Ljubav, brak, rastava, osamljenost, bračni problemi, djeca, tješenja i hrabrenja, iskustva, suze i nove nade - kao da je zlatna, ponekad tužna, a drugi put sretna nit koja se provlači većim brojem blogerskih postova.
Piše se iz srca, iskreno, u jednom dahu i nerijetko sa puno gorčine. Drugi su tekstovi puni nade. Neke prepoznajem kao krik, vapaj nemoći ili bijesa. Najčešći odgovori sažalnih blogera su: "izdrži" i "bit će bolje".
Cijeli blogovi su tematski obojeni tom životnom temom. Vox populi je i ovdje očiti znak nečega o čemu treba govoriti i ako je potrebno čak i suprostaviti mišljenja.
Kroz neko vrijeme moj će blog biti posvećen samo tome. Bogatstvo sadržaja i težinu teme neću moći, znam, u potpunosti iznijeti. Niti rješenja, niti savjete. Uostalom tuđe iskustvo može samo pomoći kao mala podrška i znak ljudske pažnje ili ljubavi. Općevažćih recepta i čarobnih formula nema i bolje da je tako. Jer inače bismo izgubili jedan od najljepših darova koji nam je povjeren - SLOBODU. A na tom temelju unutarnje slobode i poštivanja slobode (svoje i tuđe) počiva ljepota, čarobnost i sigurnost braka. Ljubavi bez slobode nema.
Danas par rečenica o mamama. Našim dragim mamama koje su nas rodile, odgojile, uložile cijeli svoj život u naš život. Mi smo im radost i ponos. Ne, neću danas o tim mamama. Ma, neću tako! - Danas ću radije spomenuti mnoštvo mama koje su:
- htjele same odrediti budućnost i sreću svome djetetu.
- umiješale se nemilo opako u životni izbor svog mezimčeta.
- svakodnevno trovale ogromnom količinom jala najljepše prve godine braka svom djetetu.
- htjele oteti svoje dijete osobi "koja ga nije zaslužila".
- stravičnom ljubomorom razorile barem nekoliko duša.
- svoje odraslo dijete koje je u braku tretirale kao petogodišnjeg bebača.
- sebe postavile kao živi zid između dvije osobe koje se vole i žele spasiti svoju obitelj.
- sve neizliječene frustracije svog neuspjelog braka željele prenijeti i na novu obitelj svoga djeteta.
- zaboravile svom djetetu kazati: "Sretno ti i živi svoj život"!
- htjele živjeti u bračnoj sobi svog djeteta.
- neviđenom zlokobnom upornošću uništile brak svome djetetu.
A sve to "iz ljubavi", u beskrajnoj "brizi i zabrinutosti". Te naše drage mame često zaborave da je njihovo dijete odraslo i nerijetko duhom i srcem preraslo svoga roditelja i da ga doista treba pustiti da diše. I da živi. I da voli - onako kako ono to zna. I da bira život i njegove mogućnosti slobodno i potpuno.
Dragim prijateljima, koji su htjeli čuti moj savjet i čiji je brak bio u velikoj krizi savjetovao sam da idu živjeti kao podstanari. A imali su savršene uvjete i zavidne kvadrate za stanovanje i kod njenih i kod njegovih roditelja. Ali cijena stambenih kvadrata bila je nažalost prevelika, jer plaćala se urušenim brakom.
Drage mame (gore spomenute) haj`de molim vas stanite malo sa strane. I uživajte u radosnoj ljubavi i braku svoga djeteta. I mirno i sretno čekajte unučiće. Molim vas!
Sretna kći, nesretan sin
Dvije prijateljice susrele su se nakon mnogo godina.
„Reci mi,“ reče jedna, „što je s tvojim sinom?“
„Moj sin? Jadan dečko!“ uzdahne druga. „Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti u kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava, ljenčari i čita u krevetu. Jadan dečko mora joj čak doručak donostiti u krevet.“
„To je strašno. A tvoja kći?“
„Ah - ona je sretnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo što radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu.“