GLAZBALO DUŠE
Otkuda ti toliko poznaješ moju dušu?
Otkuda tebi riječi nikada rečene, misli nikada mišljene koje zrcale moju dušu?
Tko ti je povjerio zvukove koji bude glazbalo skutreno u meni?
Tko ti je otkrio boje po kojima moje oči stječu vid?
Hvala ti što postojiš i što tako sigurnim korakom prolaziš mojom dušom.
Hvala ti što se ne ustežeš govoriti kada bi svatko prešutio i što šutiš ponajviše onda kada se to nimalo ne doima mudrim.
Hvala ti što poznaješ rane u meni koje valja krijepiti i rane kojima me je jedino moguće izliječiti.
Ti znaš: moja duša katkada toliko puta ispituje tlo pred sobom prije nego će zakoraknuti, dok toliko puta , ništa ne misleći, ništa ne pitajući zakorakne u prazno i bez spoticanja, bez zastajkivanja proslijedi dalje.
Reci mi: korača li moja duša tada tvojom dušom?
S.L.