ali možda se još i više učvrstimo u opijenosti vinom gozbe koju već dugo slavimo. U svakom slučaju neka je sretno!

PROFESOR I LAĐAR

Jadnog dana jedan od najvećih sveučilišnih profesora, kandidat za Nobelovu nagradu i poznati svjetski znanstvenik, dođe na obalu nekog jezera. Zamoli lađara da ga u svojoj lađici provoza po jezeru. Kad su dobrano odmakli od obale, profesor počne ispitivati lađara:
"Poznaješ li povijest?"
"Ne."
"Četvrtina tvog života je izgubljena!"
"Poznaješ li astronomiju?"
"Ne."
"Izgubljene su dvije četvrtine tvog života!"
"Poznaješ li filozofiju?"
"Ne."
"Pa ti si izgubio tri četvrtine života!"
Odjednom se podiže silna oluja. Lađica se na sredini jezera zanjihala kao orahova ljuska. Vičući iz svega glasa nasuprot zaglušujućem šumu vjetra, lađar se obrati profesoru:
"Znate li plivati?"
"Ne", odgovori profesor.
"Onda ste izgubili cijeli život!"


- 10:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.08.2004., petak

Što to imaš u sebi...

Dragi kamen

Neka je mudra žena, uz obalu planinskog potoka našla velik dragi kamen. Putujući dalje, sretne idućega dana gladna čovjeka. Otvori svoju torbu da njim podijeli svoj obrok. No čovjek u torbi opazi dragi kamen i zatraži ga. Bez imalo razmišljanja, žena mu ga dade.

Čovjek ode, uživajući u svojoj sreći. Znao je da je kamen dovoljno vrijedan da ga osigura do kraja života. No, nakon par dana vrati se potražiti ženu. Nađe je i vrati joj kamen.

-Razmišljao sam – reče joj. Znam koliko taj kamen vrijedi, ali vraćam ti ga i molim te da mi otkriješ tajnu: što to imaš u sebi, a zbog čega si mi taj kamen mogla dati?

Ravnodušnost je paraliza srca.
R. Mangeret

- 10:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.08.2004., četvrtak

Za političara je najbitnije da zna proreći što će se desiti sutra, slijedećeg mjeseca i slijedeće godine,
i kasnije objasniti zašto se to nije dogodilo.

W. Churchill

- 15:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sretan ti dan...

Vrijeme za sreću
Dobar ti dan, dragi moj čovječe,
uzmi si vremena da budeš sretan!
Ti si čudo koje hoda, jedini nezamjenjiv na zemlji.
Znaš li to?
Zašto se ne diviš, ne čudiš, ne raduješ samome sebi i svima drugima oko sebe?

Zar si posve ravnodušan i zar ti ništa ne znači to da živiš, da smiješ živjeti?
Da imaš vremena za pjesmu, za ples, vremena da budeš sretan?

Čemu gubiti vrijeme u ludoj jurnjavi za novcem?
Čemu nagomilavati brige za sutra i prekosutra?
Čemu se prepirati, dosađivati se, čemu se utapati u besmislenim užicima, čemu spavati dok sunce sja?

Mirno si uzmi vremena da budeš sretan!
Vrijeme nije jurnjava između kolijevke i groba, nego mjesto da se smjestiš na suncu!

Phil Bosmans

- 10:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.08.2004., srijeda

... srećo, hajde stani mi na put!

SAVRŠENA ŽENA

… po čitave dane i čitave noći trudim se da dobro izgledam, da budem zdrava i pametna.
I da me obožavaju.
I da budem zadovoljna.
I hrabra.
I načitana.
I savršena domaćica,
I fantastična u krevetu,
I da govorim strane jezike,
I da se bavim sportom,
I da poznam umjetnost…
Hoće li me, molim vas, netko zaustaviti?

J. Viorst, Self-Improvement Program

- 07:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.08.2004., utorak

Kako funkcionira život?

Hal će u svom zadnjem postu ponosno izjaviti kako je računalo genijalni sugovornik, sluša... Slažem se!
A kako je sa životom, tim strojem koji je ponekad "isprogramiran" na nama čudne, neprotumačive i neprihvatljive načine? Istina je da se u tome i pronalazi sva čarobnost življenja. Nepredvidivost novog dana, staze kojom smo bezbroj puta prošli ili osobe za koju smo vjerovali da je poznajemo "kao vlastiti džep", ipak nas ponekad ostavi zatečenima i paraliziranima u našoj borbenosti da sve "stavimo na svoje mjesto".
Htjeli bismo tada neko brzo rješenje, jeftin recept, čarobnu formulu ili konkretan i lako ostvariv savjet. Stvari međutim funkcioniraju drugačije. "Priručnik" i "tehnička podrška" postaju smiješno neupotrebljivi - ostaje nam vlastita snaga i novo beskrajno vrijedno iskustvo koje ćemo steći, bez obzira što će nova oluja u našem životu ostaviti iza sebe. A to nema cijene.

