U životnim izborima koji se svakodnevno postavljaju pred nas nastojimo uvijek uzeti i prigrliti ono što smatramo bitnim i što nas je nekom božanskom čarolijom privuklo. U taj naš izbor uložimo svoju energiju, vrijeme, bogatstvo našeg srca i sposobnosti. Pomalo se zaljubimo u naš izbor životnih važnosti. On nas nosi, daje nam siguran osjećaj da nismo nevažni, ispunja naše srce mislima kako radimo i živimo nešto veoma bitno i života vrijedno.
Ali naš izbor nas i drži zatočenima u zlatnoj krletki osjećaja da smo u nečem beskrajno dobri i da bilo što drugo nikada neće biti toliko jako dio nas. Nerado bismo dirali u listu prioriteta koju stalno imamo ispred sebe. Plašimo se novog potresa i panične neizvjesnosti.
Možda opijeni svojim izborom ne vidimo druge šanse koje nam poput pijeska klize kroz prste života. Zarobljeni svojim svijetom postajemo slijepi za druge boje i gluhi za nježne tonove životnih melodija koje bismo, možda, ipak koji put trebali barem načas osluhnuti.
Možda bi tada oduševljenost onim u što smo tako vrtoglavo uronjeni malo splasnula, ali možda se još i više učvrstimo u opijenosti vinom gozbe koju već dugo slavimo. U svakom slučaju neka je sretno!