Kolovoz 2022 (9)
Srpanj 2022 (26)
Lipanj 2022 (28)
Svibanj 2022 (29)
Travanj 2022 (27)
Ožujak 2022 (27)
Veljača 2022 (21)
Siječanj 2022 (29)
Prosinac 2021 (28)
Studeni 2021 (13)
Siječanj 2021 (27)
Prosinac 2020 (27)
Studeni 2020 (15)
Listopad 2020 (27)
Rujan 2020 (26)
Kolovoz 2020 (19)
Srpanj 2020 (47)
Lipanj 2020 (24)
Svibanj 2020 (40)
Travanj 2020 (42)
Ožujak 2020 (47)
Veljača 2020 (38)
Siječanj 2020 (31)
Prosinac 2019 (27)
Studeni 2019 (28)
Listopad 2019 (35)
Rujan 2019 (29)
Kolovoz 2019 (42)
Srpanj 2019 (36)
Lipanj 2019 (24)
Svibanj 2019 (26)
Travanj 2019 (10)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (27)
Siječanj 2019 (30)
Prosinac 2018 (23)
Studeni 2018 (33)
Listopad 2018 (30)
Rujan 2018 (31)
Kolovoz 2018 (26)
Srpanj 2018 (49)
Lipanj 2018 (39)
Svibanj 2018 (45)
Travanj 2018 (32)
Ožujak 2018 (37)
Veljača 2018 (37)
Siječanj 2018 (41)
Prosinac 2017 (48)

< svibanj, 2022 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Dikod uđe a Dikod i ne uđe.

Mate Baturina

Jugoslavija nije valjala, da je valjala ne bi se onako krvavo raspala

Đorđe Balašević

Linkovi

counter for blog


Oduzimanje ustavom zagarantiranih prava je fašizam, osim kad se ta prava oduzimaju Hrvatima, onda je to pravo na drugačije mišljenje


neimenovani antifašista s blohaera


Da je posranom do potoka, opra bi se.

Moja pokojna baba Luca




Komentari svih onih koji ne liču na junikorne
Bit će nemilice obrisati

hrvatskanjamizujo

Fressssssh
09.05.2022., ponedjeljak
Neobjavljeni post

Jučer sam prvo zapeka janjetinu krupnije rezanu na maslinovom ulju na tavi, da se zatvori sa svih strana, onda san uvalija meso u pekač, pa sam stavija slanutak, finochio, korabicu, ljubičasti luk, sušene rajčice, masline, češnjak, onako u komadu, karfiol, baby mrkvice, sol papar, pastu od sezama, chili, i onda sam to zalio goveđom juhom i stavio da se peče zatvoreno u pekaču 3-4 ure, sutra ću vam napisat kako je bilo.

Jučer je mom Duji bio imendan, kad se rodio šanse da doživi idući dan bile su jako upitne, niko se nije usudio dati bilo kakvu prognozu, ni kasnije, nakon četri velike operacije i nekoliko manjih zahvata, moždanog udara nekoliko oživljavanja, danas su prognoze jako dobre, liječnik koji ga je operirao, jedan od najboljih na svijetu, je prije zadnje operacije rekao da se bojao da nećemo ni dotle doći i tako ja sam se jučer, tri i pol godine, nakon što sam probdio noć kraj onog inkubatora moleći se samo da dočeka jutro, dok moji sinovi stignu, mogao isplakati, jer ovih tri i po godine to sebi nisam mogao dopustiti, jer da sam u bilo kojem trenutku pustio suzu, raspao bi se i nitko me nikad ne bi sastavio.

Zato ako ne želite da budem neugodan, nikad ali baš nikad nemojte sa mnom raspravljati o djeci rođenoj, nerođenoj, zdravoj, bolesnoj, i njihovom pravu na život.


Update:

Obzirom da mi se imputira da bi neki problem trebao dovesti sebi doma pa da onda mogu diskutirati o tome, evo malo crtica od doma

Nevista mi je jednom prigodom rekla, da bi volila da je znala za vrijeme trudnoće da mu fali pola srca, rekla je ja bi ga svakako rodila ali bi bila spremnija na sve to

U ove tri i po godine smo nekako na smjene imali napadaje panike, obično kad bi najgore prošlo, sin i nevista su to najbolje podnosili, oni su sve vrijeme bili pod adrenalinom

Mom Mlađem sinu je dijagnosticiran PTSP poslije druge operacije i tek nedavno je nakon skoro dvije godine počeo relativno normalno funkcionirati, iako još uvijek nakon one noći prije tri i po godine, kad sam ja bdio kraj inkubatora, a on vozio brata za Zagreb, dogodi mu se da povraća kad sjedne za volan.

Najteže je bilo za vrijeme operacija, strah da će mobitel zazvoniti prerano, je bio paralizirajući, naime u Austriji liječnik čim izađe iz operacione sale nazove rodbinu, ne znam kakva je praksa kod nas.

Za sve vrijeme, nitko nam nikada nije rekao kolike su šanse da će sve biti dobro, znali smo da su male, ali koliko male nismo znali, u stvari ja sam znao, meni je liječnik onu prvu noć rekao, da su šanse gotovo nikakve ali da se čuda događaju.

I da kako kaže ipsilonka, jako brzo ostanete sami, ljude opterećuju tuđe tuge, suosjećanje je vrlo kratkotrajna emocija, srećom mi smo imali jedni druge, pa smo si medusobno vidali rane, meni je bilo dovoljno saznanje da moja draga pazi na mene, onako diskretno dok je svu ljubav davala dječici.

U svemu tome najveći blagoslov je bio da smo dobili Juditu, ona nas je sve vraćala zdravom razumu, i tjerala da je volimo bez predaha, a onda smo tu ljubav i medusobno dijelili.

Na koncu sada kad su prognoze odlične, kad je najgore iza nas, kad se polako učimo živjeti bez straha, iako ćemo strepiti dok smo živi, mogu samo reći, vridilo je svake neisplakane suze.
- 22:57 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.