< kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

30.08.2004., ponedjeljak

O braku (1) - (Naše mame...)

Ljubav, brak, rastava, osamljenost, bračni problemi, djeca, tješenja i hrabrenja, iskustva, suze i nove nade - kao da je zlatna, ponekad tužna, a drugi put sretna nit koja se provlači većim brojem blogerskih postova.
Piše se iz srca, iskreno, u jednom dahu i nerijetko sa puno gorčine. Drugi su tekstovi puni nade. Neke prepoznajem kao krik, vapaj nemoći ili bijesa. Najčešći odgovori sažalnih blogera su: "izdrži" i "bit će bolje".

Cijeli blogovi su tematski obojeni tom životnom temom. Vox populi je i ovdje očiti znak nečega o čemu treba govoriti i ako je potrebno čak i suprostaviti mišljenja.

Kroz neko vrijeme moj će blog biti posvećen samo tome. Bogatstvo sadržaja i težinu teme neću moći, znam, u potpunosti iznijeti. Niti rješenja, niti savjete. Uostalom tuđe iskustvo može samo pomoći kao mala podrška i znak ljudske pažnje ili ljubavi. Općevažćih recepta i čarobnih formula nema i bolje da je tako. Jer inače bismo izgubili jedan od najljepših darova koji nam je povjeren - SLOBODU. A na tom temelju unutarnje slobode i poštivanja slobode (svoje i tuđe) počiva ljepota, čarobnost i sigurnost braka. Ljubavi bez slobode nema.


Danas par rečenica o mamama. Našim dragim mamama koje su nas rodile, odgojile, uložile cijeli svoj život u naš život. Mi smo im radost i ponos. Ne, neću danas o tim mamama. Ma, neću tako! - Danas ću radije spomenuti mnoštvo mama koje su:

- htjele same odrediti budućnost i sreću svome djetetu.
- umiješale se nemilo opako u životni izbor svog mezimčeta.
- svakodnevno trovale ogromnom količinom jala najljepše prve godine braka svom djetetu.
- htjele oteti svoje dijete osobi "koja ga nije zaslužila".
- stravičnom ljubomorom razorile barem nekoliko duša.
- svoje odraslo dijete koje je u braku tretirale kao petogodišnjeg bebača.
- sebe postavile kao živi zid između dvije osobe koje se vole i žele spasiti svoju obitelj.
- sve neizliječene frustracije svog neuspjelog braka željele prenijeti i na novu obitelj svoga djeteta.
- zaboravile svom djetetu kazati: "Sretno ti i živi svoj život"!
- htjele živjeti u bračnoj sobi svog djeteta.
- neviđenom zlokobnom upornošću uništile brak svome djetetu.

A sve to "iz ljubavi", u beskrajnoj "brizi i zabrinutosti". Te naše drage mame često zaborave da je njihovo dijete odraslo i nerijetko duhom i srcem preraslo svoga roditelja i da ga doista treba pustiti da diše. I da živi. I da voli - onako kako ono to zna. I da bira život i njegove mogućnosti slobodno i potpuno.

Dragim prijateljima, koji su htjeli čuti moj savjet i čiji je brak bio u velikoj krizi savjetovao sam da idu živjeti kao podstanari. A imali su savršene uvjete i zavidne kvadrate za stanovanje i kod njenih i kod njegovih roditelja. Ali cijena stambenih kvadrata bila je nažalost prevelika, jer plaćala se urušenim brakom.

Drage mame (gore spomenute) haj`de molim vas stanite malo sa strane. I uživajte u radosnoj ljubavi i braku svoga djeteta. I mirno i sretno čekajte unučiće. Molim vas!


Sretna kći, nesretan sin

Dvije prijateljice susrele su se nakon mnogo godina.
„Reci mi,“ reče jedna, „što je s tvojim sinom?“
„Moj sin? Jadan dečko!“ uzdahne druga. „Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom maknuti u kući. Ona neće kuhati, neće šivati, neće prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava, ljenčari i čita u krevetu. Jadan dečko mora joj čak doručak donostiti u krevet.“
„To je strašno. A tvoja kći?“
„Ah - ona je sretnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo što radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu.“
- 09:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #