Čime danas obdariti prijatelja, onoga koga volimo, osobu s kojom stvaramo život, čovjeka kojeg sretnemo ili jednostavno virtualnog blogerskog namjernika koji će zalutati na našu stanicu. Što danas drugima pokloniti i čime se mjeri vrijednost i veličina dara?
Koliko puta nam se dogodilo da je naša pažljiva i dobra riječ čudesno otvorila gruba i teška nečije samoće. Po našem sitnom daru nemoguće postaje stvarnost, a san svakodnevna opipljiva ljepota. Ako velikodušno drugima pružimo ono što možda grčevito držimo u svojoj škrtoj ruci, osjetit ćemo slobodu i bogatstvo koje smo dotada samo slutili. Vjerujem da svatko ima poneko iskustvo činjenice da je sitnicom pokrenuo lavinu dobrote i prijateljstva.
I tako nam se dar vratio kao uzdarje u zlatu.
Išao sam kao prosjak seoskim putem od vrata do vrata, kada se u daljini pojavila tvoja zlatna kočija, nalik zlatozarnu snu, i ja se upitah:
"Tko li je taj kralj kraljeva?"
Ponadah se da to ide zlopaćenju kraj i zastadoh čekajući da me obdare nezaiskanom milostinjom, i da prospu blago u prašinu.
Kočija je stala pokraj mene. Pogledao si me i sišao, smiješeći se. Ja pomislih da je sreća mog života napokon došla. Odjednom, pružio si ruku i rekao:
"Što imaš da mi daš?"
Ah, kakve li carske šale, prositi od prosjaka!
Stajao sam zbunjen, neodlučan, a onda sam iz torbe izvadio najsitnije zrnce žita i pružio ga tebi.
Ali, kako sam se snebivao kad sam u smiraj dana ispraznio svoju torbu i na tlu, u škrtom kupu, ugledao najsitnije zrnce, zlatno!
Gorko li sam zažalio što ne bijah dosta velikodušan da te podarim svime što imam.
R.Tagore