Naučio sam...
Da dobre prilike nikada nisu izgubljene: netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Život nam ponekad pruža mogućnost da se nađemo pred vratima upravo onda kad se otvaraju, da budemo na stazi upravo onda kada prvi put naiđe osoba koja će nakon toga biti s nama za cijeli život. Ponekad u sebi imamo dovoljno ludosti da prihvatimo bez matematike i dvojbenog premišljanja ono o čemu ljudi obično dugo i mučno računaju.
Životne šanse uvijek su obojene običnošću i teško je prepoznati njihovu posebnost. Ali u tome i jest njihova privlačnost i snaga kockarskog rizika. Jer takve šanse ne dopuštaju uzmake niti postotke. Traže nas cijele i zauvijek. Ali nude nam puno više nego što u najhrabrijim snovima možemo zaželjeti.
Ali zato trebam biti otvorena srca prema ljudima, događajima, riječima, suzama i osmjesima. Moram prepoznati u običnosti događanja čudesnost i u sivilu svakodnevlja bogatstvo boja. Takve prigode su, možda, upravo zato tu - da pozlate moj život.
KAMEN MUDROSTI
Neki luđak krene na put da potraži kamen mudrosti. Kosa mu je bila razbarušena, izblijedjela od sunca i prekrivena prašinom. Bio je mršav kao sjena, stisnutih usana - kao da su zatvorene vratnice njegova srca, upaljenih očiju - kao svjetlost svica koji traži svoga druga.
Pred njim je rikao beskrajni ocean.
Brbljavi valovi ćaskahu neprestano o skrivenom blagu, rugajući se bezumlju koje ne razumije što oni misle.
Može biti da mi nije više preostala nikakva nada.
Ipak nije htio odmora, jer mu je život postao traženje.
I kao što ocean uvijek k nebu podiže svoje ruke za nedokučivim,
i kao što zvijezde kruže u krugu, a traže ipak metu koja je nedostižna,
tako je išao i ovaj luđak, s prašnom izblijedjelom kosom, osamljenom obalom, da traži kamen mudrosti.
Jednoga dana sretne ga seljak i zapita: „Kaži mi: odakle ti zlatni lanac oko pasa?“
Luđak se zapanji: lanac, koji nekada bijaše od željeza, sada je zaista zlatan: Dakle to nije san.
On se ljutito udari po čelu: „Gle, ah, kako mi je to pošlo za rukom, a ja toga nisam znao!“
Luđak je imao naviku skupljati šljunak, pa njime dodirivati svoj lanac, a kamenje bacati ne pazeći da se što promijenilo...
Tako luđak nađe i izgubi kamen mudrosti.