Lako izgubimo nešto što prejako zgrabimo. Pustimo i predmetima da dišu i da slobodno pronađu pravo mjesto svojeg postojanja u našem životu, poštujmo njihovu lomljivost. Ako ih snažnim rukama, bez srca, držimo lako se skrše. Nije njihov smisao da budu zarobljeni ili zdrobljeni u našim posesivnim rukama.
Lako izgubimo i osobu koju ugušimo svojom ljubavlju. Može li njeno srce kucati, širiti se i smijati se od snage našeg stiska...? Koji put nam draga osoba pobjegne jer smo je uništili ljubavlju koja je postala teret a ne radost. A našu odsutnost osjeti kao slobodu.
Lako izgubimo i prijatelja koji može samo slušati. Poštujmo potrebu samoće i slobode druge osobe. Krletka, makar od zlatnih žica napravljena uvijek je krletka i zatvor koji ubija slobodu.
A ljubavi bez slobode nema.