Na ovu temu i jedna duhovita crtica.
Što se događa kada "se polupaju lončići" "bračnoga softwarea"?

Tehničkoj podršci:
Prošle godine izvršila sam upgrade sa Dečka 5.0 na Muža 1.0 i primjetila da je novi program počeo vršiti neočekivane promjene na software za knjigovodstvo žestoko limitirajući pristup aplikacijama za garderobu, cvijeće i nakit koje su savršeno funkcionirale pod Dečkom 5.0. U brošuri proizvoda nije spomenut taj fenomen. Uz to, Muž 1.0 vrši deinstalaciju mnogih drugih značajnih programa kao što je Večera sa plesom 7.5, Krstarenje 2.3 i Večer u operi 6.1 i instalira nove, nepoželjne programe kao što je Kartaška večer 1.3, Subotnji nogomet 5.0, Golf 2.4 i Nered svuda 4.5. Razgovor 8.0 više ne radi i svaki put se sruši sistem. Ni pod kojim uvjetima neće izvršiti Mijenjanje pelena 14.1 ili Spremanje stana 2.6. Probala sam sa izvršavanjem Zvocanja 5.3 da popravim Muža 1.0, ali ovaj višenamjenski utility ima ograničenu efikasnost.
Možete li mi pomoći?!
Iskreno vaša,
Ana

Odgovor Tehničke službe:
Draga Ana,

Ovo je vrlo čest problem na koji se žene žale, ali uglavnom nastaje zbog osnovne zablude. Mnogi vrše upgrade sa Dečka 5.0 na Muža 1.0 ne znajući da je Dečko 5.0 samo paket za ZABAVU. Međutim, Muž 1.0 je OPERATIVNI SUSTAV i projektiran je tako da izvršava što je moguće manje aplikacija. Dalje, ne možete obrisati Muža 1.0 i vratiti se na Dečka 5.0, zato što Muž 1.0 nije projektiran s tom mogućnošću. Skriveni izvršni programi unutar sustava prouzročili bi da Dečko 5.0 podražava Muža 1.0, tako da se time ništa ne dobija. Nemoguće je izvršiti deinstalaciju, brisanje ili čišćenje programskih fajlova iz sistema, jednom kada su instalirani. Bilo koji novi programski fajlovi mogu se instalirati samo jednom godišnje, budući da Muž 1.0 ima žestoko ograničenu memoriju. Poruke o greškama su česte, i normalan su dio Muža 1.0. U očajničkom pokušaju pokretanja neke od svojih "old time" omiljenih aplikacija, ili pokretanja nove aplikacije neke žene su pokušale instalirati Dečka 6.0 ili Muža 2.0. Međutim, te žene na kraju imaju više problema nego što su imale s Mužem 1.0. Pogledajte u priručniku pod Upozorenja: Razvodi/Alimentacija. Primjetit ćete da taj program vrlo loše radi, i uz njega ide Srcelom 1.3. Predlažem da zadržite Muža 1.0 i da jednostavno naučite ćudljivosti ovog neobičnog i nelogičnog sustava. Budući da i sama imam instaliran Muž 1.0, predlažem da pročitate cijeli odlomak o Općim Greškama u Zajednici (OGZ). To je sjajna karakteristika Muža 1.0, koju je potajno instalirala matična (roditeljska) firma tako da je sastavni dio operativnog sustava. Muž 1.0 mora preuzeti SVU odgovornost za SVE greške i probleme, bez obzira na uzrok. Da bi se aktivirala ta sjajna karakteristika unesite komandu C:MISLILA SAM DA ME VOLIŠ. Ponekad se zajedno s tom komandom mora izvršavati Suze 6.2. Muž 1.0 bi tada trebao izvršiti aplikacije Ispričavanje 12.3 i Cvijeće/bombonjera 7.

Savjet: Izbjegavajte prečesto korištenje te karakteristike. To može izazvati dodatne i ozbiljnije OGZ, i na kraju ćete možda morati izvršiti komandu C:OPROSTI prije no što se sustav vrati u normalan rad. Pretjerana uporaba također može prouzročiti da Muž 1.0 izvrši Mrzovoljnu tišinu 2.5 ili, još gore, Pivo 6.0. Pivo 6.0 je vrlo loš program koji radi teško izbrisive fajlove Debelog trbuha i Glasnog hrkanja. Spasite sebe nevolja i poslušajte ovaj tehnički savjet!

Zapamtite! Sustav će glatko funkcionirati i preuzeti svu krivnju za OGZ, ali zbog te fine karakteristike samo povremeno može izvršavati sve aplikacije koje je izvršavao Dečko 5.0. Muž 1.0 je odličan program, ali ima ograničenu memoriju i nove aplikacije ne može brzo učiti. Razmislite o kupovini dodatnog softwarea za poboljšanje performansi. Preporučam Toplu hranu 3.0. Rublje 5.3 i Strpljenje 10.1. Kad se koriste zajedno, te utilities zaista mogu pomoći da Muž 1.0 radi bez grešaka. Nakon nekoliko godina upotrebe, Muž 1.0 će vam postati blizak i pronaći ćete mnoge korisne karakteristike kao što su Popravi slomljene stvari 2.1, Maženje 4.2 i Najbolji Prijatelj 7.6.

Finalna opomena! NIKAKO, ni pod kojim uvjetima, nemojte instalirati Svekrvu 1.0. To nija podržana aplikacija, i izaziva selektivni shutdown operativnog sustava. Muž 1.0 će izvršavati samo Pecanje 9.4 i Lov 5.2 dok se Svekrva 1.0 ne deinstalira.


- 08:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.08.2004., ponedjeljak

...a tako malo treba...

JABUKE

Bio sam u bolnici kod bake. A baka kaže tati:
- Sine što mi ne doneseš jednu kilu jabuka, pored glave da ih stavim pa da mi mirišu.

A mene stid i držim ruke u džepovima jer nemam ništa da joj dam.

Tata sav pocrvenio, a baka još kaže:
- Znaš i sam da ih ne mogu jesti, nemam zube, nego samo da ih gledam i da mi mirišu. Da se sjetim našeg voćnjaka.

Poče tata vikati kako mu ona to predbacuje, a baka zaplače i kaže mu:
- Ne, sine, ne predbacujem ti. Ja sam ga prodala da vi bolje živite i ne kajem se. Ali, eto, uvrtjelo mi nešto u glavu da ću ozdraviti ako mi jabuke mirišu pod jastukom. Ne moraju biti iz našeg voćnjaka, jabuke su jabuke.
- Donijet ću ti deset kila, reče tata ljutito.

I više nije išao u bolnicu.

Nepoznati dječak

- 08:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.08.2004., nedjelja

Prijateljstvo je ljubav s razumom...


GLAZBALO DUŠE

Otkuda ti toliko poznaješ moju dušu?
Otkuda tebi riječi nikada rečene, misli nikada mišljene koje zrcale moju dušu?
Tko ti je povjerio zvukove koji bude glazbalo skutreno u meni?
Tko ti je otkrio boje po kojima moje oči stječu vid?

Hvala ti što postojiš i što tako sigurnim korakom prolaziš mojom dušom.
Hvala ti što se ne ustežeš govoriti kada bi svatko prešutio i što šutiš ponajviše onda kada se to nimalo ne doima mudrim.
Hvala ti što poznaješ rane u meni koje valja krijepiti i rane kojima me je jedino moguće izliječiti.

Ti znaš: moja duša katkada toliko puta ispituje tlo pred sobom prije nego će zakoraknuti, dok toliko puta , ništa ne misleći, ništa ne pitajući zakorakne u prazno i bez spoticanja, bez zastajkivanja proslijedi dalje.
Reci mi: korača li moja duša tada tvojom dušom?

S.L.

Naučio sam da – ne moramo mijenjati prijatelje ako/kad shvatimo da se oni promijenili
.
- 10:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Čuda i čuda...


Čovjek je proputovao mnoge zemlje i mora da bi se osobno uvjerio u izvanredan glas o učitelju.
„Koja je čuda vaš učitelj učinio?“ – upita jednog učenika.
„Vidite, postoje čuda i čuda. U tvojoj se zemlji smatra čudom ako Bog vrši nečiju volju.
U našoj se zemlji smatra čudom ako netko vrši volju Božju.“

- 09:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #